Slanje pješadijske jedinice Oružanih snaga BiH koja će ljetos biti upućena u Irak misija je sa mnogo više rizika u odnosu na jedinicu za uništavanje neeksplodiranih ubojnih sredstava, kaže zamjenik ministra odbrane BiH Igor Crnadak.
On ističe da su u Ministarstvu odbrane BiH svjesni rizika.
"Ova misija ima svoje rizike. Ljudi koji će u njoj učestvovati moraće svaki dan da žive sa tim rizicima", napominje Crnadak.
Ocjenjuje kako je Bosna i Hercegovina na dobrom putu ka punopravnom članstvu u Sjevernoatlantski vojni savez. Crnadak poručuje kako NATO savez nije stvar ljubavi nego je to najveći interes Bosne i Hercegovine i svih njenih naroda.
NN: Kako ocjenjujete zaključke najvećeg samita NATO-a u istoriji održanog ove sedmice u Bukureštu?
CRNADAK: Mislim da je realno da Bosna i Hercegovina svoj odnos sa Alijansom nakon samita u Bukureštu podigne za stepenicu više i da to bude u formi "intenziviranog dijaloga" u narednom periodu.
Moramo znati da Bosna i Hercegovina nije bila u centru pažnje na NATO samitu u Bukureštu. Mnogo značajnije teme su Avganistan i pitanje proširenja NATO-a. Proširenje se odnosi samo na Hrvatsku i Albaniju, dok je Makedonija zaobiđena. Na samitu se raspravljalo i o članstvu Gruzije i Ukrajine. Važno pitanje je i izgradnja antiraketnog štita Sjedinjenih Američkih Država. Ima tu dosta tema tako da Bosna i Hercegovina nije u samom centru pažnje. Uprkos tome, za nas je ovaj samit izuzetno značajan i očekujem jednu stepenicu više što će biti još jedno priznanje za čitav niz uspjeha u daljem razvoju i demokratizaciji zemlje kao i reformama koje provodimo u BiH.
NN: Šta konkretno znači "intenzivirani dijalog" kojeg BiH dobija sad na putu ka NATO-u?
CRNADAK: Mislim da se ne treba pretjerano zamarati ovim terminima i nazivima. Mnogo je značajnije da smo mi na dobrom putu i da idemo tempom koji je dobar.
Intenzivirani dijalog nije posebno sadržajan mehanizam NATO-a za saradnju sa određenom zemljom partnerom. Nama je daleko značajnije da izradimo i sprovedemo individualni partnerski akcioni plan. Nama je taj proces odobren 9. januara ove godine. Institucije BiH trenutno rade na izradi ovog akcionog plana i prešlo bi se na njegovu realizaciju nakon usvajanja u Savjetu ministara BiH.
Intenzivirani dijalog je jedna više politička formalna stepenica koja je jedan korak od individualnog akcionog plana ka Akcionom planu za članstvo. Naravno, pred nama je veliki broj obaveza nakon ovog samita u Bukureštu. U centru pažnje će biti izrada komunikacione strategije i potreba da se sa više mjesta građanima objasni šta zapravo za njih znači članstvo u NATO savezu. Potrebno je da jasnije počnemo govoriti zašto je to dobra stvar. Mi koji vodimo ovaj proces integracija moramo više govoriti o značaju ovog procesa za građane. To će biti jedna od ključnih stvari do kraja godine.
NN: Govorite o dobrom napretku BiH. Da li u tom svjetlu gledate izjavu Čarlsa Ingliša, američkog ambasadora u BiH, koji je nedavno rekao da "BiH zaslužuje članstvo u NATO-u"?
CRNADAK: Izjava ambasadora Ingliša za mene je očekivana i mislim da je još jedna potvrda da smo mnoge stvari u BiH uradili dobro i da smo na dobrom putu ka punopravnom članstvu u NATO. Rekao bih da je to tim više značajno jer integracija u NATO je i integracija u Evrospku uniju. To su naša dva najvažnija spoljnopolitička cilja i dva procesa koja su izuzetno bliska. To što napredujemo ka NATO-u su ujedno i koraci ka Evropskoj uniji. Zbog toga to treba da nam bude od izuzetnog značaja za BiH, za sve narode koji ovdje žive. Standardi koji se očekuju, jedan opštedemokratski razvoj, praktično provođenje reformi na blizak način se posmatra i iz ugla integracije u NATO i iz ugla integracije u EU.
NN: Može li se onda, nakon ovih izjava zaključiti da politički uslovi za prijem BiH u NATO postoje, s tim što moramo završiti tehnički dio posla i nastaviti reforme u oblasti odbrane?
CRNADAK: Ne bih to previše pojednostavljivao. Mi treba da radimo na reformama koje smo započeli da završimo određene poslove. Možemo da očekujemo već na idućem samitu sljedeću stepenicu, a to je Akcioni plan za članstvo, a vjerovatno na samitu nakon toga i poziv za punopravno članstvo u NATO-u.
NN: Iz Ministarstva odbrane BiH često ste se žalili na mala izdvajanja iz budžeta za vojsku koja, umjesto u razvoj Oružanih sanga BiH, idu na plate uposlenika. Kolika je ovo prepreka za članstvo u NATO-u?
CRNADAK: Nažalost, gotovo četiri petine budžeta i ove godine ići će na plate i naknade zaposlenih u Ministarstvu odbrane i Oružanim snagama BiH.
No, plan je da će se procenat izdvajanja za modernizaciju povećavati u narednim godinama. Nije to prepreka zato što smo vrlo jasno našim partnerima u Briselu rekli da to jeste naš problem u ovom trenutku. Kazali smo da smo prepoznali taj problem i da imamo plan kako da iz godine u godine smanjujemo udio personala u budžetu, a povećavamo udio daljih ulaganja za opremanje i modernizaciju Oružanih snaga BiH. Nama to nije prepreka samo po sebi. Bila bi da se jednostavno na to ne obaziremo. Najznačajnije je da iz godine u godinu polako napuštamo tranzicioni budžet i idemo ka razvojnom budžetu.
NN: Imaju li Oružane snage BiH uopšte plan razvoja i modernizacije i da li se taj plan provodi?
CRNADAK: Taj plan bih podijelio u dva dijela. Naš prvi dio je da se izvrši popuna naoružanjem i opremom prema onome što imamo sada. To je moguće uraditi nakon sporazuma koji je nedavno potpisan u Doboju i koji rješava pitanje pokretne vojne imovine u BiH. Druga faza je dugoročni plan razvoja. Nadam se da ćemo u ovoj godini taj posao da završimo i da izradimo strategiju. Taj dugoročni plan razvoja, koji bi definisali i usvojili ove godine, trebao bi da bude vrlo jasan pokazatelj na koji način ćemo Oružane snage BiH modernizovati, kojim tempom i u kojem smjeru.
NN: Postoje li neke naznake kako bi trebale izgledati Oružane snage BiH?
CRNADAK: Naš je cilj da imamo oružane snage koje su moderne i pokretljive, koje su interoperabilne sa NATO partnerima i koje mogu brzo da se prilagođavaju novim potrebama. U skladu sa tim, kako se bude razvijalo naše angažovanje u narednom periodu tako ćemo i vršiti opremanje. Sigurno je da tu neće biti velikih zahvata poput aviona, helikoptera ili nekih jako skupih stvari u narednom peridu jer jednostavno za to nećemo imati novca.
NN: Pomenuli ste dogovor o pokretnoj vojnoj imovini. Šta je sa nepokretnom vojnom imovinom?
CRNADAK: To pitanje nije riješeno. Nepokretna vojna imovina je dio problema koji se zove ukupna nepokretna imovina u BiH. Već nekoliko godina radi Komisija koja to pokušava da riješi, ali do sada nije bilo rezultata. Vojna nepokretna imovina biće riješena kada se ta problematika riješi na nivou države. U narednom periodu to će biti najmanje problem Ministarstva odbrane BiH. U suštini to će biti pitanje najviših institucija u BiH i institucija u Republici Srpskoj i Federaciji BiH.
NN: Nedavno je u Irak upućena prva jedinica bh. vojnika koji nisu otišli po principu dobrovoljnosti nego po naredbi. Kako je to sve prošlo?
CRNADAK: Prvi put smo uzeli jedinicu iz deminerskog bataljona iz čete koja upravo radi na tim stvarima, na uništavanju neeksplodiranih ubojnih sredstava. Uzeli smo jedan vod i poslali ga u Irak. U tom smislu se radi o naredbi. Naravno da tu nema nikakve prisile u smislu da neko po svaku cijenu mora da ide. Na kraju to opet bude opredjeljenje svakog od tih ljudi.
To su profesionalci koji pri potpisivanju ugovora i preuzimanju obaveza u suštini znaju da ih i ta vrsta obaveze može dočekati. Slanje vojnika je prošlo sasvim u redu i nije bilo nikakvih problema. Ovo je već sedma rotacija i očekujem da će i oni, kao i naredni vojnici koji budu upućivani u Irak, na ovom zadatku bilježiti uspjehe i donositi dobre vijesti kući.
NN: Predsjednišvo BiH je donijelo odluku o slanju prve pješadijske jedinice Oružanih snaga BiH u Irak. Kada će i bh. pješadijci u Irak i da li će biti nekih problema s obzirom da ova misija nosi puno više rizika od misije uništavanja zaostalih mina?
CRNADAK: Definitivno je slanje pješadije nešto sasvim drugačije u odnosu na uništavanje neeksplodiranih ubojitih sredstava. Radi se o jedinici od 49 ljudi koja će raditi na obezbjeđenju baze Victory u Bagdadu. To je misija sa drugačijim rizicima i sa drugačijim izazovima. Pri procjenjivanju gdje da uputimo ovu jedinicu, pokušali smo da vodimo računa da rizik svedemo na razuman nivo. Međutim, moramo reći da ova misija ima svoje rizike, da će ljudi koji će u njoj učestvovati morati svaki dan da žive sa tim rizicima.
Vjerujem da će dobra priprema i dobar trening pripadnika Oružanih snaga BiH, koji odu u ovu misiju, pomoći da ne bude većih problema. Pripreme uveliko traju. Radi se o širem spisku ljudi koji će da prođu trening i testove, a nakon toga ćemo imati spisak od 49 pripadnika ove misije koji će, najvjerovatnije, tokom ovog ljeta biti upućeni u Irak.
NN: Postoje li procjene koliko je građana BiH protiv članstva naše zemlje u NATO-u?
CRNADAK: Nemamo nekih novih podataka, ali je planirano da se u narednih mjesec-dva uradi detaljno istraživanje koje bi nam dalo jasnu sliku kako je raspoloženje građana BiH prema evroatlantskim integracijama i NATO-u.
Za evroatlantske integracije postoji opšti konsenzus među političarima svih opcija, kao i na svim nivoima. Potrebno je građanima jasno reći da NATO nije pitanje ljubavi, niti pitanje nekih emocija i osjećanja, već pitanje razuma i interesa. A interes ove zemlje i svih njenih naroda je da uđe u NATO. Vrlo brzo, nakon ulaska u NATO, bi trebalo da nastupi i nova stepenica, a to je članstvo u Evropskoj uniji. Na taj način bismo mnoge negativne procese koji su se kroz istoriju dešavali praktično doveli do kraja i nakon čega bi BiH ušla u mirniju etapu i sretniju budućnost.