Stanovnici BiH, kada se radi o opasnosti od trovanja hranom u ljetnom periodu, teško da se mogu osloniti na "pomoć" sanitarne inspekcije, već su prepušteni sami sebi i vlastitoj predostrožnosti.
Kantonalnim sanitarnim inspekcijama iz Federalne uprave za inspekcijske poslove naloženo je još od maja da pojačaju nadzor u objektima gdje se služi, prodaje i proizvodi hrana. Pojačane kontrole naređene su zbog opasnosti od trovanja hranom u ljetnom periodu ali kantonalne inspekcije ne mogu adekvatno odgovoriti ovom zadatku jer nemaju dovoljno inspektora.
Primjer je Sanitarna inspekcija Gradske uprave Mostara koja ima dva sanitarna inspektora koji "pokrivaju" 100.000 ljudi, ili u Sarajevskom kantonu gdje pet inspektora radi na 420.000 stanovnika. U Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu još nemaju kantonalnih inspektora.
I građani pomažu inspektorima
Nijaz Uzunović, glavni sanitarno-zdravstveno-farmaceutski inspektor Federalne uprave za inspekcijske poslove, tvrdi da su oni uradili svoj dio posla i da nije problem ako negdje nema kantonalnih sanitarnih inspektora, jer tu oblast "pokrivaju" opštinski inspektori.
"Krajem petog mjeseca smo svim inspekcijama uputili obavještenje o pojačanju nadzora u objektima gdje se proizvodi i prodaje hrana. Mnogo je objekata koje treba kontrolisati i u ovom trenutku ne znam tačan broj. To je bio naš dio posla. Očekujemo povratnu informaciju s terena. O tome kako su opremljeni i koliko su spremni odgovoriti poslovima, morate pitati njih", kaže Uzunović.
Branka Kordić-Udovičić, sanitarna inspektorica pri Upravi grada Mostara, odgovara da je lako naložiti pojačan nadzor ali je teško takvo što provesti u praksi.
"Osim mene, na ovim poslovima radi još jedna inspektorica. Dakle, sada radimo nas dvije na 100.000 ljudi, dok je prije rata na ovim poslovima radilo pet inspektora. Tu dodatna objašnjenja nisu potrebna i jasno je da imamo problema jer ne možemo svugdje biti nazočne. Puno nam pomažu i građani koji nam jave ako primijete da se negdje prodaje sumnjiva hrana ili da je više njih imalo tegobe", kaže Branka Kordić-Udovičić.
Ona objašnjava da je često vrlo teško ustanoviti da se neko otrovao hranom u nekom od objekata jer jedna osoba tokom dana može jesti na više mjesta, a do prvih znakova trovanja hranom može proći i 12 sati.
"Moj savjet građanima je da pri kupovini proizvoda pogledaju rok trajanja, da paze kako se hrane jer će tako najviše pomoći sebi i da ne kupuju hranu u oštećenoj ambalaži", rekla je inspektorica Branka Kordić-Udovičić dodavši da su od maja u Mostaru imali sporadične slučajeve trovanja hranom.
Posuđuje stručnjake iz drugih opština
I Osman Kapetanović, načelnik Sanitarne inspekcije Kantona Sarajevo, žali se na mali broj inspektora u odnosu na broj stanovnika.
"Imamo pet inspektora na 420.000 ljudi i nemoguće je i izračunati broj objekata koji podliježu kontroli. Pregrupišemo se kada je potrebno. Nekada je prioritet uzimanje uzoraka u objektima brze hrane, a drugi dan opet kontrola objekata u kojima se pravi i prodaje sladoled. Prema standardima Evropske unije, u gradu koji ima gotovo pola miliona stanovnika je neophodno 20 sanitarnih inspektora, ali niko neće u ovu struku. Naši ljudi su 200 odsto iskorišteni", upozorava Kapetanović.
Precizira da je za sanitarnog inspektora potreban završen medicinski fakultet, specijalistički, stručni upravni ispit (prvi stepen prava).
"Kada sve to završi ne može imati manje od 50 godina. Osim toga na poslu se trpe razni stresovi", dodao je Kapetanović, koji nije bio raspoložen da odgovori koliko je zadovoljan opremom kojom raspolažu.
Slično stanje je i u Republici Srpskoj, gdje imaju svega 54 inspektora, koji su angažovani u 34 opštine.
Desimir Miljić, glavni republički zdravstveno-sanitarni inspektor, navodi da stalna pokrivenost zdravstveno-sanitarnim nadzorom nije prisutna u svim krajevima, jer mnoge opštine nemaju inspektore.
"Imamo ukupno 54 inspektora, koji su raspoređeni u 34 opštine. Neke opštine koje uopšte nemaju inspektora angažuju inspektore iz susjedne opštine, a ukoliko i susjedne opštine nemaju inspektora, onda republički inspektor odlazi u te opštine i na taj način nastojimo riješiti problem nedostatka inspektora", objašnjava Miljić.
Naglašava da nedostatak inspektora u opštinama predstavlja veliki problem, te da Republička uprava za inspekcijske poslove često apeluje na opštine da na neki način uspostave nadzor.
"Ako ne mogu ili nemaju potrebe za svojim inspektorom, onda bar da sklope ugovor sa susjednom opštinom, kako bi se povremeno vršio nadzor od strane tog inspektora u drugoj opštini", objašnjava Miljić.
Kaže da neke male opštine objektivno i ne moraju da imaju inspektora, kao što su Vukosavlje i Osmaci, koje nemaju ni subjekata nadzora, odnosno imaju svega nekoliko prodavnica.
"Problem je kada opština kao što je Gacko nema svog inspektora. Opština Kneževo je više puta raspisivala konkurs za zdravstveno-sanitarnog inspektora, ali se niko nije prijavio", navodi Miljić.
Niko neće da se prijavi na konkurs
U Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Zeničko-dobojskog kantona ističu da nemaju kantonalnog sanitarnog inspektora i da se rad svodi na opštinske inspektore.
"Više puta smo raspisivali konkurs, ali niko neće da se javi, a potrebno je šest sanitarnih inspektora. Prošle godine u sedmom mjesecu je raspisan posljednji konkurs i opet ćemo to učiniti. U slučaju većeg trovanja hranom u rad se uključuju i veterinarski inspektori", kazali su nam u ovoj upravi.
Kantonalnog sanitarnog inspektora nema ni Tuzlanski kanton.
"Raspisivali smo više puta konkurs ali nam se niko nije javio. Ako neko ima završen medicinski fakultet nekako je logičnije da ide liječiti ljude nego doživljavati neprijatnosti na terenu kao inspektor. Opet ćemo raspisati konkurs. Kada smo imali veliko trovanje hranom u aprilu ove godine u Tuzli imali smo pomoć Veterinarske inspekcije, a tu su i sanitarni opštinski inspektori", rekli su nam u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Tuzlanskog kantona.
Nijaz Uzunović, glavni sanitarno-zdravstveno-farmaceutski inspektor Federalne uprave za inspekcijske poslove, tvrdi da nema dijela FBiH koji nije pokriven sanitarnim inspektorima.
"Jer, ako nema kantonalne, ima opštinska i gradska inspekcija. Tamo gdje je potrebna naša pomoć, mi je svakako pružamo", kaže Uzunović i tvrdi da imaju solidnu opremu za rad na terenu.
"Uskoro ćemo dobiti mobilni automobil u kojem će se analizirati uzeti uzorci, jer sada imamo situaciju da ako želimo ispitati neki uzorak na pesticide uzet u Bihaću, moramo ga nositi u Mostar. Ovako će se taj proces ubrzati. Imamo laboratorije u kojima se analiziraju uzorci i za neki proizvod ta analiza traje tri dana, a drugi mnogo manje. Sve zavisi na što se testira i taj se proces ne može ubrzati", objašnjava Uzunović.
Sarajka Sabiha K. kaže da se ne može oslanjati na inspekcije, već samo na sebe.
"Uvijek sam praktikovala da meso, ma kako ga pripremala, prvo dobro iskuham i tu vodu prospem, a potom ga pripremam za jelo. Ne kupujem namirnice na ulici, a pogotovo ne mliječne proizvode. Kada se otrujete, teško je dokazivati kako i od čega", dodala je naša sagovornica.
Voditi računa gdje se jede
Nedavno je prilikom inspekcijske kontrole sladoleda u poslastičarnicama na području Banjaluke u jednom objektu utvrđena neispravnost sladoleda.
Prema riječima Anke Rodić, koordinatorke Sanitarne inspekcije, uzorak sladoleda iz samostalne ugostiteljske radnje "9 S" bio je mikrobiološki neispravan, odnosno bio je pozitivan na bakteriju fekalnog porijekla ešerihiju koli.
Što se tiče kaznenih sankcija Miljić naglašava da sve kazne moraju biti usklađene sa Zakonom o prekršajima, te su one za pravna lica 15.000 KM, a za fizička lica, odnosno preduzetike 1.500 KM.
"Naravno da ima kažnjavanja, jer inspektori pronalaze određene nepravilnosti u tim objektima", dodaje.
U kafe-poslastičarnici "Manja" u Banjaluci kažu da su kontrole inspekcije učestalije tokom ljeta, te da je posljednja inspekcijska kontrola u ovom ugostiteljskom objektu izvršena 10. jula.
"Dva puta mjesečno se obavezno vrše inspekcijske kontrole. Mi imamo dogovor da se obavezno kontrolišu sladoledi i kolači, jer je najvažnije da namirnice, koje svi mi kupujemo, budu ispravne. Inspekcija treba da radi svoj posao, stoga podržavam pojačane inspekcijske kontrole tokom ljeta", ističe Branimir Lovrić, šef kafe-poslastičarnice "Manja".
Prema Miljićevim riječima, pojedini prodavci drže u neodgovarajućim uslovima čak i lako kvarljive prehrambene proizvode.
Dodaje kako nisu rijetki slučajevi da se voće i povrće drže van prodavnica, na trotoarima ili drugim spoljnim površinama, a slično je i sa raznim flaširanim pićima, koja su po cijeli dan izložena spoljnim temperaturama, što je nedopustivo.
"Poznato je da se većina lako kvarljivih namirnica poput majoneze mora čuvati na nižim temperaturama, ali nažalost, inspektori na terenu često mogu da konstatuju da se tako ne postupa. To predstavlja veliki rizik i opasnost za zdravlje potrošača, naročito u vrijeme ljetnih vrućina", ističe Miljić.
Vildana Balagija-Rašidagić, ljekar iz Zavoda za hitnu medicinsku pomoć Kantona Sarajevo, kaže da su u ovoj godini imali sporadične slučajeve trovanja hranom.
"Građani moraju paziti na svoje zdravlje jer se mogu otrovati hranom i u svojim domovima ako je adekvatno ne drže. Ne smije hrana stajati napolju, voće se mora prati, jer i na kori se mogu nalaziti bakterije. Treba da vode računa gdje jedu u gradu", savjetuje dr Balagija-Rašidagić.