Bh. vlasti trebalo je da budu odgovornije o pitanju problema osiromašenog uranija u BiH, upozorava Emina Zovko, profesor Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i rukovodilac Ekspertnog tima za ispitivanje prisustva radijacijskog zračenja Federacije BiH.
Emina Zovko i njen danas pokojni kolega Zdravko Pujić 2003. godine objavili su knjigu "Radioaktivnost u prirodi - Uran i osiromašeni uran".
Ona tvrdi da nije rađeno ispitivanje o uticaju osiromašenog uranija na zdravlje ljudi nakon NATO bombardovanja položaja Vojske RS 1995. godine i da je zato teško govoriti o posljedicama osiromašenog uranija. Problem uticaja osiromašenog uranija na zdravlje ljudi aktueliziran je 2001. godine, kada je cijela italijanska javnost bila uznemirena smrću svojih vojnika koji su boravili u mirovnim misijama na Balkanu.
Zovkova vjeruje da će pomaka biti kada počne raditi državna regulatorna agencija za zaštitu od zračenja.
"Osnivanjem ove agencije, što se očekuje u narednih šest mjeseci, mnoge stvari će se poboljšati. Ova agencija će u budućnosti nadzirati sve izvore zračenja u BiH", ističe Emina Zovko.
NN: Da li postoje ikakvi pokazatelji da je osiromašeni uranij, koji je korišten u NATO bombardovanju 1995. godine, uticao na zdravlje naših ljudi?
ZOVKO: Kod nas to niko nije istraživao, a konsultujući brojnu literaturu po pitanju zaštite od zračenja u fazi pisanja knjige nisam nigdje pronašla da je iko u svijetu dokazao da postoji veza između oboljenja i osiromašenog uranija. Jednom prilikom sam bila na kursu o zaštiti od radijacije u Austriji i Njemačkoj i od predstavnika iz 32 zemlje niko se nije usudio da potvrdi vezu između oboljenja i osiromašenog uranija.
Moraće se ozbiljno pristupiti istraživanju o uticaju osiromašenog urana na zdravlje stanovništva. Ono što je naš tim otkrio je da je u krugu od pola metra od zrna s osiromašenim uranijem 200 puta veća radijacija od uobičajene. Znači, ako se udaljite pola metra od zrna, sigurni ste. Međutim, treba razlikovati municiju i prašinu uranija. Medijska pompa o smrti italijanskih vojnika je povezana s prašinom urana. U momentu udara zrna stvara se prašina i onaj ko je inhalirao tu prašinu ima sigurno mogućnost da bude ozračen. Po informacijama do kojih smo mi došli, uran najviše ima uticaja na bubrege.
Posljedice radijacije osiromašenog uranija su raznovrsne, ali to su sve pretpostavke. Dok ne bude urađeno ozbiljno istraživanje ne možemo detaljno govoriti o tome.
NN: Da li Vam je poznato da je više od 300 ljudi iz mjesta koja su bombardovana 1995. godine umrlo do danas u najvećem procentu od karcinoma?
ZOVKO: Ja se bavim naukom i sve što mi neko kaže provjeravam. Istraživanja nije bilo i prema tome ne mogu to komentirati. Uran ima svoj toksični i hemijski uticaj, ali tu je trebalo medicinska struka da uradi istraživanja.
NN: Zašto se u BiH izbjegava priča o ovom problemu i zašto se ništa ne čini da se pokrene ozbiljno istraživanje o uticaju osiromašenog uranija na zdravlje stanovništva?
ZOVKO: Poznato je da su se svi s ovim pitanjem površno bavili. Činjenica da je toliko prošlo vremena i da se na 15 lokacija i dalje nalazi uranij upućuje da se nije ozbiljno pristupilo ovom problemu. Kad u posjetu dođu strani predstavnici malo se medijske prašine podigne, ljudi se preplaše nekoliko dana, zvaničnici obećaju da će nešto biti urađeno i kada oni odu ništa se ne učini.
Do sada su se ovim problemom bavili entiteti i moram priznati da je saradnja bila loša. Niti smo mi znali šta se radi u Republici Srpskoj niti su oni znali šta se radi u Federaciji BiH.
NN: Da li postoje indicije da će se situacija popraviti?
ZOVKO: Prošle godine u novembru je na nivou države usvojen Zakon o radijacionoj i nuklearnoj sigurnosti BiH i započeto osnivanje državne regulatorne agencije za zaštitu od zračenja. Osnivanjem ove agencije, što se očekuje u narednih šest mjeseci, mnoge stvari će se poboljšati. Ova agencija će u budućnosti nadzirati sve izvore zračenja u BiH, od radioaktivnog otpada pa do uređaja koji se koriste za mjerenje radioaktivnosti. Imaće nadzor nad skladištenjem radioaktivnog otpada u skladu sa zakonskom regulativom. Do sada su to radili entiteti. Imaće nadzor na bh. granicama po pitanju radioaktivnosti, tako da se neće dešavati da vagon radioaktivnog željeza dođe u BiH kao što je to bilo prošle godine. Da je bilo razumijevanja sigurno bi se ranije to desilo, ali nikad nije kasno.
NN: Da li se zna koliko je radioaktivnih zrna iz Hadžića, koje je najviše gađano municijom s uranijem 1995. godine, uklonjeno i da li je na adekvatan način zbrinuto?
ZOVKO: Na BiH je bačeno oko tri tone bombi i zrna s osiromašenim uranijem. Prema procjenama portugalskih stručnjaka, ispaljeno je oko 5.000 zrna, a neko govori o cifri od 10.000. Nemam tačne podatke koliko je uklonjeno zrna. Prioritet je da sva zrna budu pronađena i uklonjena.
NN: Koliki je rizik od zagađenja zemlje i podzemnih voda s obzirom na brojna radioaktivna zrna koja su ostala duboko u zemlji?
ZOVKO: Na dubini od 40 centimetara nikakvim detektorom ne može se pronaći zrno. Radimo projekat "Transfer urana iz zemlje u biomasu". To sada istražujemo i to će dugo trajati. Rezultati će biti veoma važni. Inače, Zavod za javno zdravstvo redovno radi monitoring terena. Ono što treba uraditi je očistiti i dekontaminirati zagađene lokacije. Nažalost, od 15 kontaminiranih lokacija samo su Hadžići djelimično dekontaminirani.
NN: Stanovnici Hadžića i drugih mjesta koja su bombardovana osiromašenim uranom tvrde da ih niko nije posjetio i upozorio o štetnosti radioaktivnih zrna?
ZOVKO: To nije tačno. Pravili smo 2003. godine letak s upozorenjem za ljude u Hadžićima. Medijski je bilo popraćeno i bilo je objašnjeno da se zrna ne diraju i da se obavijesti Zavod za javno zdravstvo FBiH o njihovom postojanju.
NN: Da li u BiH postoje adekvatni objekti za odlaganje radioaktivnog otpada?
ZOVKO: Na to pitanje ne mogu odgovoriti. Mogu samo reći da nam je potrebna dodatna edukacija ljudi iz svih oblasti o radioaktivnosti.
Kada se uspostavi državna agencija radiće se po međunarodnim standardima i to će sve biti mnogo bolje i na višem nivou.
NN: Da li postoje indicije da se u BiH za vrijeme rata iz zapadnih zemalja dovozio radioaktivni otpad. Spekulira se da je deponija "Vihovići" u Mostaru bila jedna od destinacija tog otpada?
ZOVKO: Ja o tome stvarno ništa ne znam.
NN: Prema podacima UN-a, u BiH je veliki broj radioaktivnih izvora, kao što su gromobrani, javljači požara i drugi izvori. Da li se radi na rješavanju ovog problema?
ZOVKO: To UN tvrdi i ja o tome nemam podatke. Međutim, državna agencija će rješavati sva pitanja u vezi s radioaktivnošću pa će i te tvrdnje provjeriti. Toliko ima pitanja kojima će se morati posvetiti pažnja, a sigurno da će sve biti kvalitetnije kada to bude na nivou države.
NN: Šta mislite o spekulacijama da velike sile vrše pritisak na bh. vlasti da se o problemu s osiromašenim uranom ne priča?
ZOVKO: Ne vjerujem to. Mislim da je to sve rekla-kazala priča.