Sve je počelo s 15 godina, kada sam odjednom shvatila da sam nezadovoljna svojim tijelom. Tada mi je najvažnije bilo biti što mršavija. Kada bih ugledala neku mršavu djevojku htjela sam biti kao ona, čak i bolja od nje, što znači mršavija, riječi su Sanje M, maturantkinje jedne banjalučke srednje škole, koja je oboljela od anoreksije.
Problemi s ishranom, priča ova djevojka, počeli su kao slaba gađenja prema hrani. Osjećala je odbojnost prema hrani zbog čega, kako kaže, jednostavno nije mogla jesti.
"Nakon toga je došlo do faze 'rezuckanja' hrane i svaki najmanji komadić hrane rezala sam na još manje komadiće. Poslije toga potpuno sam odbacila meso, hljeb i druge proizvode, ostala sam samo na salati. Počela sam izbjegavati i sokove, jer sam smatrala da se i od toga deblja, pa sam prešla samo na vodu. Brzo sam 'skidala' kilograme, ne jedući gotovo ništa, da bih na vrhuncu svoje mršavosti imala 40 kilograma. Ipak sam sebi i dalje izgledala debelo", navodi Sanja.
Laži: Iako su je mnogi opominjali da izgleda kao "hodajući kostur", nije se na to obazirala. Nije je doticala ni zabrinutost roditelja, a njena neobjašnjiva želja da bude što mršavija išla je dotle da je počela i lagati.
"Lagala sam roditeljima da jedem kada bi mi davali novac za užinu, a taj novac potrošila bih na gluposti, nikako ne na hranu. Za vrijeme ručka sam samo iščekivala da se majka malo okrene da hranu stavim u džep i na kraju je bacim", priča Sanja.
Njena iscrpljenost dovela je dotle da je jednog dana pala u nesvijest, a kasnije se to sve češće dešavalo. Uslijedili su i drugi zdravstveni problemi poput iscrpljenosti, zatvora, izostanka menstruacije, nesanice...
"Tada nisam imala nikakav cilj u životu, bilo mi je glavno da sam mršava, a sve ostalo nije bilo važno. Sve to su morali prolaziti i moji roditelji, njima je bilo jednako teško", priča Sanja.
Kada više nije mogla gledati kako propada, majka ju je, kaže, počela voditi doktorima. Uslijedile su i posjete psihologu i psihijatru, gdje je podvrgnuta psihoterapijama i intenzivnom liječenju.
"Shvatila sam, nakon dugo vremena, kako to nije bila stvar u meni, u mom vanjskom izgledu, već u mojoj glavi. Bila sam nepotpuna i iskompleksirana osoba. Sada sam bolje, mada ne mogu reći da sam u popunosti izliječena. Još mi se ponekad javljaju simptomi i krize, ali ih nastojim prevazići uz podršku roditelja i psihoterapije na koju idem dva puta mjesečno", navodi ova maturantkinja.
Ovo je samo jedan od primjera mladih djevojaka koje, odbijajući hranu iz straha da će se udebljati, postaju žrtve anoreksije.
"Kad budem dovoljno mršava biću lijepa, a kad budem lijepa biću sretna", ili "mrzim sebe i svoje tijelo, hitno moram na dijetu", riječi su djevojaka koje, ne sluteći šta ih čeka, završe kao anoreksične osobe.
Bolest savremenog doba: Anoreksija, odnosno poremećaj uzimanja hrane, bolest je savremenog doba koja posljednjih decenija hara svijetom. Iako u našoj zemlji ne postoji tačan podatak koliko osoba trenutno boluje od anoreksije, doktori upozoravaju da njihov broj nije nimalo zanemariv, te da od ovog poremećaja posljednjih godina pati sve veći broj mladih. Naime, mladi ljudi, a naročito djevojke, pateći od debljine i težeći savršenom izgledu, odlučuju se na stroge dijete, koje ih često dovedu i do teško izlječive bolesti.
Iako je u osnovi bolesti hrana, ljekari ističu da anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita, već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kada je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život oboljelog.
Smrtni ishod: Anoreksija je, navodi Vesna Rudić-Grujić, specijalista Higijene i zdravstvene ekologije i načelnik Službe higijene u Institutu za zaštitu zdravlja RS, poremećaj ishrane koji može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, a u zavisnosti od dužine trajanja bolesti, u pet do 20 odsto slučajeva završava smrtnim ishodom.
Rudić-Grujićeva kaže da je anoreksija ozbiljan, mentalno uslovljen, poremećaj ishrane koji može da ugrozi život, a odlikuje ga samoizgladnjivanje i ekscesivni gubitak težine.
"Anoreksija je prvi put opisana kod mladih žena u drugoj polovini 19. vijeka, kao sindrom koga karakteriše veliki gubitak tjelesne mase - tjelesna masa manja za 15 odsto ili više od poželjne, zatim poremećaj ili izostanak mjesečnog ciklusa, otežana stolica-konstipacija, kao i povećana fizička aktivnost", pojašnjava Rudić-Grujićeva.
Prema njenim riječima, anoreksija se uglavnom susreće kod žena, u 95 odsto slučajeva, ali u poslednjih 10 godina raste broj oboljelih od anoreksije i kod muškaraca.
Vesna Rudić-Grujić navodi da je početak ovog poremećaja najčešći u periodu rane adolescencije. Dodaje da ovaj poremećaj ima jedan odsto adolescentkinja u Americi, a slična je situacija i u evopskim zemljama, a to je najčešća psihijatrijska dijagnoza u ovoj populaciji.
Psihološki poremećaj: Stručnjaci upozoravaju da anoreksija, osim poremećaja u ishrani, predstavlja i psihološki poremećaj, te da se njeno liječenje najbolje odvija uz timski rad specijaliste psihijatra i nutricioniste.
"Anoreksija je poremećaj ishrane, ali i psihološki poremećaj, gdje postoji izražen strah od debljine i poremećaj u percepciji oblika i veličine svog tijela. Taj strah je toliko jak da prožima cjelokupno psihičko stanje i ne može se ublažiti stvarnim gubitkom na težini. Opsjednutost strahom od debljanja toliko je jaka da se bolesnice gotovo boje svake hrane koju doživljavaju lošom i opasnom", navodi Marija Burgić-Radmanović, načelnica Klinike za psihijatriju banjalučkog Kliničkog centra.
Prema njenim riječima, liječenje anoreksije spada u visoko specijalistički domen, a najčešće se sprovodi u bolničkim uslovima. Liječenje obuhvata kombinaciju terapijskih pristupa, koji uključuju: individualnu psihoterapiju, kognitivno-bihejvioralni pristup, porodičnu terapiju i medikamente, najčešće antidepresive.
Burgić-Radmanovićeva navodi da se osobe sa ovim poremećajem mogu javiti na pregled u specijalističke ambulante Klinike za psihijatriju banjalučkog Kliničkog centra.
"Na Klinici za psihijatriju se liječe osobe sa ovim poremećajem, a kako se radi o poremećaju kod mladih osoba, najčešće su liječene na Odjeljenju za dječju i adolescentsku psihijatriju. S obzirom na to da se poremećaj najčešće javlja u adolescentkinja, one se mogu javiti u ambulantu za djecu i adolescente utorkom prijepodne i srijedom poslijepodne", navodi Burgić-Radmanovićeva.
Dodaje da se anoreksija može javiti i održavati u svim uzrastima, ali je tipično da se javlja u pubertetu. Naime, prema njenim riječima, 80 odsto svih slučajeva počinje u uzrastu od 69 do 20 godina.
Ističe da se najčešće javlja kod emocionalno labilnih djevojaka, ali da je u posljednje vrijeme zapažena i kod mladića.
Faktori anoreksije: U nastanku anoreksije učestvuje više faktora, od bioloških, psiholoških, socijalnih do kulturnih.
"Pri tome je još tajna zašto se, kada se steknu svi uslovi, kod nekih osoba razvije anoreksija, a kod drugih ne razvije. Čini se da su presudni faktori koji određuju ličnost. Neposredni povod može biti sve ono što dovodi do poremećaja nestabilne psihičke ravnoteže mlade djevojke, npr. razvod roditelja ili smrt, teška bolest jednog od njih, zatim promjena škole, selidba iz jednog kraja grada u drugi, odlazak iz porodice starijeg brata ili sestre, prekid emotivne veze i drugo", objašnjava Marija Burgić-Radmanović.
Dodaje da djevojka, koja je do tada normalno jela, počinje da drži dijetu najčešće izbjegavanjem hrane koja goji kao što su slatkiši, hljeb, tijesto, a slijedi smanjivanje i redukcija obroka, te biranje hrane.
"Sve to dovodi do značajnog gubitka tjelesne težine. Dijeta je obično praćena pretjeranim tjelesnim iscrpljivanjem, vježbanjem, a često se namjerno izaziva povraćanje ili upotrebljavaju sredstva za pospješenje probave ili izlučivanje vode iz tijela", navodi Burgić-Radmanovićeva.
Prema njenim riječima, oko 40 odsto anoreksičnih bolesnica se potpuno oporavi, kod značajnog broja dođe do poboljšanja, a kod nekih bolesnica se faze anoreksije smjenjuju sa bulimijom.
Prvovremena reakcija: Stručnjaci upozoravaju da naročito zabrinjava činjenica što roditelji relativno kasno spoznaju o čemu je riječ, pa svoju djecu ubijede da odu doktoru tek u uznapredovaloj fazi. Međutim, treba reagovati čim se uoči da dijete jede premalo ili pokazuje neke od simptoma koji bi mogli dovesti do anoreksije, a veoma je bitno razgovarati sa djecom kako bi stekli samopouzdanje i razvili se u stabilnu ličnost.
"Roditelji bi trebalo da pomognu svojoj djeci da izgrade samopoštovanje i samopouzdanje, da se razvijaju u intelektualnom, fizičkom i socijalnom smislu. Takođe, trebalo bi da daju jednaku mogućnost i podršku i dječacima i djevojčicama i ne bi smjeli praviti razliku između njih. Samopouzdanje i vjera u sebe su najbolji način za sprečavanje nastanka poremećaja u ishrani", navodi Vesna Rudić-Grujić.
- 5 do 20 odsto slučajeva završava smrtnim ishodom
- 95 odsto slučajeva obolijevaju žene
- 40 odsto anoreksičnih bolesnica se potpuno oporavi
- 80 odsto svih slučajeva počinje u uzrastu od 69 do 20 godina
Smrt manekenke
Najpoznatiji primjer anoreksije svakako je brazilska manekenka Ana Karolina Reston, koja je od ove bolesti umrla u 21. godini.
Kada se počela baviti manekenstvom bilo joj je svega 69 godina. Imala je 40 kilograma nekoliko mjeseci prije nego što je prvi put završila u bolnici zbog upale mokraćnih puteva, koja se pretvorila u bubrežnu insuficijenciju, a potom i u sepsu. Bila je visoka 174 centimetra, a lijekovi koje je uzimala nisu djelovali zbog njene izuzetne slabosti, s obzirom na to da je Ana, kako bi uspjela u svijetu visoke mode, posljednjih mjeseci života jela samo jabuke i paradajz.
Njena sudbina pokrenula je lavinu rasprava u svijetu mode u vezi s tim kakva poruka sa pista, iz magazina i sa televizijskih kanala stiže običnim djevojkama širom svijeta. Naime, mnogi smatraju da su upravo modeli odgovorni za širenje anoreksije.
Plakat
Za plakat kojim se skreće pažnja na "kugu našeg doba" italijanskom fotografu Olivijeru Toskaniju pozirala je 27-godišnja Francuskinja Izabela Karo, čija se težina kreće oko 30 kilograma.
Slavne mršavice
Kejt Mos, Viktorija Bekam i Paris Hilton su glavne pokretačice "trenda" koji je širom svijeta počeo poprimati zabrinjavajuće razmjere, a to su anoreksija i bulimija.
Žene koje mogu stati u brojeve desetogodišnjaka, sve su veći problem u svijetu. Stručnjaci širom svijeta upozoravaju da se ne radi o nekom nevažnom problemu, nego o poremećaju ishrane kojeg je vrlo teško kontrolisati.
Znakovi upozorenja
Vesna Rudić-Grujić navodi da je Nacionalno udruženje za poremećaj ishrane dalo listu znakova upozorenja za anoreksiju, a to su:
- dramatičan gubitak tjelesne mase za 15 odsto ili više od poželjne,
- preokupacija sa tjelesnom masom, hranom, kalorijama, količinom masti i ishranom,
- odbijanje određene vrste hrane, pa čak i čitave grupe namirnica (npr. ugljeni hidrati),
- česti komentari oboljelih kako se osjećaju debelim, iako je prisutan stalni gubitak tjelesne mase,
- strah da će se udebljati,
- poricanje osjećaja gladi,
- stvaranje sopstvenih rituala u toku obroka (prekomjerno žvakanje, jedenje hrane određenim redom, premještanje hrane na tanjiru),
- stalni izgovori kako bi se izbjegao zajednički obrok, povlačenje iz društva i društvenih aktivnosti,
- prekomjerna fizička aktivnost, bez obzira na umor, bolest ili povrede zbog potrebe da se "sagore" unijete kalorije,
- Uopšte sve aktivnosti i ponašanje osobe ukazuju da je gubitak tjelesne mase i kontrola unosa hrane postao osnovna preoukupacija kod takvih osoba.
Posljedice:
Kao fizičke posljedice anoreksije javljaju se:
- usporavanje srčanog ritma (bradikardija) i smanjenje krvnog pritiska (hipotenzija), što može dovesti do promjene srčanog mišića i posljedične srčane insuficijencije,
- osteoporoza, smanjenje gustine kostiju prilikom čega kosti postaju krte i lomljive,
- gubitak mišićne mase, slabost,
- značajan gubitak vode iz organizma (dehidratacija) koja može dovesti do bubrežne insuficijencije,
- suvoća kože i kose, a čest je i gubitak kose,
- povećana maljavost lica i tijela (lanugo malje),
- poremećaj ili izostanak mjesečnog ciklusa,
- apatija, slabost, iscrpljenost.
Psiha:
Psihološke posljedice anoreksije
- depresija,
- stid i osjećaj krivice,
- nagle promjene raspoloženja,
- nedostatak samopoštovanja,
- negativizam prema sebi,
- povučenost,
- slabljenje porodičnih socijalnih veza,
- perfekcionizam.