Pristojno odijevanje je neophodno u školama i na fakultetima u Federaciji BiH, međutim, ne postoji kodeks koji bi regulisao tu oblast, ni na jednom nivou.
Stoga se i ne zna definicija pristojnog odijevanja, ali se vrlo često ukazuje na neprimjereno oblačenje tinejdžerki, studentica, ali i studenata koji na ispite idu u šortsevima, trenerkama. Mnogi koji su pokušali ukazati na nepristojno odijevanje, bilo u srednjim školama ili na fakultetima, na kraju bi odustajali od pokušaja da bilo šta mijenjaju.
Tehnički sekretar Gimnazije u Cazinu Hazima Begić kaže da ima djevojčica koje se slobodnije oblače; hodaju golog stomaka, te sa dekoltiranim majicama.
"Bila je incijativa uvođenja određene vrste radnih odijela. Ali nije bilo pod moranjem kupovanje uniformi. To je ostavljeno djeci da odluče i malo ih je kupilo uniforme, a oni koji su se vulgarno oblačili tako su i nastavili. Djeca koja su imala mantile, nakon dvije sedmice su ih prestala nositiš, ističe Begićeva.
Djecu treba učiti kulturi odijevanja
Samira Demirović, šef Kabineta ministrice obrazovanja i nauke FBiH, kaže da donošenje kodeksa oblačenja nije njihova nadležnost.
"Nadležnost obrazovanja je na kantonima, pa je i oblast kodeksa na njihovom nivou, odnosno na niovu škola i fakulteta. Možemo samo iznijeti svoje mišljenje, a ono je da jesmo za primjereno oblačenje koje je svakako potrebno i tokom praćenja nastavnog procesa. Mi smo za odgovoran pristup radu i učenju, pristojno ponašaje kako učenika, studenata, tako i nastavnika, odnosno, profesora", dodaje Demirovićeva.
Sabaheta Zvizdić, savjetnik ministra obrazovanja i nauke Sarajevskog kantona, ističe da oni nisu donijeli kodeks oblačenja.
"Nemamo takvo što, ali radimo na kodeksu ponašanja nastavnika. Djecu treba učiti kulturi odijevanja pa da u pozorište ne idu u tenama", napominje Zvizdićeva koja je nekada radila sa djecom.
Dok je bila profesorica u Drugoj gimnaziji Sarajevo, kaže da je bilo djevojaka koje su se oblačile slobodnije.
"No, kada im se skrene pažnja da ne mogu s majicama na bretele ići na nastavu, poslušale su. Najbolji uticaj u svemu imaju roditelji. Ovo je demokratija i nikome se ne može zabraniti da se oblači ovako ili onako, ali možete skrenuti pažnju razgovorom. Možda neke škole imaju kodekse, uvele su kecelje ili radna odijela", objašnjava Zvizdićeva.
Psiholog Ranka Katalinski ocjenjuje da je u BiH poremećen sistem vrijednosti u svemu pa je takav slučaj i sa oblačenjem.
"Nedostaju nam etički kodeksi. Nisam za uniforme, ali za primjereno oblačenje jesam. Ali ako se takvo što bude uvodilo za srednjoškolce ili studente, onda treba i za nastavnike i za profesore. Adolescenti su najosjetljiviji i sa njima treba razgovarati a ne nešto im nametati", objašnjava Katalinski.
Nose ono što im se sviđa
Sarajevski student Alen Gudalo smatra da školama i fakultetima nedostaje kodeks oblačenja.
"Mora se znati pravilo oblačenja ili ponašanja. Mnogi se oblače po uzoru na tinejdžere sa Zapada. Ima Zapad i dobrih stvari, ali ne i modu poput uskih majica i farmerki za muškarce ili dekoltirane bluze i kratke suknje za djevojke. Nisam za kecelje, ali trebalo bi nešto uraditi na tom planu", kaže Alen Gudalo.
Studentica Alma Begović protivnik je bilo kakvih ograničenja.
"Nisam ni za kakve kodekse. Neka se svako oblači kako je naučio. To je lično opredjeljenje svakog od nas. Ne komentarišem i ne osuđujem ni one koji se odijevaju oskudno a ni one koji se pokrivaju", objašnjava Begićeva.
Sarajka Belma S. voli da se "slobodnije" oblači ali tvrdi da to ne mora oslikavati njen karakter.
"To muškarcima ne daje za pravo da dobacuju ili govore vulgarne riječi. Imate i profesora, profesorica za koje se ne može kazati da su primjerno obučeni. Uglavnom, nosiću ono što mi se sviđa, što mi odgovara", dodaje Belma.
Unija studenata Univerziteta u Tuzli svojevremeno je imala inicijativu za donošenje kodeksa ponašanja studenata kojim bi se regulisalo i odijevanje, ali su od njega na kraju odustali.
Stvar kućnog vaspitanja
"Neprimjereno je da djevojke na ispite dolaze u kratkim suknjama, dekoltiranim majicama. Ili muškarci da polažu ispite u trenerkama ili šortsevima. Smatrali smo da nam je potrebno primjereno odijevanje, jer sutra ćemo biti akademski građani ove zemlje, a mnogi će i raditi sa djecom. Naša inicijativa je pogrešno protumačena", ističe Edin Emirović iz Unije studenata Univerziteta u Tuzli.
Kaže da bi pristojno oblačenje trebalo da bude stvar kućnog odgoja, ali očito nije.
"Isto kao što budućim akademskim građanima ne priliči da žvakaće gume lijepe po zidovima i ispod klupa, ali to rade", objašnjava Emirović.
Džemo Tufekčić, rektor Univerziteta u Tuzli, ne podržava uvođenje kodeksa kojim bi se regulisalo oblačenje.
"Ovo je demokratija i svako ima pravo da se oblači kako želi. To su građanske slobode, isto kao ispovijedanje vjere, sloboda govora. Na drugoj strani su savjest i kućni odgoj. Tačno je da ima djevojaka koje oblače kratke suknje, otvorene majice. Ali ne možete nekome narediti da se ovako ili onako oblači. Imamo djevojke iz Katoličke gimnazije koje se oblače po pravilima te škole, ili djevojke iz Medrese", kaže Tufekčić.
Nada se da će oni koji izađu sa Tuzlanskog univerziteta znati nositi akademsku titulu, naročito oni koji budu radili sa djecom.