Stojan Mitrović i njegova supruga Željka Kecman sa tri maloljetne kćerke Jelenom (13), Magdalenom (10 ) i devetogodišnjom Violetom žive u oronulom, memljivom i ruševnom stanu u prijedorskoj Zanatskoj ulici. Roditelji ove tri djevojčice godinama nemaju posla, a porodica preživljava isključivo od mjesečnih akontacija na ime dječjeg doplatka, koji za tri djevojčice iznosi 240 maraka, a koje im pristižu iz prijedorskog Centra za socijalni rad.
"Ni sam ne znam kako preživljavamo. Bijede i sirotinje puni su nam oronuli zidovi. Bolestan sam i više ne mogu da radim za nadnicu ili da cijepam drva, jer mi je nedavno pukao čir, a para nemam da se liječim. Na ratištu i u rovovima u proteklom ratu sam zdravlje ostavio, a sada nemam ni za hljeb da kupim djeci", govori Stojan Mitrović (46), po zanimanju radio-TV mehaničar, koji je prije rata imao solidna primanja u jednoj građevinskoj firmi u Zagrebu.
"Prokleti rat je od mene i moje porodice napravio sirotinju. Bio sam srpski dobrovoljac i prvi sam se javio da branim otadžbinu. Napustio sam Zagreb i sada se kajem", kaže Stojan, koji se prije 11 godina sa porodicom doselio u turoban smještaj, koji mu je na korištenje dao Centar za socijalni rad.
"Ovo nije smještaj već leglo žohara i miševa, koji se ovdje svako malo kote. Vlaga je sve zauzela, a ovdje zimi nemamo ni vode jer su cijevi zamrznute. Struju smo improvizovali i ne daj bože da se stan zapali. Jednom je prije sedam godina gotovo potpuno izgorio. Jedva smo živu glavu iz vatre izvukli", priča Stojan, koji sa suprugom povremeno čisteći prijedorske haustore i podrume koju marku dodatno obezbijedi za ishranu porodice.
Njegova supruga Željka kaže da joj je najgore što joj djeca u nedostatku para moraju da pohađaju prijedorsku Specijalnu školu. Tvrdi da su sve tri njene djevojčice, i pored neimaštine u kojoj žive, pametne i dobre učenice.
"Prinuđeni smo da ih školujemo u Specijalnoj školi, gdje znanje stiču djeca koja su mentalno zaostala u razvoju i sirotinja kakvi smo i sami. U školi bar dobiju besplatne sveske i udžbenike, poneki obrok i to je sve. Violeta mi je bolesna, jer ima problema sa srcem, a ostale dvije stalno su prehlađene. Nemamo para ni da im odjeću kupimo", priča majka Željka, nemoćna da bilo šta učini kako bi njena porodica živjela životom dostojnim čovjeka.
Željkine i Stojanove kćerke, dvanaestogodišnja Jelena i njene mlađe sestre Violeta i Magdalena, imaju tri želje koje se razlikuju. Jelena želi da po svaku cijenu nastavi školovanje, makar i u Specijalnoj školi.
"Želim da se školujem za konobara, ali te struke u mojoj školi nema. Ima za zvanje molera, bravara i šnajdera. Nema mi druge nego da upišem šnajderaj", skromno kaže trinaestogodišnja Jelena Mitrović.
Njena tri godine mlađa sestra Violeta kaže da bi željela kompjuter, kakav imaju sve njene prijateljice u školi, a najmlađa Magdalena jedino želi da njena porodica dobije kupatilo.
"Kupatila nemamo. Moje sestre i ja još se kupamo u maloj banjici i lavoru, kada vode u kući imamo. Novu odjeću nismo kupili već punih pet godina. Obradovale bismo se i televizoru, da bar jednom pogledamo novogodišnji program", priča Magdalena.
U prijedorskom Centru za socijalni rad kažu da znaju za težak život porodice Mitrović, te da su prije tri godine Stojanu nudili stan, ali ga je on odbio. Pravnica u ovoj ustanovi Dosta Mejakić kaže da Centar ima oko 500 zahtjeva za stambeno zbrinjavanje porodica koje su u stanju socijalne potrebe, tako da slučaj "Mitrović" nije usamljen.
Stojan Mitrović kaže da je ponuđeni stan Centra odbio, jer je imao tek nekoliko kvadrata, i jednu malu prostoriju u kojoj bi njih petoro morali da stanuju. Strahuje i od izbacivanja na ulicu, jer mu je ovih dana stigao sudski poziv, u kojem se tvrdi da je stan u kome živi sa porodicom prije 30 godina pripadao drugom stanaru.
Pomoć
Za pomoć u liječenju Violete Mitrović iz Prijedora ova porodica je otvorila i žiro račun u Hypo Group Alpe Adria banci. Broj žiro računa je otvoren na ime Mitrović Stojana. Žiro račun broj: 552000-99999999-17 poziv na broj 1033876556.