Pustinje su možda i najnegostoljubiviji krajolik na Zemlji, bilo da se radi o pješčanim, kamenim ili hladnim. Zbog ekstremnih promjena temperature tokom dana i noći ostavljaju utisak kako u njima ne može ništa preživjeti, a kamoli trajno se nastaniti. Ipak, i u tom surovom krajoliku postoji život.
Osnovna je podjela na tople i hladne prema klimi, a tople se još dijele na pješčane i kamene prema tlu. Zajednička im je karakteristika da zbog ekstremnih klimatskih uslova imaju vrlo malo ili ništa vegetacije. Tople pustinje, ili pustinje u užem smislu, karakterišu još i visoke prosječne temperature, a zbog nedostatka vlage u tlu i zraku Sunčeve zrake prodiru u tlo, dodatno ga sušeći.
Pored visokih prosječnih, velika je razlika u dnevnim i noćnim temperaturama, te noćne padaju i ispod nule, zbog toga što se tlo zbog nedostatka vegetacije vrlo brzo ohladi. Vrlo malo padavina godišnje još je jedna specifičnost pustinje u užem smislu.
Zašto nastaju pustinje? Većina pustinja na svijetu nalazi se između 30 stepeni sjeverne i južne geografske širine, znači, smještene su neposredno oko ekvatora. Za nastajanje pustinje potrebne su velike zaravni, koje su nekada u geološkoj prošlosti bile nastanjene biljem, ali izdizanjem planinskih masiva prestao je dotok vlažnog vazduha, a s njim i kiše. Planine tjeraju vlažan vazduh da se diže kako bi ih zaobišao i pritom se hladi, a vlaga se kondenzuje i nastaju kiša ili snijeg. Međutim, kada se taj isti vazduh počne spuštati niz planine s druge strane i krene prema pustinji, on se naglo grije, a topli vazduh može sadržavati puno više vlage nego hladni, te ne postoji potreba za kišom.
Pustinje pokrivaju oko 20 odsto površine Zemljine kopnene mase, a najveće su među njima Sahara (Afrika), Australijska (Australija), Kalahari (Afrika), Arapska (Azija), Atacama (J. Amerika), Takla Makan - Gobi (Azija)...
Iako pustinje nastanjuju mnogobrojne životinje, pored kamile, prvo što ljudima pada na pamet kada pomisle na pustinjske životinje su otrovnice. Od pustinjskih otrovnih životinja najpoznatije su tarantule, crne udovice, škorpioni i zvečarke. Škorpioni su strah i trepet pustinje. Na svijetu ih ima preko 1.500 vrsta, ali samo njih 25 može ubiti čovjeka svojim otrovom. Najpoznatije otrovne vrste pronalaze se u pustinjama Sjeverne Amerike. Treba reći da na istom mjestu živi i ptica trkačica, razne vrste orlova i sokolova i niz prekrasnih sisara.
Pustinje se šire po svijetu, pa se Sahara kao najveća pješčana pustinja svake godine proširi na jug za pola metra. Koliko god se to čini malo, stvara velike probleme državama čije se teritorije nalaze ispod pustinje. Jer kada jednom dođe, pustinjsko tlo je teško vratiti u stanje plodnog. Evropski problem predstavljaju podaci koji govore da se Sahara u zadnjim godinama počela širiti i na sjever, s naše strane Mediterana.
Pustinje plijene svojom ljepotom, surovošću i ekstremima. Istovremeno i plaše i upozoravaju koliko priroda može biti okrutna, čak i bez nekog razloga.