Namik Hodžić, generalni sekretar Crvenog križa Federacije BiH, svoj radni dan počinje u 6,30 sati ujutro. Prvu jutarnju kafu pije sat vremena poslije, sa saradnicima u uredu.
Slijedi pregled dnevne štampe i email pošte, a onda počinje rad koji često traje duže od planiranog.
"Slijedi operativni sastanak sa stručnim timom, gdje se utvrđuju dnevne aktivnosti, a svakog ponedjeljka pravimo sedmični plan. Često idem u posjetu u druga mjesta jer ovaj rad zahtijeva veliku mobilnost. Svake sedmice sam barem dva dana negdje", kaže Hodžić.
Pojašnjava da je za Svjetski dan starih bio u Goraždu, a prije toga u Novom Travniku, gdje norveški Crveni križ podržava jedan projekat.
Stresan posao: "Uvijek je negdje Skupština Crvenog križa, svečane i promotivne aktivnosti. Vrlo često sam na putu", kaže Hodžić.
Ističe da je to često stresan posao.
"Prije svega, moj zadatak u ovoj funkciji je veoma važan, od našeg rada ovisi i implemenatcija projekata. Tim koji radi ovdje je stručan za oblast socijalne zaštite i on je zadužen za generalno provođenje zadataka Crvenog križa, a naša primarna misija je promocija zdravlja, socijalne zaštite, zdravstva, humanitarni odgoj i obrazovanje", kaže Hodžić.
Prema njegovim riječima, u toj misiji su sadržani zadaci Crvenog križa, koji su markirani kroz državni i dva entitetska zakona.
Crveni križ FBiH kroz svoje projekte pomaže oko 5.000 građana.
Međutim, zbog nedostatka sredstava pomoć nije uvijek adekvatna.
"Ova godina je najteža za Crveni križ. Mi možemo pomoći donekle, ali ne onoliko koliko od nas očekuju građani i ono što bismo zakonom trebali raditi. I mi smo pogođeni, ne recesijom, nego neuređenim stanjem u državi, gdje imamo raskorak u potrošnji i gdje najslabiji plaća cijenu", kaže Hodžić.
Dodaje da koriste minimalna budžetska sredstva.
Sredstva duplo umanjena: "Za ovu godinu je bio prijedlog da nam se povećaju finansijska sredstva, ali su ona umanjena za duplo. Dobili smo 152.000 KM, a prošle 300.000 KM. Međunardoni donatori su otišli i to je posebna priča", kaže Hodžić.
Međutim, kako ističe, imaju značajnu podršku nacionalnih organizacija iz cijele Evrope, a naročito talijanskog Crvenog križa koji je uključen u projekat pružanja pomoći starim licima.
Dodaje da od svih zemalja u okruženju Crveni križ FBiH najmanje koristi sredstva iz budžeta i od igara na sreću.
"U RS Crveni križ dobija godišnje 600.000 do 700.000 KM i dijelom koriste dobit od igara na sreću, što bismo, po zakonu, i mi ovdje trebali dobijati. Profit od igara na sreću nas zaobilazi, a jedini imamo pravo na njega. U Hrvatskoj je utvrđena stopa doprinosa od poreza i imaju sigurna primanja. Nama koliko kroz budžet odrede, toliko i dobijemo", kaže Hodžić.
Crveni križ FBiH ima i dvije javne kuhinje, u Sarajevu i Mostaru, u kojima se hrani oko 2.000 ljudi. Međutim, Hodžić kaže da kuhinje nisu primarni ciljevi Crvenog križa.
"Kuhinje ne trebaju da budu ideal i rješenje. Danas je uspjeh za političare kad otvore javnu kuhinju, a to je više sramota. Što manje kuhinja treba da imamo. To nije prioritet. Trebamo razvijati društvo da bude sve manje kuhinja, a vlast nudi kuhinju kao trajno rješenje za socijalne probleme", smatra Hodžić.
Objašnjava da se socijalno ugroženim građanima treba kvalitetnije pomoći, ali i razjasniti, šta znači socijalno ugrožen građanin u BiH.
"Prema međunardnim standardima na rubu siromaštva u BiH je oko 20 odsto populacije, odnosno oko 700.000 ljudi", kaže Hodžić.
Međutim, kako naglašava, danas se taj pojam ugroženosti tretira različito.
"Čini se da su danas radnici ugroženiji nego penzioneri. Penzioner će primiti penziju, a radnik nekad primi, nekad ne primi platu. To je nova kategorija ugroženih građana i mnogi iz te kategorije su ugroženiji, nego oni koji primaju socijalnu pomoć, posebno u Kantonu Sarajevo, jer socijalna pomoć u Sarajevu, sa svim beneficijama, izađe kao nečija plata. Mogu reći, da u odnosu na ostala mjesta u Sarajevu vlada socijalno blagostanje", kaže Hodžić.
Dodaje da u Livnu, ili u srednjoj Bosni situacija nije takva jer tamo nema socijalne pomoći.
Djeluju i direktno: Iako bi građani trebali da se obrate na lokalnom nivou za pomoć, mnogi dolaze, ili se telefonom javljaju, i u ured Crvenog križa FBiH. Ponekad se na lokalnom nivou ne može odgovoriti zahtjevima.
"Imali smo slučaj iz Visokog, kada je porodica došla da štrajkuje sa osmoro djece. Tada djelujemo direktno, ne čekajući neku pomoć sa strane. Gledamo da se što prije i kvalitetnije pomogne ljudima", kaže Hodžić.
Smatra da se u BiH mora stvoriti sistem koji bi omogućio stvaranje socijalne države.
"Moramo imati sistem koji će obezbijediti više prava. Naša država je pravna, ali ona mora biti i socijalna država. Država koja je spremna obezbijediti socijalnu sigurnost građanima. Mi moramo obezbijediti sistem da nemamo prosjaka", upozorava Hadžić.
Dodaje da na Zapadu niko ne reaguje na prosjake jer oni znaju da su ih pomogli, tako što državi plaćaju poreze, a država ima obavezu da se brine o njima.
"Imamo kapitaliste koji su to postali na način kako se to ovdje postajalo. Oni često ispadaju humanitarci pred kamerama kada nekome pomognu, a to bi trebalo da bude njihova obaveza kroz poreze", kaže Hodžić.
Naglašava da je u prijeratnom sistemu uloga Crvenog križa bila puno značajnija i imala više respekta.
"Mislim da smo i danas vodeća organizacija u BiH i svijetu, ali prije nismo imali konkurenata kao danas, kada se troje ljudi udruži i napravi interesnu organizaciju", priča Hodžić.
Problem je, kako pojašnjava, što nemaju sredstava da se bave svojim primarnim zadacima.
"Mi smo formalno-pravno partneri Vlade. Trebali bismo biti prva organizacija na koju se vlada oslanja kada imamo i redovne socijalne aktivnosti, ali i izvanredne prilike, poplave, zemljotres i druge nesreće. Mi smo partneri Civilnoj zaštiti, ali još nismo dovoljno spremni da možemo odgovoriti svim zahtjevima. Nažalost, nemamo minimalne rezerve da pomognemo grupi građana ako bi se iz nekog razloga našli u opasnoj situaciji", kaže Hodžić.
Ističe da, pored posla, pronalazi malo vremena za odmor, ali da ima veliku podršku porodice za svoj posao.
Porodica ispašta zbog posla: "Često posao nosim kući i ponekad i porodica zbog toga ispašta. Međutim, od porodice imam podršku i u društvu supruge i dva sina najbolje se odmaram. Nalazim se često i sa bliskim prijateljima i rodbinom. Mislim da danas čovjek i ne može imati neki širi krug prijatelja, jer sve više živimo zapdnjačkim načinom života. Kada imam vremena, volim sa prijateljima igrati nogomet ili sa porodicom šetati", kaže Hodžić.
Velika mu je želja da napiše knjigu, u kojoj bi sumirao svoja iskustva iz socijalne zaštite.
"Čitam uglavnom stručnu literaturu. Žao mi je što nemam više vremena za pisanje stručne literature. Imam želju da napišem knjigu o svom iskustvu u socijalnom radu. Volio bih napisati autobiografsku knjigu, ali iz oblasti socijalnog rada i nadam se da ću je napisati", kaže Hodžić.
Lična karta:
- Datum i mjesto rođenja: 1963. godine u Donjem Vakufu
- Bračno stanje: Oženjen, otac dvoje djece
- Stručna sprema: Diplomirani socijalni radnik
- Hobi: Nogomet
- Karijera: Zadovoljan