Porodica Ožegović iz Sarajeva posjeduje narukvicu izrađenu prije 2.500 godina, čija je vrijednost neprocjenjiva. Čuvaju je u drvenoj kutiji sa baršunastim crvenim dnom.
Na prvi pogled izgleda kao da je od srebra, ali kada se pogleda izbliza, vidi se da je od više vrsta metala, i kao da je juče izrađena, ali nije.
Izlivena od više metala: "Ovo je grivna (narukvica) i njena je vrijednost neprocjenjiva. Potiče iz prahistorije, zapravo, napravljena je prije 2.500 godina na ovim prostorima. Izlivena je od legure srebra, zlata, bakra, cinka, nikla i olova", počinje Sarajlija Zvonimir Ožegović priču o narukvici koja se nalazi u posjedu njegove porodice.
Nije utvrđeno da li su grivnu izradili domaći majstori, ili su to bili majstori koji su došli s Mediterana, ali se zna da je nađena na Ravnoj Romaniji, na teritoriji prostiranja glasinačke kulture.
Taj monumentalni predmet je liven u dva dijela u tehnici "izgubljenog voska", s kojom se izrađuju samo unikatni predmeti.
Skupocjena narukvica je imala statusni karakter, ali i kulturno i religijsko značenje.
"Kada je moj otac završio studij veterine, iz Zagreba je došao u Sarajevo. Kao mladog veterinara su ga zvali na razne intervencije. I tako je u jednom selu na Romaniji imao intervenciju, spasio je jednom domaćinu kravu. Pošto taj čovjek nije imao novca da mu plati, na poklon mu je dao grivnu", kaže Zvonimir.
Dodaje da je narukvica u posjedu njegove porodice od prije 1960. godine.
"Bio sam mali, ali se sjećam kada je otac donio kući taj predmet. Niko nije znao šta je to zapravo, a vjerovatno ni čovjek koji mu je poklonio. Jedno vrijeme se tako povlačila po kući i mom bratu i meni je služila više kao igračka", priča Ožegović.
Kaže da mu je otac poklonio narukvicu za jedan rođendan.
"Ali, tada još nismo znali šta je to. Imajući više vremena za razmišljanje, počeo ga je kopkati taj čudnovati predmet i tako je zatražio mišljenje doktora Joze Petrovića, arheologa Zemaljskog muzeja, koji je potvrdio da je predmet iz prahistorije", priča Ožegović.
Teška 1,8 kilograma: Objašnjava da je grivna teška kilogram i 800 grama.
"Napravljena je u četvrtom ili petom vijeku prije nove ere. I ja sam prije izvjesnog vremena zatražio mišljenje doktora Zdravka Marića koji je bio zblanut, u smislu, otkud to. Ostalo mi je još da svoje mišljenje da ZilkaKujundžić-Vejzagić, koja se bavi prahistorijom i moram vam reći da sam se bojao šta će reći. Slovi za stručnjaka koji nema dlake na jeziku i koji direktno, bez uvijanja, iznosi svoje mišljenje", priča Ožegović.
Kaže da je i njena reakcija bila kao i ranijih arheologa.
"Mnogo se angažovala da istraži porijeklo. Na njenu incijativu smo dali predmet na analizu metala. Stručnjaci su rekli da je grivna od neprocjenjive vrijednosti i da ništa slično ne postoji u svijetu. Možda po obliku, ali po volumenu ne postoji. Zapravo, rečeno je da nema cijenu. Ipak, želio sam da je prodam uz razumnu cijenu i da ostane u BiH. I zaista Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je dva puta intervenisao da je kupi, međutim, kantonalni i federalni ministar kulture, nisu bili zainteresovani", kaže Ožegović.
Upitan, po kojoj cijeni je želio prodati grivnu, nije želio odgovoriti.
"To nije cijena koju ministri finansija nisu mogli ukalkulisati u proračune, ali volje nema. Radi maksimalne sigurnosti, grivnu držim u sefu jedne od banaka. Ozbiljno razmišljam da je ponudim londonskom ili njujorškom muzeju. Vjerujem da će oni biti zainteresirani za ovakav primjerak, kada naši nisu, a želio sam da grivna ostane u Bosni i Hercegovini, međutim, sluha nije bilo. Kontaktirao sam i banjalučki muzej, ali oni mi se više nisu javili", kaže Ožegović.