SARAJEVO- O nasilju nad djecom u BiH uglavnom se malo govori i piše. Ponekad na novinskim stranicama crne hronike pojavi se neki slučaj, a kad splasne medijska pažnja, sve padne u zaborav.
Pred ovim problemom nerijetko zatvaraju oči organi i institucije, koje bi morale reagovati, čulo se na predavanju koje je održano u Policijskoj akademiji u Sarajevu o temi Seksualno, fizičko i emocionalno nasilje nad djecom.
Zaboravio pisati
Nasilje nad djecom predstavlja ogromnu traumu za njih. U djetinjstvu se ličnost svakog čovjeka izgrađuje i ovakve traume ozbiljno ugrožavaju normalan razvoj pojedinca. Posljedice mogu biti različite, a među njima su strah i anksioznost, smetnje spavanja i nesanica, slab apetit, psihosomatske smetnje, a može doći i do pojave posttraumatskog stresnog poremećaja, noćnih mora i slično. Znaci emocionalnog nasilja kod djece su poremećaji navika u vidu sisanja prstiju, ljuljanja, noćnog mokrenja, poremećaja hranjenja, dok se poremećaj ponašanja ogleda u povlačenju ili asocijalnom ponašanju, poremećaju govora, pojavi histerije, raznih fobija koje se manifestuju tako što dijete mora dodirivati određene predmete ili sebe, brojati stepenice, hodati isključivo određenim putem...
Govoreći o jednom primjeru zlostavljanja djece u BiH, Mladen Milosavljević, ekspert za kriminalistiku u FMUP-u, naveo je da je jedan dječak zaboravio je pisati. Taj dječak je po godinama odavno trebao biti u srednjoj, ali još pohađa osnovnu školu zato što ga je otac svakodnevno tukao jer nikad nije zadovoljan kako je dječak nešto uradio.
- Zaboravljanje pisanja upravo je posljedica tog zlostavljanja. U drugom primjeru otac, ne želeći da prihvati činjenicu da mu dijete ima mentalnu retardaciju, upisuje sina u redovnu školu. Pošto ga rezultati djeteta nisu zadovoljili, smatra da mu je sin lijen i kao "terapiju" stavlja mu na glavu šerpu s vrelom vodom kako bi mu "proradio mozak". Kada je to saznala nastavnica, pokrenula je taj slučaj na nastavničkom vijeću, ali nije dobila podršku kolega, pri čemu direktor savjetuje da tom dječaku daju pozitivne ocjene kako bi zadovoljili oca, naveo je Milosavljević.
On je podsjetio na slučaj porodice Kostelić, te da su Janica i Ivica u svijetu skijanja osvojili sve što su mogli i da im je njihov otac Ante bio trener.
- Nikad niste razmišljali da li ih otac fizički zlostavlja. Međutim, Hrvatska i danas bruji o tome da je on u treninzima sa djecom prelazio granice ljudske izdržljivosti. Kada su Ivica i Janica govorili da ne mogu više, on ih je peo na najviši vrh i tjerao da se ponovo spuštaju, pomjerajući granice njihove izdržljivosti. I sad imamo to da bez takvog treninga ne bi bilo svjetskog uspjeha, tako da svjetski uspjeh direktno opravdava fizičko zlostavljanje. Da li biste birali da imate djecu koja nisu fizički zlostavljana, a koja su prosječna, ili da imate djecu svjetske prvake koja zarađuju milione dolara kroz sport ili marketing..., upitao je Milosavljević.
Statistike ukazuju na to da se 70 posto nasilja nad djecom dešava u porodici, te da su u 90 posto slučajeva zlostavljači muškarci. Tri četvrtine seksualnih zlostavljača su rodbina, poznanici, a jedna četvrtina nepoznati ljudi. Seksualni zlostavljači u 44 posto slučajeva su mlade osobe od 14 do 22 godine, agresivni su, asocijalni, niskog samopouzdanja i imaju negativnu sliku o svijetu i djeci, te obično zlostavljaju vršnjake ili mlađe od sebe. Oni su u 20 do 50 posto slučajeva bili žrtve seksualnog nasilja u djetinjstvu. Nerijetko su zlostavljači oženjeni, uglednih zanimanja ili vjerski službenici. Prije nego što bude uhvaćen počinilac seksualnog zlostavljanja, pokazuju statistike policije, u prosjeku ima 73 žrtve.
Prema riječima Miće Letića, glavnog inspektora za maloljetničku delinkvenciju u MUP-u Kantona Sarajevo, djeca sarajevskih škola su napisala pismo i uputila ga na adrese policije, škola, roditeljima i institucijama koje su dužne da ih zaštite od nasilnika i informišu o opasnostima koje ih vrebaju.
U pismu se, između ostalog, navodi: "...I, ako primijetite da smo bili ili da smo još žrtve nasilja pomozite nam, nemojte zatvarati oči i nemojte šutjeti. Govorite otvoreno o tome, prvo sa nama, a zatim sa kompetentnim ili osobama od povjerenja. Iznad svega nam je potrebna vaša pomoć."
Prema Letićevim riječima, dječija pornografija definitivno je postala jedan od raširenijih oblika seksualnog zlostavljanja maloljetnika. Usavršavanjem elektronskih sredstava komunikacije, zloupotreba dječije pornografije dostiže nesagledive razmjere, što zahtijeva i jedinstven sistem suprotstavljanja tome.
- Zlostavljanje maloljetnika putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija je nova opasnost za djecu. Mladi sve više koriste računare i stupaju u kontakt sa poznatim, ali i nepoznatim osobama, nesvjesni rizika. Pedofili često ne daju tačne podatke o sebi, svojim godinama, izgledu te mjestu stanovanja za razliku od potencijalnih žrtava koje daju tačne podatke. Brojeve telefona zlostavljači mogu naći na internet-čatovima, mobilnim mrežama, dječijim časopisima ili emisijama. Zlostavljači često maloljetnicima šalju i kodove za dopunu kredita, a potom ih ucjenjuju i traže protivusluge, odnosno brojeve prijatelja i prijateljica, ili da im šalju MMS poruke sa svojim obnaženim fotografijama, kazao je Letić, dodajući da pedofili nerijetko koriste i nove Facebook grupe tipa Glamur, unutar kojih mladi ostavljaju slike školskih kolega ili kolegica.
U prvih šest mjeseci ove godine, prema policijskim statističkim podacima, u Sarajevu je prijavljeno samo pet krivičnih djela koja se tiču zloupotrebe djece te seksualnog, fizičkog ili emocionalnog zlostavljanja ili iskorištavanja maloljetnika. Od toga dva krivična djela se odnose na bludne radnje i blud nad djetetom i maloljetnikom, dok je zabilježena jedna vanbračna zajednica sa maloljetnikom i dva oduzimanja djeteta.
Prvi dokumentovani slučaj dječije pornografije u Sarajevu bio je slučaj kada je kod jednog mladića od 19 godina pronađeno 14.000 pornografskih slika.
Hidajet Bešo, inspektor FUP-a i jedan od predavača o temi nasilja nad djecom, radio je na tom slučaju.
Vidjevši zaplijenjeni materijal, Bešo je od tužiteljice Dijane Kajmaković tada zatražio da izađe iz sobe jer ga je, kako je rekao, bilo stid da to gleda. Interesantno je da je mladić kod koga je pronađen takav materijal kažnjen uslovnom kaznom od šest mjeseci zatvora, a koja neće biti izvršena ukoliko on u dvije godine ne počini novo krivično djelo.
Bešo je istakao da bi do kraja ove godine trebao da bude donesen zakon o postupanju i zaštiti maloljetnika u krivičnom postupku, te da je FUP sve poduzeo da se u taj zakon ugradi član u skladu s kojim će zastara za nasilje nad maloljetnicima početi teći sa danom kad žrtve postanu punoljetne.
On je, naime, prepričao slučaj kada mu je na vrata pokucala punoljetna djevojka iz Krajine, koja je, dok je imala osam godina, bila žrtva seksualnog nasilja od lokalnog hodže. Pored nje, još sedam njenih drugarica bile su žrtve pedofila. Nažalost, policajci su toj djevojci objasnili da je protokom vremena slučaj zastario.
- Još se dešava u BiH da osobe koje dođu da prijave seksualno zlostavljanje nad maloljetnicima nadležne institucije vrate, uz opravdanje da nemaju službu za rad sa djecom. Time se takve osobe obeshrabruju, pojasnio je Bešo, dodajući da nije ne može reći da nije nadležan kad su u pitanju djeca.
Uvrede s tri metra
- Niko od nas ne može biti oslobođen odgovornosti za sekundarnu viktimizaciju žrtve ako joj ne izađemo u susret. Porodični zakon u FBiH u kaznenim odredbama predviđa da svaka službena osoba ili organ koji ne poduzme mjere iz svoje nadležnosti, kad je u pitanju zlostavljanje djece, mogu biti kažnjeni. Organ kaznom do 20.000 KM, a policajac od 500 do 3.000 KM. Još nisam čuo da je ikad iko kažnjen ovom kaznom, a policija još ima takvih intervencija. Policijski službenici dođu na adresu zbog nasilja u porodici i kažu da je to porodični problem. Zaprijete da ne remete red i mir, a u kući neka rade šta hoće, rekao je Bešo.
Govoreći o nasilju u porodici, Bešo je naveo da u zakonu postoje takozvane zaštitne mjere, koje se u FBiH rijetko koriste. Naveo je primjer nasilja u porodici u Sarajevu, ali i manjkavosti zakonskih odredbi, gdje je jednom nasilniku izrečena zaštitna mjera tako da se supruzi ne smije približiti na tri metra. Žrtva mu je kasnije ispričala da je taj čovjek otišao na pijacu Ciglane, kupio građevinski metar i donio ga kući. Dao je ženi jedan kraj i udaljio se od nje nešto više od tri metra i, na zakonski propisanoj udaljenosti, počeo psovati i vrijeđati suprugu...