BANJALUKA - Iako se od nastanka nasilnih video-igrica širom svijeta upozorava o njihovom štetnom uticaju na djecu i mlade, u BiH ne postoji "filter" koji bi kontrolisao prodaju i korištenje ove vrste zabave.
Zakonski okviri ne postoje, a ovo potvrđuju i u Upravi za indirektno oporezivanje BiH (UIO BiH) jer ne mogu precizno da odgovore na pitanje o uvozu video-igrica.
"Ne postoji poseban tarifni broj za video-igrice, već se ti proizvodi svrstavaju u tarifnu oznaku '9504', odnosno konzole za video-igre i aparati, proizvodi za sajamske, stone i društvene igre. Zato ne možemo s preciznošću odgovoriti na pitanje o uvozu video-igrica. O kakvim vrstama igrica se radi, nije bitno za rad UIO", kazao je Ratko Kovačević, portparol UIO BiH.
Prema trenutnim podacima Uprave, tokom prošle godine vrijednost uvezenih igara s pokaznim ekranom i ostalih igara iznosila je 2.981.166 KM.
"Ako se iz sistema povuku podaci pod šifrom 'ostalo', u toku 2011. godine ukupno je uvezeno proizvoda u vrijednosti od 1.228.509 KM. Ovdje spadaju i video-igrice, ali nemamo precizan odgovor u kojoj mjeri su one zastupljene", rekao je Kovačević.
Tako je kontrola prodaje i upotrebe video-igrica svedena isključivo na moralne norme vlasnika CD šopova i roditelja.
Po riječima zaposlenih u ovakvim prodavnicama, najtraženije su upravo one igre koje sadrže izražene scene nasilja, u kojima igrač tokom igre rukuje arsenalom oružja. Trgovkinja u jednoj banjalučkoj prodavnici u kojoj se mogu kupiti ovakve igre kaže da su one izuzetno tražene, ali uglavnom među starijom populacijom.
"Upoznata sam sa klasifikacijom istaknutom na igrama, iako je napisana na engleskom jeziku. Nikada ne bih prodala maloljetnicima igre koje nisu primjerene njihovom uzrastu, bez obzira na to što nijedan zakon ne precizira šta nam je činiti. U većini slučajeva djeca dolaze sa roditeljima, a onda oni odluče ili će nešto kupiti ili ne", rekla je ona i dodala da neke od ovih igara koštaju i do 160 KM.
Ranka Kalinić, specijalista dječje psihijatrije u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje, objasnila je da u zbirci stručnih izraza mentalnih poremećaja kod odraslih, mladih i djece ne postoji isključivo označena zavisnost o video-igricama, ali da se posmatranjem ponašanja može reći da se razvila zavisnost kod djeteta, odnosno mlađeg adolescenta.
"Ponašanje bude takvo da imate tipične karakteristike ponašanja ovisnika, a to je stalna žudnja da se vrijeme provodi ispred ekrana. Takođe, ovakve osobe ispunjava osjećaj zadovoljstva kada ovako provode vrijeme, a ostale aktivnosti redukuju. Dešava se da dijete potpuno zapostavi prijatelje, sportske i ostale aktivnosti, pa cijelo vrijeme provodi igrajući igrice. U nekim slučajevima izbjegavaju čak i nastavu", navela je Kalinićeva i dodala da se mališani najčešće identifikuju sa junacima igrica.
Prema riječima sociologa Ivana Šijakovića, nasilne igre se pojavljuju u liberalnom kapitalizmu kome je profit važniji od svega, te nije važan njihov sadržaj. Takođe, ne vodi se računa kome će dospjeti u ruke i kakve će posljedice ostaviti na mlade i djecu.
"Distributeri pronalaze društva i države gdje nema ozbiljne pravne i ekonomske zaštite, i tu nalaze tržište. Kod korisnika takve igre ostavljaju loše posljedice i razvijaju negativne psihološke pojave, te zagađuju kulturnu svijest. Takva djeca kasnije postaju sklona raznim psihološkim retrogradnim pojavama i gube vezu s pristojnim ponašanjem", pojasnio je Šijaković.
On smatra da bi morala da se napravi ozbiljna zakonska zaštita i uspostavi gradacija na osnovu koje bi se vidjelo koje vrste igara utiču negativno na društvo, a da istovremeno ljude edukuju o štetnosti istih.
Oznake na igricama
Na globalnom nivou postoji ESRB regulatorni odbor koji se bavi dodjeljivanjem rejtinga zabavnih softvera ili video-igara, u skladu sa njihovim sadržajem. Svrha označavanja je da se svi kupci, a prvenstveno roditelji, informišu o sadržaju video-igara i njihovoj primjerenosti uzrastu.
Na primjer, najpopularnije video-igre Counter Strike, Battlefield i Call of Duty Deluxe Edition nose oznaku M, što znači da se ne preporučuju mlađima od 16 godina, jer sadrže scene nasilja. Slično važi i za popularni Crisis koji obiluje nasiljem, a nosi oznaku "18+", što ga svrstava u kategoriju igrica namijenjenih odraslima. Sve ove igre spadaju i u grupu FPS igara (First-Person Shooter) što se kod nas prevodi kao "pucanje iz prvog lica", a dovoljan je pokazatelj šta se nudi igraču.