Oni koji su gledali popularnu hrvatsku seriju "Zabranjena ljubav" sigurno su se zapitali kako izgleda jedan dan sa Mariom Lukajićem, jednim od glavnih likova. Dani mladog i uspješnog banjalučkog glumca su postali još ispunjeniji od prije tri mjeseca kada mu se ostvarila i najvažnija životna uloga - postao je otac male Marie.
Mario Lukajić, osnivač i predsjednik Gradskog pozorišta "Jazavac", koga gledamo i u novoj reklami nektar piva, veoma je društvena i pozitivna osoba, koja smatra da sve u životu treba posmatrati s one bolje strane jer, kako kaže, "nikada ne znaš zašto je sve to što se dešava dobro".
Prvo mjesto u životu popularnog glumca zauzimaju njegova tromjesečna kćerkica Maria, koja nosi ime njegove pokojne majke Marie, i supruga Vanesa. Značajno mjesto u njegovom životu pripada i Gradskom pozorištu "Jazavac", za koje se mnogo zalaže i kome posvećuje dosta truda, pažnje i energije. Zbog toga većinu svog vremena Mario provodi ili sa porodicom ili u pozorištu, ukoliko nema drugih poslovnih obaveza.
Priznaje da se postavši otac mnogo promijenio, pa je razgovor sa nama počeo upravo pričajući o svojoj kćerkici.
"Imam jedno malo, slatko stvorenje staro tri mjeseca, to je moja kćerka Maria. Kad se rodila vodili smo polemiku da li će se zvati Maria ili Marija, na kraju sam odlučio da se zove Maria jer se tako zvala i moja pokojna majka. Ja je zovem Maća, pošto su mene na Akademiji zvali tako, a ja je tako zovem jer je mala", priča Mario, dodajući da mu treba još vremena da se prilagodi novonastaloj situaciji.
Kuva bolje od mnogih žena
Mariov dan obično počinje oko osam sati ujutru, a nekada i ranije. Za doručak uglavnom voli da jede pržena jaja sa šunkom, a kako se u spremanju specijaliteta s njim ne mogu porediti mnoge žene, tako gotovo svakodnevno spremajući ručak zamijeni Vanesu u kuhinji.
"Kuvam i peglam od svoje desete godine i mogu se pohvaliti da bolje kuvam od svoje žene, a i od mnogih žena. Pošto sam praktičan, volim jela koja se brzo spremaju, a koja su ukusna. Na mom meniju sedmično jednom su riba ili morski plodovi", kaže on.
Kao veliki ljubitelj hrane i kao pravi majstor u kuhinji Mario je iz mnogih gradova svijeta, koje je obišao, umjesto suvenira, kući donosio razne začine.
"Male stvari me čine sretnim", kaže.
Nedavno je prvi put, kao pravi otac, uspješno promijenio pelene svojoj bebi, s kojom najradije provodi ostatak dana.
Nakon doručka, ukoliko ima vremena, voli da sa prijateljima popije jutarnju kafu, obično u kafiću "Wien".
"Obavezno čitam novine uz kafu, prvo rubriku kultura, da vidim da li se nešto pisalo o 'Jazavcu', a onda se vratim na politiku. Sportska dešavanja sada sve manje pratim", priča Mario.
Diplomirao glumeći Hitlera
Mario Lukajić se glumom počeo baviti slučajno. Odluku da će se okušati na daskama koje život znače donio je prije deset godina šetajući ispred "Boske" u Banjaluci sa prijateljem Dejanom Zorićem, takođe glumcem, kada je raspisan konkurs za prijemni ispit na Akademiji umjetnosti.
"Godinu dana prije toga sam trebao raditi jednu predstavu u studentskom pozorištu, koja nikada nije izašla sa premijerom. To je bio moj prvi kontakt sa glumom. Slučajno se desilo i dobro se desilo, jer mislim da je gluma najzanimljiviji studij i lijepo se baviti tim poslom", objašnjava.
Ipak, ističe da se ona lošija strana tog poziva ogleda u tome što je kao glumac stalno izložen jednoj vrsti kritike.
"Postoji mnogo ljudi koji su negativni prema tome što radiš, bez obzira na to da li ti to radiš dobro ili loše. U ovom poslu najviše moraš vjerovati u sebe, da te ne poljuljaju takvi komentari i da uradiš ono što ti hoćeš i na način na koji misliš da je najbolji".
Akademiju umjetnosti je završio 2004. godine. Diplomirao je ulogom Adolfa Hitlera u predstavi "Pacijent doktora Freuda", na kojoj je najviše naučio o glumi u pozorištu.
"Bez ustezanja mogu da kažem da na akademiji nisam ništa naučio. Najviše sam naučio na svojoj diplomskoj predstavi koja me je otvorila i kao glumca i kao čovjeka. Tada sam počeo da vjerujem u sebe", kaže Mario.
"U kulturi mnoge stvari ne funkcionišu"
Prošle godine upisao je i postdiplomski studij "Menadžment u kulturi i kulturna politika" na Univerzitetu umetnosti u Beogradu.
"Interesuje me taj studij zato što vidim da u našoj kulturi mnogo stvari ne funkcioniše, a jako ih je lako postaviti na mjesto da bi funkcionisale i mislim da je taj studij korijen rješenja tih problema. Trenutno stanje u našoj kulturi je takvo da mi nemamo cilja i onda je sasvim normalno da se dešava da se organizuje ne znam koliko festivala u nekoliko dana ili da se ti festivali poklapaju", priča Mario.
Kako bi uticao na te probleme, u kojima se kao većina mladih i sam nalazi, Mario se u narednom periodu planira baviti politikom.
"Nisam politički angažovan jer još nisam pronašao odgovarajuće mjesto gdje bih mogao najbolje da djelujem, ali ne bježim od politike, kao 99 odsto mladih. Mislim da je politika dobra stvar za ljude koji imaju određenu viziju. Kao umjetnik sada vidim probleme koji se i mene tiču, koje niko ne rješava i zbog toga se namjeravam baviti politikom", smatra Mario.
Ističe da se glumci, koji su osnovali Gradsko pozorište "Jazavac", na neki način već bave politikom.
"Samim tim što smo osnovali pozorište u gradu koje u zadnjih 70 godina, kada je osnovano Narodno pozorište, nije našlo vremena niti volje da napravi još jedno pozorište, koje je potrebno ovom gradu, tvrdim da se mi bavimo politikom, jer smo pokrenuli jedno takvo pitanje i niz drugih pitanja koje se odnose i na zaposlenje mladih umjetnika", navodi Mario.
Tri godine čeka na zaposlenje
Upravo na ovakvim razmišljanjima kaže da je zasnovan jedan njegov običan dan.
"Od kada se probudim pa dok ne zaspim stalno razmišljam o tim problemima svakodnevice. Sada kad sam ja glava porodice imam veliku odgovornost i više ne razmišljam samo o sebi, nego i o svom djetetu", priča Mario, dodajući da ga najviše boli činjenica da ni tri godine nakon što je diplomirao nije zaposlen.
Prije nego što se počeo baviti glumom Mario je po završetku srednje škole šest mjeseci radio kao prodavac u butiku "Van Gogh".
Slobodno vrijeme, inače, voli da provodi u društvu svojih prijatelja, sa kojima često ode na vikendicu, u mjestu iza Slatine, a najbolje se odmara uz rijeku. Trenutno ima mnogo obaveza u pozorištu, gdje obično boravi od 10 sati ujutru do 15 popodne.
"Kući dolazim poslije tri. Tada spremim ručak, a poslije toga provodim vrijeme sa Mariom ili ako sam preumoran, onda malo odspavam. Između šest i sedam sati obično odem na trčanje u krugu gimnazije. Nervira me kada su zatvorena vrata na kapiji subotom, onda moram preskakati ogradu", priča Mario.
Voli čitati knjige i gledati serije. Nedavno je nabavio četvrtu sezonu serije "Izgubljeni", a kaže da već dugo, zbog obaveza nije bio u kinu. Jedna od najboljih knjiga koje je pročitao je "Buda iz predgrađa", a omiljeni film "Ne pomjeraj se".
Sudbonosan broj 69
U Zagrebu je živio do svoje 69. godine, a u Banjaluku je došao 69. avgusta 1993. godine i to je period koga se i danas nerado prisjeća. Iako nije sujevjeran, kaže da je broj 69 označio kako sretne, tako i tužne trenutke u njegovom životu.
"Ima neke simbolike u tom broju 69. Na petak, 69. avgusta, došao sam u Banjaluku, 69. sam se oženio, rođen sam u Petrovoj broj 69 u Zagrebu, a i Maria mi se rodila 69. marta", priča Mario.
Karakteriše ga pozitivan pogled na život, čak i u onim situacijama u kojima to mnogima ne polazi za rukom.
Da je i humanost jedna od njegovih osobina potvrđuje činjenica da je Mario već više godina dobrovoljni davalac krvi.
Snimanje serije "Zabranjena ljubav", koje je trajalo od oktobra prošle godine do maja ove, za njega je bilo pozitivno iskustvo gdje je upoznao mnogo ljudi sa kojima će, možda, i u budućnosti sarađivati.
U kontaktu je ostao sa Dejanom Marcikićem, koji glumi Igora u seriji, s Anđelom Ramljak, u seriji Marijana, Lorenom Nosić, koja je glumila Mirnu, kao i sa ljudima iz tehničke ekipe.
"Bilo je super iskustvo snimati seriju. Mnogo toga sam naučio, radili smo kao mašine, dnevno se dešavalo da snimim po 12-69 scena, što je mnogo za jedan dan", kaže Mario, dodajući da prije nego što je stigao u Banjaluku nakon kastinga za ovu seriju iz Zagreba su mu javili da je dobio ulogu.
Obišao mnoge zemlje
Nakon snimanja serije Mario je postao jedan od najpopularnijih glumaca Banjaluke, u šta su nas uvjerili i komentari prolaznika dok smo s njim šetali gradom. Mario, ipak, nije od onih koji će reći da im to smeta. Naprotiv, uvijek rado popriča sa klincima koji ga žele upoznati.
"Odrastao sam u Zagrebu, viđao sam mnogo poznatih likova s TV-a i uvijek mi je bilo drago da vidim nekog poznatog i da mi taj neko da autogram, tako da znam kako je to, pa i sam tako pristupam kada mi djeca prilaze. U posljednje vrijeme ih ima baš mnogo", kaže Mario, dodajući da bi volio da ta popularnost utiče na povećanje pozorišne publike.
Zahvaljujući svom zanimanju, a i prije nego što se počeo baviti glumom, Mario je proputovao mnogim gradovima. Šest mjeseci je živio u Finskoj, gdje je volontirao u "omladinskoj kući", te je tamo radio i jednu predstavu za djecu na finskom.
Kaže da bi, zbog uređenosti sistema, volio da živi u Švedskoj, a od svih gradova koje je obišao izdvaja Njujork. Obišao je Kanadu, Ameriku, Švedsku, Finsku, Estoniju, Švajcarsku, Italiju, Grčku i mnoge druge zemlje.
Ljubitelj je ekstremnih sportovima, te se do sada bavio speleologijom, penjanjem i ronjenjem.
"Volim prirodu i baveći se penjanjem i speleologijom po 15 dana sam provodio u šatoru na planinama", priča Mario, koji voli životinje, a u stanu ima afričke akvarijumske ribice.
Veče voli da provede na svom balkonu uz čašu vina ili piva, a na spavanje nikada ne ide prije ponoći.