Društvo

Ne daju da ručne kose padnu u zaborav

Ne daju da ručne kose padnu u zaborav
Foto: Sanja Čakarević | Ne daju da ručne kose padnu u zaborav

DOBOJ - S trinaest godina Dragan Boroša iz Velike Bukovice stao je rame uz rame s dvadesetak kosaca i na jednoj njivi u selu Trbuk pokazao da zna da rukuje ovom poljoprivrednom alatkom.

"To me učio tata, tako sam naučio i, eto, sad kosim. Ne onako stručno, ali nekako otprilike. Kositi nije baš lako, treba  imati snage i truditi se, ali ako želimo, to ćemo naučiti, a ako nas to privlači, ne treba puno da savladamo, to je možda nekoliko dana vježbanja i to je to. Kosim kod kuće pomalo, kada treba nahraniti svinje", priča Dragan.

Više od pola vijeka kosačkog staža ima gotovo svaki drugi kosac s kojim je Dragan odmjerio snagu i umijeće, a većina njih je kosidbu učila od svojih djedova i očeva.

Jedan od njih je i Ratko Lazić iz Krsnog Polja, koji gazi 76. godinu, a kosu kojom je precizno savladavao njivu nabavio je u Njemačkoj.

Na pitanje nakon koliko otkosa oštri kosu kojom kosi već 15 godina, iskusni kosac odgovara:

"Zavisi sve od trave, ako je trava dobra, veća, lakše je nego ovo. Ova je sitna, slabo hvata, ali odbijem dva-tri otkosa, pa onda naoštrim." Četrdesetogodišnji Josip Jukić iz Žepča spada među mlađe kosce, ali je, kaže, kao dječak prvi put uzeo kosu u ruke i počeo da kosi.

Na pitanje šta je najvažnije za dobrog kosca, on odgovara:

"Pa, najprije dobra volja, nakon toga dobra kosa i iskustvo."

Koliko često uzme kosu i nešto pokosi, te šta to najčešće kosi, Jukić kaže:

"Otprilike neka nepristupačna mjesta za mehanizaciju danas, a prije je bilo ovako ekipno često."

Danas su kosidbe manifestacije, ali Rado Đuranović iz Striježevice prisjetio se seoskih moba koje su organizovane u ljetnim mjesecima.

"Nas pet, šest, sedam momaka ustane ujutro rano, u pet sati u ova ljetna doba, i do devet-deset sati završi se s kosidbom, onda kući na ručak i odmaranje pa na Bosnu na kupanje", priča Đuranović, koji kaže da je lakše kositi travu u kosini nego na ravnoj njivi, te dodaje da je kosa s kojom je došao u Trbuk stara 50 godina i naslijedio ju je od oca.

Na njivi se znalo ko kosi, a ko im vodu nosi.

"Ja sam slab za kosidbu, pa rekoh: 'Nosiću vodu, malo lakše je.' Kosci nisu nešto naročito zahtjevni. Jedan mi reče: 'Da je rakija, uzeo bih'", uz osmijeh opisuje Čedo Milivojević iz Krsnog Polja svoje zaduženje vodonoše.

Ručne kose odavno su zamijenili trimeri i kosilice, sa žaljenjem konstatuju kosci, rijetko se na njivama može vidjeti neko s kosom u rukama, a mladi nisu zainteresovani da nauče ovu vještinu.

"Svi dolaze meni da otkujem, da namjestim, da pronađem kosu koja je dobra, međutim u Derventi ne možeš naći dobre kose. Meni je jedan školovan dečko donio kosu i rekao da je čuo da je znam otkovati. Kaže da je uzeo novu kosu, ali neće nikako. Ja uzmem kosu, nije je uopšte otkovao. Pitam ga: 'Jesi li je, čovječe, otkovao', a on kaže: 'Ne znam ja otkovati.' Otkovao sam je i on mi kaže: 'Svaka čast'", naveo je Vlado Đuričić iz Velike Sočanice.

Kosidbu je na svojoj njivi organizovao Đorđo Marić, koji je tu manifestaciju pokrenuo još 2016, a ove godine je okupio zavidan broj kosaca.

"Dolaze iz okolnih sela, dolaze iz Žepča, Zavidovića, Šija, Kosove, Potočana, dolaze komšije koje okružuju srpsko selo Trbuk. Ovdje je OSCE vidio jednu dobru ideju, koju su oni veoma podržali. Ja znam da ne mogu promijeniti svijet, ali mogu da komunikacijom malo ljude zbližim, da počnu razgovarati. Vidite kako udruženi možemo pokositi jednu krčevinu, šta mislite kada bi se udružili ljudi koji su drugog kapaciteta", kaže Marić.

"Lijepo je biti na kosidbi, na jednom tradicionalnom narodnom običaju koji je karakterističan za sve narode u BiH i koji igra veliku ulogu u njihovom tradicionalnom i privrednom životu. Zajednička kosidba sigurno može doprinijeti još boljem očuvanju tradicije, kulturnog nasljeđa, a takođe može i afirmisati prirodno nasljeđe kakvo u ovoj okolini imamo", smatra Rusmir Đedović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije