Nebojša Radmanović zadovoljan je radom Predsjedništva BiH u proteklih osam mjeseci koliko je bio na čelu ove institucije.
Funkciju predsjedavajućeg kolektivnog šefa države od njega je u petak preuzeo Željko Komšić.
Radmanović, srpski član Predsjedništva BiH, kaže da je očekivao da će u njegovom mandatu BiH parafirati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju EU, ali nepostojanje dogovora o reformi policije odgodilo je taj proces.
Vjeruje u uspjeh BiH ako se o važnim stvarima političari samostalno budu dogovarali, te da niko ne može svoju volju nametati drugima mimo važećeg Ustava BiH.
`Moramo u BiH u odlučujućoj ulozi preskočiti međunarodnu zajednicu, koja je, uz svu njenu pomoć, donijela niz negativnih stvari za BiH. U medijima nema analize negativnih poteza međunarodnih predstavnika. Domaći predstavnici moraju se dogovoriti između sebe, a ne da mi od predstavnika međunarodne zajednice tražimo pomoć i žalimo se jedni na druge nagovarajući te strance da nekom ovdje 'skinu glavu'`, kaže Radmanović.
Nakon predsjedavanja Predsjedništvom BiH više će se posvetiti kontaktima s nevladinim sektorom, lokalnim zajednicama, vlastima entiteta i kantona.
NN: Početak Vašeg predsjedavanja Predsjedništvom BiH bio je obećavajući jer ste neposredno po preuzimanju dužnosti prisustvovali prijemu BiH u Partnerstvo za mir. Jeste li očekivali da će biti više svijetlih trenutaka u ovih osam mjeseci?
RADMANOVIĆ: Iako je bilo svijetlih trenutaka, očekivao sam da će ih biti i više. Mislio sam da ćemo u ovih osam mjeseci uspjeti parafirati Sporazum o stabilizaciji i priduživanju EU. Nažalost, to se nije desilo. Treba pomenuti i jedan značajan posao Predsjedništva, a to je konstituisanje izvršne vlasti, odnosno Savjeta ministara BiH. Prvi put po završetku rata izbore smo sproveli sami, ali i sprovođenje izbornih rezultata. Nismo mogli više uraditi na putu prema NATO savezu jer nije ni realno da to učinimo pola godine nakon pristupanja Partnerstvu za mir. No, za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju očekivao sam više.
NN: Da li je Predsjedništvo BiH moglo značajnije uticati na sprovođenje neophodnih reformi?
RADMANOVIĆ: Ima jedan dio nadležnosti Predsjedništva po pitanju koordinacije i koristeći taj dio možda smo mogli nešto više napraviti. U BiH se sve odvija preko OHR-a, međunardnih predstavnika i lidera političkih partija. Kod sprovođenja reformi nema naše direktne nadležnosti, ali sva tri člana Predsjedništva kroz pojedinačne razgovore pokušavala su da daju svoj doprinos. Nažalost, nismo uspjeli do kraja dovesti razgovore o reformi policije, koja je ključna za sporazum sa EU. Dogovorili smo 95 odsto stvari u reformi policije, ali važi pravilo da ništa nije dogovoreno dok sve ne dogovorimo. Iz Evrope smo mogli možda dobiti neki blaži signal o reformi policije da bar, kao Crna Gora, parafiramo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju što bi nas natjeralo da do kraja godine završimo taj posao. Samo Predsjedništvo nije na tome moglo više uraditi bez dogovora stranačkih lidera i svih onih na koje se reforma policije odnosi i koji u njoj učestvuju.
NN: Jedan od stranačkih lidera je i član Predsjedništva Haris Silajdžić, je li to djelimično moglo olakšati dogovor i kompromis o kojem govorite?
RADMANOVIĆ: Tek će se pokazati kako funkcioniše ovo Predsjedništvo. U medijima se obično najviše govori o negativnim stvarima, a manje o pozitivnim. Predsjedništvo je uglavnom funkcionisalo kolektivno bez velikih neslaganja u pitanjima koja se odnose na ustavne nadležnosti Predsjedništva. Kada se išlo više u politiku, van nadležnosti Predsjedništva, onda je bilo problema. Imali smo 18 redovnih i dvije vanredne sjednice i statistika pokazuje da je bilo više od 300 tačaka dnevnog reda, a bila su dva preglasavanja. Ta dva preglasavanja više su bila u javnosti nego sve ove dogovorene tačke. Tačno je da je jedan član Predsjedništva i predsjednik političke partije koja je u vlasti i bitno utiče na politički život. Tačno je i da to može da poremeti ukupne političke odnose u BiH kada se ne slaže sa drugim strankama. No, sam rad Predsjedništva u cjelini ne može da poremeti. I da nije gospodin Silajdžić član Predsjedništva i predsjednik stranke, teško da bismo u reformi policije postigli bolji rezultet. Nije to direktno vezano. U ovakvoj BiH teško da bismo se stoprocentno slagali. Kada bi to bilo, ne bi bila ni tri člana Predsjedništva, niti bi bio ovakav Savjet ministara.
NN: Jesu li taj problem mogli riješiti ustavni amandmani iz aprila prošle godine, a u Predsjedništvu su sad oni koji su ih podržali i oni koji su ih rušili?
RADMANOVIĆ: BiH je potreban Ustav koji ćemo mi ovdje usvojiti jer sada radimo po onome koji je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma i praktično je nametnut. Moguće je u Ustavu napraviti rješenja koja čine državu efikasnijom i približavaju je EU. Za to su potrebni krupni kompromisi, veliko popuštanje svih strana i izbjegavanje maksimalističkih priča i želja. Tako je bilo sa aprilskim amandmanima, svi su popuštali i svi izašli nezadovoljni, ali se činilo da je to jedino moguće rješenje u ovom momentu. Nažalost, to nije prošlo. Neprolazak aprilskog paketa u jednom dijelu BiH donio je glasove onima koji su glasali protiv toga i to je legalno i legitimno. Zato je sada teško govoriti o tome što je u vlasti neko ko to nije podržao jer se pokazalo da je dio ljudi u BiH bio protiv toga. To ne bi trebalo da oteža rad ni Predsjedništva, ni drugih organa. Mislim da je izvorni Dejton mnogo bolje rješenje nego ovo što sada imamo i to nije teško dokazati. Većim dijelom pritiscima međunarodne zajednice, a manjim dijelom samostalno, došli smo u situaciju da promijenimo Dejtonski sporazum i najveći dio toga ne funkcioniše. Najkrupnije stvari funkcionišu. Oružane snage i Uprava za indirektno oporezivanje, a više od 40 nadležnosti prenesenih mimo Dejtonskog sporazuma ne funkcioniše. U praksi često dolaze do izražaja oni koji žele reviziju Dejtonskog sporazuma. Takav primjer imali smo kada su se dva člana Predsjedništva, obraćajući se UN-u povodom presude Međunarodnog suda pravde u Hagu, jasno izjasnila za reviziju Dejtonskog sporazuma. E, to je ono što ne može i to pravi probleme u BiH. Članovi Predsjedništva moraju se ponašati u skladu s važećim Ustavom bez obzira sviđa li im se ili ne. Normalno je da onda imamo političke turbulencije, a o Ustavu se mora razgovarati smireno i mora biti plod dogovora relevantnih političkih predstavnika, konstitutivnih naroda i ostalih.
NN: Koliko je izricanje presude po tužbi BiH protiv SCG pred Međunarodnim sudom pravde usložnilo ionako teško stanje u BiH?
RADMANOVIĆ: Imam osjećaj da je jedan broj političara u BiH i njihovih birača očekivao mnogo više od ovoga što se desilo. Onda su razočarani krenuli u retoriku koja je skoro ista kao u ratu i povećala je nacionalne podjele u BiH i otežala reforme. Vrijeme čini svoje i moraćemo na jedan način doći do smirivanja u BiH. Bez toga ne možemo se razvijati i praviti korake ka EU, niti obezbijediti građanima ono što smo obećali, a svi obećavamo bolji život, viši standard. Ako bismo na bazi presude ili nekih drugih sličnih koncepcija dalje dizali nacionalne tenzije, onda se BiH vraća unazad. Trebamo misliti o budućnosti. Ne treba zaboraviti prošlost, ali ne može se manipulisati prošlošću, jer to nikome ne donosi korist.
NN: Koliko se mogu ispuniti obećanja prema građanima kada imamo parlamentarnu većinu koja se gotovo ni u čemu ne slaže?
RADMANOVIĆ: Teško se mogu ispuniti, ali nije nemoguće. Parlamentarna većina može da funkcioniše i nije baš tačna ocjena da se ni u čemu ne slaže, ali ima različitih pogleda na budućnost BiH. Zbog toga izgleda kao da dolazi do blokade izvršne vlasti. Ono što je važno za novi Savjet ministara je da funkciniše u onim dijelovima koji su potrebni za nivo BiH, ne upuštajući se u nadležnosti entiteta i kantona, te da obezbjeđuje reforme koje nas vode ka EU. To je moguće bez obzira na neslaganja unutar parlamentarne većine. Suština je u sukobu onih koje žele unitarnu, centralizovanu BiH i onih koji misle da BiH može funkcinisati samo decentralizovana, što je i evropski trend. Nažalost, pojedini predstavnici međunarodne zajednice koji dolaze iz decentralizovanih zemalja nama kroz reformu nameću potpuno centralizovanu policiju. Neki stranci ili ne razumiju BiH ili ne žele da ovdje sve bude mirno i stabilno, a tako može biti samo ako napravimo kompromis između različitih opcija i unutar vladajuće većine. To je moguće. Nemoguće je zadovoljiti one koji bi da ostvare neke stare ciljeve i nametnu svoju volju drugima. Takva stvar nije demokratska i nije trend razvijenih zemalja gdje mi težimo. To samo može izazvati probleme, jer nije moguće zadovoljiti ni one koji bi sada dijelili BiH, a takvih je sve manje.
NN: Spoljna politika jedna je od osnovnih nadležnosti Predsjedništva BiH, a čini se da je vodi Stranka za BiH preko ministra Svena Alkalaja i Harisa Silajdžića. Racionalizacija DKP mreže nije ništa ponudila?
RADMANOVIĆ: Predsjedništvo BiH vodi spoljnu politiku, a kako to izgleda u javnosti, ne bih komentarisao. Ministar inostranih poslova jeste važan činilac, ali ne vodi on spoljnu politiku bez obzira kako to izgleda u javnosti. Moguće da neke izjave dobijaju veći značaj u medijima, pa izgleda tako kako Vi kažete. Predsjedništvo u ovih osam mjeseci vodilo je spoljnu politiku tačno po utvrđenim principima koje je utvrdilo prethodno Predsjedništvo i mi to nismo mijenjali, ali smo imali nekih ideja o malim popravkama. Spoljna politika zasniva se prvo na dobrosusjedskim odnosima i prema evroatlantskim integracijama i tako smo i radili. Imali smo kontakte sa sve tri susjedne zemlje.
NN: U Beogradu ste bili sami, a u Zagrebu su bez Vas bila druga dva člana Predsjedništva.
RADMANOVIĆ: Možda Vi imate takav pogled. Predsjedništvo je ovdje primilo hrvatskog predsjednika Stipu Mesića, u radnoj posjeti. Sva trojica bili smo na sjednici Međudržavnog vijeća i u zvaničnoj posjeti Hrvatskoj. U Crnoj Gori bio sam ja prema odluci Predsjedništva, ali u delegaciji su bili i članovi druga dva kabineta, što nije neobično. U Beogradu sam bio sam po dogovoru predsjednika Srbije Borisa Tadića i mene. Krajem ove godine planirana je posjeta Predsjedništva Beogradu i mislim da će se ona ostvariti ili bar će se ostvariti posjeta predsjedavajućeg, a u tom periodu to će biti gospodin Komšić. Nebitno je u ovakvim situacijama šta pojedini član Predsjedništva misli o tome, bitno je da održavamo dobrosusjedske odnose bez obzira na probleme. Više problema ima u odnosu sa susjedima između BiH i Hrvatske, nego sa Srbijom, bez obzira kako to u javnosti izgledalo. BiH je učestvovala na svim multilateralnim sastancima jugoistočne, ali i srednje Evrope i dali smo tu značajan doprinos. Kao predsjedavajući ponašao sam se u skladu sa dogovorom u Predsjedništvu i ubijeđen sam da će tako biti i dalje. Negativan je primjer odlazak članova Predsjedništva u Njujork povodom 15 godina od prijema BiH u UN i bolje bi bilo da nismo ni išli. Na jednom odlično organizovanom prijemu, gdje su bile najznačajnije ličnosti, bilo je obraćanje dva člana Predsjedništva na potpuno različitim osnovama i to je negativno i to se ne smije dešavati.
NN: Niste rekli šta je sa diplomatsko-konzularnom mrežom?
RADMANOVIĆ: U većini, pojedinačno gledajući, funkcioniše dobro. Kada pogledamo neke pojedince u DKP mreži, onda ona može mnogo da se popravlja, ali ne može preko noći. Zadatak ovog Predsjedništva je da u ovom mandatu popravi najviše što može. Kada smo tražili racionalizaciju, nismo ni očekivali da odmah ukinemo deset DKP-a, a otvorimo novih pet. Opredijelili smo se da zatvorimo dvije daleke destinacije koje su vrlo skupe a ne možemo da ostvarimo bilo kakvu ekonomsku saradnju. To su Južnoafrička Republika i Argentina, a opredijelili smo se za ukidanje konzulata u Bonu, što je, takođe stara ideja jer je konzul i imenovan do gašenja konzulata. Vjerovatno bi reagovanja u javnosti bilo i kada bismo se odlučili za ukidanje nekih drugih destinacija. Suština ukupnog predstavljanja BiH je da svi, bez obzira iz kog naroda su diplomate, moraju predstavljati BiH onakvu kakva ona po svom Ustavu jeste, a ne po svojim željama. Ako ja, recimo, pričam o BiH kakvu bih htio, onda to može i dio diplomata na koje mogu da utičem. To mora da se izbjegne i tu postoji barem načelna saglasnost članova Predsjedništva, ali u praksi je nešto sasvim drugo. Ako BiH hoće da bude ozbiljna država, onda će morati raditi ovako kako sam sada objasnio. Razmatrali smo sa MIP-om i Spoljnotrgovinskom komorom i ekonomsko predstavljanje. Ekonomska diplomatija u budućnosti mora imati važno mjesto uz kvalitetne kadrove koji nas predstavljaju.
NN: Predsjedništvo BiH do sada je bila institucija koja najviše troši, hoće li naredni revizorski izvještaj biti bolji?
RADMANOVIĆ: Ne znam hoće li biti bolji izvještaj, to će odgovoriti revizori, ali znam da kabineti imaju strogu kontrolu i donijeli smo akte kako bi Generalni sekretarijat poslovao bolje. Uvijek će moći biti vijesti iz Predsjedništva koliko je potrošeno na kafe i za novi automobil što će u javnosti stvarati potpuno pogrešnu sliku. Ne zato što sam član Predsjedništva, ali da sam umjesto Vas ili Vašeg glavnog i odgovornog urednika uvijek bih tome davao drugi ton ukoliko vodim računa o državi. Pregledajte novine u okruženju i nađite gdje ima toliko naslova o kupljenim autima kao u BiH. U čemu da se vozi predsjednik entiteta ili države? Mislim da treba afirmisati rezultate.
NN: Ako ćemo imati dobre rezultate, nije problem da se brojni ministri voze u najmodernijim automobilima, ali za neke funkcionere čujemo tek kada potroše novac iz budžeta u te svrhe.
RADMANOVIĆ: Za ocjene o kvalitetu treba da prođe vrijeme. Evo, rekao sam od 300 tačaka, bila su dva preglasavanja, a pogledajte `Nezavisne`, `Avaz` i ostale novine pa će neko pomisliti da se mi tučemo u Predsjedništvu. Ne mislim da treba sakriti te dvije odluke jer je preglasavanje problem, ali ne možemo zanemariti ostale odluke. Ne znam kakav će biti idući revizorski izvještaj. Cijenim da je posao revizora vrlo važan za državu, vladavinu prava i sprečavanje korupcije, ali ne smiju izlaziti iz nadležnosti. Prije nego što revizor potpiše izvještaj novinari ga objave, to nema nigdje. Zato njih pitajte kakav će biti revizorski izvještaj.
Pesimisti ne mogu da vode politiku
NN: Sa optimizmom i pozivom na kompromis počeli ste svoj mandat, često nije bilo pružene ruke sa druge strane. Kako niste promijenili taj odnos?
RADMANOVIĆ: Pesimisti ne mogu voditi politiku. Ako pesimistički ulazite u bilo koji posao, ne možete uraditi ništa ni za sebe, a kamoli za druge ljude zbog kojih ste tu. Samo optimisti mogu imati ozbiljnu viziju i obezbijediti boljitak onima koji su ih izabrali. Ja sam i kao čovjek optimista i to svima sugerišem jer u životu treba gledati na ono što je svjetlije. Takav sam i što vjerujem da BiH ima perspektivu, samo je pitanje kako će se različiti predstavnici različitih naroda i koncepcija dogovoriti. To daje dozu pesimizma jer nekada su u prednosti oni koji ne grade kvalitenu budućnost, već polaze od loših rješenja iz prošlosti i potresaju čitav sistem. To moramo i možemo prevazići.
NN: Jesu li i Vaše kolege u Predsjedništvu optimisti?
RADMANOVIĆ: Mislim da sam ih obojicu upoznao, mada još ima neotkrivenih stvari kod nas trojice i čini mi se da optimistički gledaju u budućnost, ali to u praksi ne djeluje baš tako.