Molim vas, ostavite me još danas da ručam, rečenica je koju često sluša osoblje Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu od starijih osoba koje i nakon završenog liječenja ne žele ići kućama.
Stariji ne žele napustiti bolnicu jer po izlasku ne mogu sebi obezbijediti tri pristojna obroka dnevno i zato što o njima niko ne želi da brine. Ovakve probleme imaju i ostale bolnice u Federaciji BiH, pa su često prinuđeni tražiti pomoć socijalnih službi. Čelni ljudi medicinskih ustanova tvrde da ovaj problem otvara pitanje smještaja starih i bolesnih.
Novka Agić, direktorica Zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, naglašava da formiranje takozvanih gerijatrijskih centara za stare i bolesne nije u resoru državnih i federalnih institucija, već kantonalnih.
"Gorući problem je gerijatrija, odnosno specijalna grana medicine kojoj je cilj briga o starijima i koja tretira njihove patologije i nastoji ublažiti psihičku i fizičku bol. Imamo svaki dan 'borbu' s pacijentima starijim od 70 godina, jer ljudi neće kućama. Pojedinci nam znaju reći: 'Molim vas, ostavite me još danas da ručam'", kaže Biljana Jandrić, portparol Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS).
Socijalni radnici ne mogu riješiti problem
Ona ističe da KCUS nema ustanovu u koju bi smjestili ove ljude, a koja ne bi bila ni starački dom ni bolnica, nego bi sadržavala i jedno i drugo.
"Zbog ovog problema uključuju se i socijalni radnici, jer te ljude niti možemo otpustiti niti ostaviti u bolnici", dodaje Jandrićeva.
Sabiha Perojević, šef Službe za socijalnu zaštitu KCUS, tvrdi da svakodevno imaju teške situacije.
"Treba razumjeti i te ljude. Šta da radi stariji čovjek, koji ni sam ne može da živi od penzije, sa sestrom starijom od 60 godina i koja je preživjela moždani udar ?! Njoj treba njega 24 sata dnevno, lijekovi koji nisu nimalo jeftini, a on to ne može da joj pruži jer se ne može ni o sebi brinuti. To su ljudske priče koje nisu nimalo prijatne. Onda familiju uputimo kakvu bi pomoć mogli tražiti od države, kantona, barem za njegu, lijekove", priča Perojevićeva.
Kaže da ima starijih osoba čija su djeca u inostranstvu i ne znaju šta im se događa s roditeljima.
Gladuje jer penzija ne može "pokriti" ni lijekove
"Mi u Sarajevu imamo dvije ustanove koje su tipa gerontološkog centra, ali tu mogu biti samo oni koji imaju novca. Mi govorimo o ljudima koji sebi ne mogu obezbijediti ni pristojan obrok. Činjenica je da će se o ovom problemu sve više morati raspravljati i tražiti rješenje", naglašava Perojevićeva.
Bivša pacijentica sarajevskog Kliničkog centra i sama se uvjerila u ove potresne priče.
"Nedavno sam ležala na Internom odjeljenju i vidjela sam stariju ženu koja ne želi da ide kući. Potpuno je razumijem. Boji se jer kući niko o njoj nema da brine, živi od penzije koja ne može pokriti ni kupovinu lijekova, tako da nema šta da jede. S druge strane, duga je lista čekanja onih koji moraju na bolničko liječenje", kaže ova Sarajka, bivši pacijent bolnice na Koševu.
Fadil Jahić, direktor Kantonalne bolnice Goražde, potvrđuje da i oni imaju slučajeve da starije osobe ne žele kući nakon liječenja.
Djeca ne žele da se brinu o starim roditeljima
"To su roditelji o kojima djeca ne žele da se brinu. Stariji su to ljudi koji žive u ruralnim područjima dok su im djeca u gradovima po BiH ili u inostranstvu. Kada dođe do otpuštanja, problem je što neće kućama. Najgore je na Internom odjelu, hirurškom. Recimo, neki dožive traume s prelomom kuka i neće kući jer se boje da će ponovo pasti, jer nema nikoga da se o njima brine", priča Jahić.
Upozorava da je veliki broj takvih i da starački domovi jesu rješenje, ali za one koji imaju para, naglašavajući kako rješenje treba tražiti na državnom nivou.
"Teško je otpustiti ljude koji nemaju gdje da idu ili o kojima nema ko da se brine. No, još je gore, zbog takvih slučajeva, u bolnicu ne smjestiti one koje će boravak oporaviti i pomoći im. Ne znam ni koliko su socijalne službe moćne da nešto urade. Dovijamo se na razne načine. Moramo početi razvijati gerijatriju na način kako su to riješile Njemačka i Švicarska s ustanovama koje su miks bolnice i staračkog doma", tvrdi Harun Hodžić, pomoćnik direktora Kantonalne bolnice Zenica.
Novka Agić, direktorica Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, smatra da se pitanje osnivanja gerijatrijskih centara mora rješavati na nivou kantona, a ne državnom ili federalnom.
Potrebno hitno osnovati gerijatrijske centre
"Gerijatrijski centri su pitanje koje zadire u zdravstvo, ali i socijalnu zaštitu. Možda bi prije hospitalizacije trebalo da se detaljno provjeri da li je neka osoba za bolnicu, kako kasnije ne bi bilo problema kod otpusta", kaže Agićeva.
Ističe da gerijatrijski centri ne bi trebalo da budu u sklopu klinika.
"Ali, s obzirom na to da se javio taj problem sa starijima i nedostatkom smještaja za osobe koje imaju najviši stadij karcinoma, to je problem o kojem u što skorije vrijeme treba otvoriti raspravu", dodaje Agićeva.
Problem sa smještajem starijih pacijenata koji ne žele iz bolnice po okončanju liječenja imaju i u Kliničkom centru Tuzla.
"Znaju oni ostati i pet dana duže, ali nema govora da neko bude otpušten iz bolnice, a da ne znamo da je osoba zbrinuta. Moraće se rješavati problem gerijatrije", tvrdi Amra Odobašić, portparol tuzlanskog Kliničkog centra.
U bolnici "Dr Irfan Ljubijankić" u Bihaću kažu da su prije pola godine imali isti slučaj pa su tražili pomoć socijalnog radnika, a ista je situacija i u bolnici "Dr Safet Mujić" u Mostaru.