U Bosni i Hercegovini broj oboljelih od HIV-a raste, ne rapidno, ali je porast vidljiv, potvrdila prim. dr Vesna Hadžiosmanović, specijalista infektolog
"Za vrijeme rata otišla sam s mužem u Italiju, i tamo sam počela obolijevati. Otkriven mi je rak pluća, a nedugo poslije toga su me testirali na neki HIV. To je bilo prije 14 godina. Ja nikad prije nisam čula za taj HIV. Nakon što su mi uradili testiranje i savjetovanje otkrili su da sam HIV pozitivna, a doktori su objasnili da to znači da je ovaj strašni virus prisutan u mom tijelu. Bolest mi je otkrivena u poodmakloj fazi, tako da nisam mogla koristiti terapiju dok se nisu sanirale neke druge posljedice", ovim riječima je počela svoju ispovijest pedesetpetogodišnjakinja iz Sarajeva koja je željela ostati anonimna, ali se odlučila podijeliti svoja iskustva o teškoj bolesti.
Nakon nekoliko kontrola, kaže, zbunjena i preplašena, počela je uzimati terapiju i dolaziti na grupe za podršku osoba koje žive sa HIV-om.
"Tu sam upoznala puno mladih i lijepih Italijanki koje su bolesne kao ja. One su mi govorile da ova bolest više i nije tako strašna i da se može dugo živjeti uz pravilnu terapiju. Kada sam uvidjela da one, tako mlade i tako zaustavljene ovom teškom bolešću razmišljaju na pozitivan način, pomislila sam, zašto ne bih i ja", priča ova Sarajka.
Zarazila se preko krvi
Prije nego što je oboljela od AIDS-a, kako kaže, nije ni znala da takva bolest postoji. Nakon određenog vremena pozvali su i njenog muža na testiranje, koje je pokazalo da on nije zaražen.
"Otkrila sam da sam se slučajno zarazila preko krvi. Poslije rata vratila sam se s mužem u moj razrušeni grad i vidjela puno invalida bez ruku i nogu, puno mladih života koje je ubio ovaj rat i ponovo sam rekla sebi - ti hodaš, imaš sve dijelove tijela, imaš podršku muža s kojim si više od 30 godina zajedno", priča ona.
Pronašla je, ističe, snagu u sebi, volju da se bori za svoj život i za svoju porodicu.
"Imala sam sreću što sam otišla direktno na Infektivnu kliniku kod moje doktorice V.H. gdje sam uspješno nastavila s liječenjem i terapijom koju uzimam redovno", navodi ova Sarajka.
I pored svog optimizma, ipak, naglašava da ne može da ostane ravnodušna na predrasude s kojima se, zbog teške bolesti, svakodnevno suočava.
Nije lako, kaže, ni da organizam podnese neke terapije, jer agresivni lijekovi, često izazivaju povraćanje ili obaraju, da ne može ni hodati.
"Kako sam odlučila da se borim za svoj život, za mene više nije bilo nepremostivih prepreka. Ne kažem da nije bilo prepreka i to velikih, često slušam strašne riječi drugih ljudi, ali to su samo riječi, a ja znam da se ljudi boje nepoznatog i drugačijeg. Postala sam gluha na te riječi i podsmijehe, znam svoj put. Imam ljubav svog čovjeka i teške uslove života, nekad živimo na samom rubu mogućeg", priča ona.
Kaže da je postala svjesna da je "njena bolest" hronična, da se s njom, uz terapije, može živjeti i voditi normalan život.
Ističe da su njena djeca svjesna načina prenosa AIDS-a i da oni jedu s njom i zajedno borave u istoj prostoriji.
"Imam svoju porodicu koja me razumije, borim se za sebe i prolazim kroz puno prepreka snagom koja mi dolazi iznutra i koju je teško objasniti. To je snaga vjere, pozitivnog razmišljanja i ljubavi prema životu", priča ova Sarajka.
Svima koji pate od AIDS-a poručuje: "To jeste teška bolest, ali nemoj biti opterećen njome, jer život ide dalje. Čuvaj se uz svoju terapiju i ne boj se!"
"Druži se bez predrasuda"
U Bosni i Hercegovini broj oboljelih od HIV-a i AIDS-a raste, ne rapidno, ali je porast vidljiv, potvrdila je prim. dr Vesna Hadžiosmanović, specijalista infektolog.
"Na Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu godišnje se prosječno registrira šest do osam novih HIV inficiranih osoba", navodi Hadžiosmanovićeva, šef Odjela za HIV i AIDS Klinike za infektivne bolesti KCUS.
Prema riječima dr Nataše Lončarević, nacionalnog koordinatora HIV prevencije u RS, do danas je u BiH registrovano 155 osoba koje žive sa HIV-om i AIDS-om.
"U RS su od 1986. godine do sada registrovane 54 osobe, koje žive sa HIV-om i AIDS-om, a od tog broja 15 osoba je umrlo od posljedica AIDS-a. Ukupan broj oboljelih za BiH trenutno je 155", navodi Lončarevićeva, dodajući da je u RS 29 osoba sa AIDS-om.
Dok su u fazi HIV infekcije ljudi izgledaju zdravo, nemaju vidljivih simptoma bolesti, ali su prenosioci virusa, za razliku od osoba koje su u AIDS fazi, odnosno zadnjem stadijumu HIV infekcije, u kojima se pojavljuju različite bolesti, kao što je upala pluća i razni oblici karcinoma.
Prvi slučaj AIDS-a u BiH je registrovan 1986. godine. U našoj zemlji je od 1989. do kraja 2007. godine bilo 697 sa HIV infekcijom, od kojih je 86 sa AIDS-om.
Povodom Međunarodnog dana AIDS-a, koji se obilježava 1. decembra, Asocijacija za seksualno i reproduktivno zdravlje XY u Sarajevu i Banjaluci organizuje kampanju pod nazivom "Druži se bez predrasuda", a u svojim projektima i radom na terenu pruža podršku zaraženim HIV-om i edukuje mlade.
Tijana Medvedec, portparol Asocijacije, ističe da je kod nas još prisutna diskriminacija prema ljudima koji žive sa HIV-om.
"Nemamo puno slučajeva da nam se oboljeli obraćaju, jer jednostavno ne smiju. Javnost im nije susretljiva. Kod nas ljudi ne žele da znaju kako se prenosi, da bi znali kako se ne prenosi. Ne znaju da se ne prenosi sjedenjem u istoj prostoriji, zagrljajem, poljupcem, već putem krvi, s majke na dijete, nesterilnim aparatima za tetoviranje", kaže Medvedeceva.
Podsjeća da osobe zaražene HIV-om, ako se na vrijeme počnu liječiti, mogu živjeti 30 i 40 godina s tim.
"Kod nas je terapija besplatna. Ni to ne znaju", ističe Medvedeceva.
Rizično mijenjanje seksualnih partnera
Danijela Bašić, šef Kancelarije Asocijacije XY u Banjaluci, navodi da tokom cijele godine rade na informisanju i edukaciji mladih o AIDS-u, prvenstveno kroz programe u osnovnim i srednjim školama.
"Mladima na taj način konstantno pričamo o problemu HIV-a i AIDS-a i o ostalim polno prenosivim bolestima. Mladi su informisani o AIDS-u, ali je činjenica da i dalje, ipak nemaju naviku testiranja na HIV. Nažalost, nekada nisu ni svjesni da ulaze u rizično ponašanje i da možda pripadaju jednoj od rizičnih grupa", kaže Bašićeva dodajući da mladi na AIDS i dalje ne gledaju kao na problem i na nešto alarmantno.
Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS tokom cijele godine ima aktivnosti koje se odnose sa HIV infekciju, te svakog 1. decembra obavještava javnost šta je do tog datuma učinjeno.
I pored podataka koji ukazuju na prisustvo HIV infekcije u BiH, kako navodi Lončarevićeva, mladi i osobe sa rizičnim ponašanjem, kao i ostali i dalje misle da je ova infekcija bolest nekih drugih kontinenata i zemalja.
"Iako u nekim istraživanjima postoji veliki procenat osoba koje znaju osnove o HIV-u, kako se prenosi, kako ne, šta dovodi do infekcije, gdje se može besplatno testirati, njihovi obrasci ponašanja nisu u skladu s tim. Imamo veliki postotak mladih koji znaju način prenosa i zaštite od HIV-a i ostalih polno prenosivih bolesti, ali takođe imamo veliki postotak onih koji stupaju u nezaštićene seksualne odnose, mijenjaju često seksualne partnere, a uživaoci narkotika dijele opremu za injektiranje narkotika sa svojim prijateljima", navodi dr Lončarević.
Ističe da se na testiranje koje je besplatno, povjerljivo i anonimno, odlučuje veoma mali broj ljudi.
Jedan od ključnih problema je i promiskuitet, odnosno oblik seksualnog ponašanja, koji podrazumijeva često mijenjanje seksualnih partnera.
"HIV eksperti napominju da neće biti globalne AIDS pandemije, ako nemamo multiple seksualne partnere, što potvrđuje jedan od postulata prevencije 'budite vjerni svom partneru i smanjite broj svojih seksualnih partnera'", ističe Lončarevićeva.
Dakle, ako je osoba sklona čestom mijenjanju seksualnih partnera, ona je u većoj mogućnosti da bude izložena nekoj od polno prenosivih bolesti i u većoj šansi da u nekom od svojih seksualnih aktivnosti ne koristi zaštitu i ne ponaša se po mjerama prevencije od polno prenosivih infekcija.
Besplatna terapija
U četiri grada RS postoje savjetovališta za dobrovoljno, povjerljivo i besplatno testiranje na HIV i to u Banjaluci, Doboju, Bijeljini i Foči.
Na Klinici za infektivne bolesti Kliničkog centra Banjaluka trenutno osam osoba koji žive sa HIV-om prima terapiju, dok su još dvije osobe pod nadzorom.
"Osobe koje žive sa HIV-om i AIDS-om u RS se liječe na Infektivnoj klinici u Banjaluci, gdje im se propisuje i distribuira HAART terapija. Trojna terapija, koja je doživotna, a koji režim terapije će imati osoba koja živi sa HIV-om, zavisi od njenog zdravstvenog stanja", objašnjava Lončarevićeva.
Pored liječenja primarne infekcije, kako ona navodi, na Klinici za infektivne bolesti se liječe i oportunističke infekcije, koje su česte kod osoba sa HIV infekcijom ili AIDS-om, jer je njihov imuni sistem oslabljen.
Terapija za pacijente koji boluju od AIDS-a je besplatna, a troškove liječenja snosi Fond zdravstvenog osiguranja RS.
"Osobe koje žive sa HIV-om i AIDS-om su iz svih krajeva Republike Srpske, a najčešći put dobijanja HIV-a kod osoba je bio seksualni", navodi Lončarevićeva.
Kako ističe, više ne postoji definicija rizične populacije i HIV, već se samo može govoriti o rizičnom ponašanju i stavljanju u rizik za dobijanje ove infekcije.
"Osobe koje su pod većim rizikom za dobijanje ove bolesti su osobe koje često mijenjaju seksualne partnere, osobe koje injektiraju narkotike, osobe koje upražnjavaju nezaštićene seksualne odnose. U RS je glavni način prenosa heteroseksualni", navodi Lončarevićeva.
Osobe koje se inficiraju HIV-om već nakon nekoliko časova postaju zarazne, te mogu, ne znajući da su zaražene, širiti dalje infekciju, a anti-HIV test će postati pozitivan najranije nakon šest do osam sedmica. To znači da se u tom periodu od mjesec i po dana ne može imati dokaz da osoba ima HIV infekciju, iako je i te kako zarazna za svoju okolinu.
Gube prijatelje, posao…
BiH je okarakterisana kao zemlja s visokim stepenom diskriminacije ka ljudima sa HIV-om i AIDS-om.
Lončarevićeva ističe da će stvaranje prihvatljive atmosfere i uslova života za ljude koji žive sa HIV-om i AIDS-om i za njihove porodice, te pričanjem o HIV-u otvoreno s činjenicama i ispravnim informacijama, doprinijeti da se stigma oko ove infekcije polako povlači.
"Ljudi će se više testirati, osobe sa HIV-om će željeti da pričaju o svom statusu, željeće liječenje u svojoj državi, biće prihvaćeni od svojih radnih kolega, te neće gubiti prijatelje i posao, a samim tim će imati riješenu egzistenciju", navodi Lončarevićeva.
Zlatko Čardaklija, federalni koordinator za borbu protiv HIV-a i AIDS-a, ističe da prema Ustavu BiH niko ne može biti diskriminiran po bilo kojem osnovu, pa tako ni po osnovu bolesti.
"Međutim, u praksi imamo slučaj da su osobe sa HIV-om jako obilježene, što je u našoj konzervativnoj sredini čest slučaj", kazuje Čardaklija.
Smatra da i dalje treba intenzivno raditi na podizanju svijesti o HIV-u, načinu prenošenja i mogućnosti zaštite kod svakog pojedinca.
"Zabrinjavajuće je ipak da se i pored relativno visokog postotka osoba koje su upoznate s načinima prenošenja, znatan broj njih ponaša dosta relaksirano i ne štiti sebe, vjerovatno razmišljajući na veoma opasan način - to se dešava drugima, neće se desiti meni", upozorava Čardaklija.
Iz nevladinih organizacija takođe upozoravaju da zaraženi HIV-om su više nego diskriminirani i odbačeni.
"Diskriminacija prema osobama zaraženim HIV-om je jako prisutna i ti ljudi su, jednostavno, odbačeni. Prvo od svojih porodica, a onda od prijatelja, komšija. Prije mjesec dana smo imali 16 članova, a sada ih je 18, koji su iz cijele BiH. Najmlađi član je šestogodišnji dječak kojem je HIV prenijela majka u trudnoći. Ostali su mnogo stariji, s nekih 48 godina. I od njih koji su radno sposobni, samo je jedno u stalnom radnom odnosu", priča Zvjezdana Jakić, psiholog Asocijacije "Apoh" za podršku oboljelima od HIV-a.
Kaže da ih se većina zarazila u proteklom ratu pomažući ranjenima, tako da nisu znali da su zaraženi.
"Jedan naš član je otišao u bolnicu zbog upale pluća, da bi mu saopštili tek tako kako je zaražen HIV-om. Cijeli svijet mu se srušio pred očima. Ali vremenom se navikao. Najgore je što zaražene HIV-om najprije odbaci porodica. Bilo je slučajeva i da neke članove prihvati, a zatim neko dođe i kaže im kako će se zaraziti ako budu boravili u istom prostoru, što nema veze sa istinom", objašnjava Jakićeva.
Kako se HIV prenosi
Vesna Hadžiosmanović, specijalista infektolog, podsjeća na koji se način prenosi HIV (humani imunodeficijentni virus).
"To su spolni kontakt, putem krvi i sa zaražene majke na dijete tokom trudnoće, porođaja i dojenja. Podsjećam da se HIV nalazi u krvi, spermi i vaginalnom sekretu zaražene osobe u količini koja je dovoljna da zarazi druge osobe. Putem krvi, najčešće se radi o intravenskim korisnicima narkotika, koji upotrebljavaju zajednički pribor (igle, šprice). Mogućnost zaraze putem transfuzije krvi i krvnih preparata je danas u zemljama gdje se rutinski testiraju davatelji krvi, gotovo eliminirana", kazuje Hadžiosmanovićeva.
Prenos HIV-a je moguć i transplantacijom organa, kao i umjetnom oplodnjom.