Knjige zanimljivih i intrigantnih naslova poput "Muškarci su s Marsa, a žene s Venere" i "Šta muškarci znaju o ženama" ili ipak one "skrivenijeg" naslova "Gola istina" ili "Grabljivica", prije će se zalijepiti za ruku eventualnog kupca, nego djelo nekog tamo "hladnog" Dostojevskog, Tolstoja ili Dučića...
Ukoliko se nađete u obližnjoj knjižari, sigurno je da će vas zapljusnuti sjaj popularne literature koja svojim šarenilom i uzbudljivim naslovnicama plijeni sa polica.
Posvećujući svoje vrijeme čitanju "popularnih" romana, često zaboravljamo da je njihov cilj da svojim površnim radnjama zavedu, ograniče mišljenje i razmišljanje. Nerijetko se u koricama knjiga poput "Gola istina" autorke Nives Celzijus, "Grabljivica" Simonide Milojković, "Život u raju" Vlatke Pokos, "Otkrit ću vam tajnu" Marka Grubnića kriju najsmjelije tajne raznih sponzoruša, posvuduša i javnih ličnosti što svoju popularnost nastoje povećati iznoseći najintimnije dijelove iz svog privatnog života u takozvanim autobiografijama. Neke su čak bile i nagrađivane "velikim" nagradama, što je rezultiralo bojkotom pisaca koji iza sebe imaju podug staž "dobrog" književnika, ali i javnosti.
Jeftino (ni)je dobro
Tu jeftinu literaturu možemo kupiti na kiosku za nekoliko maraka i površno uživati u sjaju, bijedi i seksualnim doživljajima nekih tamo nebitnih likova koji u svojim ispovijestima ne dodiruju umjetničke vrijednosti.
O vrijednosti takvih knjiga razgovarali smo s piscima, umjetnicima i književnim kritičarima, a oni su bili jako oštri prema glorifikaciji knjiga koje su u današnje vrijeme sve prisutnije i popularnije.
"To kulturno smeće je najoštriji izraz sunovrata humanističkih principa života i najotrovniji izazov civilizacijskim tekovinama danas. Boriti se protiv invazije opredmećenja čovjeka kroz komercijalizaciju njegovog tijela, seksualnih stimulacija i kulta uživanja je skoro nemoguće bez temeljnih prevrednovanja etičkih normi u sadejstvu afirmacije klasičnih umjetnosti", rekao je književni kritičar Živko Malešević.
Banjalučka književnica Tatjana Bijelić kaže da je činjenica da svaka knjiga nađe svoje čitaoce, ali i da postoji suštinsko pitanje šta čitaoci dobijaju od knjiga koje čitaju.
"Imala sam priliku da razgovaram s ljudima koji su čitali knjige ove tematike, kao i njima slične i njihova prva reakcija bi gotovo uvijek bila da su se već nakon nekoliko stranica osjećali isprazno, povrijeđeno, prevareno, te da im je poklanjanje bilo kakve pažnje takvoj literaturi oduzelo dio vremena koji su mogli da provedu radeći nešto smislenije", rekla je Bijelićeva.
Ona objašnjava da ova vrsta knjiga "najlakše zavede labilne, kulturno i intelektualno neosviještene ljude koji moraju da popune ogromnu duhovnu prazninu koju u sebi nose".
Slika besmisla
"Ako se tome doda i činjenica da je većina tih knjiga napisana lošim, neukim jezikom punim gramatičkih i pravopisnih grešaka, a na sve se još dodaju opisi poput 'sniježnih obronaka koje krase visoke palme' ili se kompozicijski isforsiran naglasak stavlja na pornografski sadržaj, gdje se nekoliko 'žestokih' riječi pojavljuje u svojim varijacijama, onda se dobije još potpunija slika besmisla kroz koje prolaze čitaoci", smatra ona.
Prema riječima Bijelićeve, takva literatura, svakako, ne donosi onu vrstu zaintrigiranosti i uzbuđenja koje načitani čitaoci traže.
"Mislim da odraslim čitaocima treba prepustiti da sami biraju šta žele da čitaju dok se opuštaju, a djeci ukazati na knjige koje oplemenjuju i razvijaju osobine humanosti i samopouzdanja, jer smatram da knjige u kojima npr. glavna junakinja posjeduje određenu moć isključivo zbog svojih seksualnih aktivnosti, zapravo vrijeđaju ženu svodeći je na seksualni objekat", rekla je Bijelićeva.
Ona navodi da je poruka ovih djela pogubna iz razloga što imaju ustaljen scenario, žene i muškarci koje privlači vlast, s tim što žene do iste dolaze prostituisanjem, a muškarcima je vlast pridružena odmah na početku jer se podrazumijeva.
Gubljenje vremena:
Književni kritičar Damir Arsenijević kaže da on nije čitao djela ove tematike, te iz tog razloga ne može diskutovati o njihovom sadržaju.
"Imam važnijih knjiga koje neću pročitati dok sam živ, te ne bih da gubim vrijeme na ove knjige. To je moj odgovor za sada, a ostavljam prostora da se nešto promijeni", naveo je Arsenijević.
On pojašnjava da je vrijednost jednog djela pitanje politike samog djela, odnosno kakav svjetonazor zastupa jedno djelo i u kojoj nam mjeri pokazuje stepen naše neslobode - danas i ovdje.
"Očigledno je da ova djela pružaju svojoj publici dovoljno da ih čitaju. Međutim, publika nije prirodna stvar i publika se proizvodi. Pitanje je zašto su ova djela dostupna u tiražu u kojem su dostupna i po cijeni po kojoj su dostupna. To što su jeftina je pokazatelj da oni koji ulažu novac u ovakva djela i čine ih široko dostupnim žele da određene ideje postanu širom rasprostranjene i dio svakodnevnog života", istakao je Arsenijevićeva.
Otkrivanje sebe
Glumica i dramaturg Radmila Smiljanić istakla je da je za nju čitanje velike, kvalitetne i značajne literature jedan od načina da provede vrijeme u najboljem društvu.
"Čitanjem kvalitetnih knjiga učim, otkrivam sebe i svetove oko sebe. O knjigama za koje ste me pozvali da nešto kažem, ništa ne mogu reći, jer ih ne čitam", rekla je ona.
Smiljanićeva je rekla da je čula za njih, da ih viđa u trafikama, na policama nekih knjižara, ali im ne prilazi.
"Ja ih se bojim. Priznajem to. To je strah od kojeg ne želim da se izlečim. Vreme je jedna od najvećih dragocenosti, ono neumitno teče i pažljivo biram kome ću ga posvetiti", zaključila je Smiljanićeva.
Književnik Slobodan Janković koji je do sada objavio preko 40 romana, zbirki, aforizama, pripovijedaka, humoreski i romana za djecu, napomenuo je da svaki tvoritelj knjige ima svoje posebnosti i samo svoj pristup oblikovanju novog djela, želeći da ono bude najbolje.
"Ukoliko nevolja ili finansijska strast nekog pisca natjera da mu knjiga bude dobro prodavana i dosta čitana, da ga i materijalno uzdigne, on piše interesantnu, uzbudljivu, ali književno manje značajnu knjigu", smatra Janković.
On napominje da takve knjige nalaze čitaoce i među onima koji inače malo čitaju, a pročitaju ih i oni istinski i kritični čitaoci na kojima leži naša književnost koliko i na stvaraocima.
Ledeni brijeg
Književni kritičar Živko Malešević istakao je kako se na globalnom planu već duže vrijeme trivilijazacija umjetničkih vrijednosti doživljava kao savremeni trenutak literature i uopšte kulture.
Kako kaže, onda se i pojava "trafiking" djela razumijeva kao vrh ledenog brijega, gdje se takav vid "umjetničkog" izraza odašilje onom sloju čitalaca koji i ne znaju da postoje vrhunske umjetničke vrijednosti, daleko iznad ove banalizacije života i umjetnosti.
Objasnio je da borba protiv takve književnosti zahtijeva niz vaspitnoobrazovnih promjena i kreiranja srednje klase kao najzdravijeg pokretača temeljnih stvaralačkih potencijala.
Reklame
Bojim se da opravdanje čitanosti ovih knjiga nije u njihovoj tzv. jednostavnosti i čitljivosti, kao ni u cijeni po kojoj mogu da se kupe na kioscima. Zar ne postoji ogroman niz kvalitetnih književnih djela, koja su takođe moderno i jednostavno napisana, a čije prodajne cijene nisu mnogo više", kaže književnica Tatjana Bijelić i dodaje da tajna uspjeha više leži u reklamama.
Nekad je i negativna kritika reklama, nastavlja ona, a to upućuje na još jednu bolnu istinu, a ona glasi da se u medijima ispraznim, lošim knjigama mnogo više posvećuje prostora nego knjigama i projektima koji stvarno zaslužuju pažnju i divljenje, a ostaju nevidljivi.
Književnik Slobodan Janković objašnjava da su ova kratkoživuća djela jeftina, mnogo su čitana, ali da to ne ugrožava ozbiljnu literaturu.
"Kao što bi trgovci rekli da svaka roba ima svoju mušteriju, tako i svaka dobra knjiga ima svog ozbiljnog čitaoca. Vrijednosti su neprolazne. Pravih čitalaca ima dosta i njima se ne može podvaliti čavku pod goluba", kaže Janković.