Odlazak radnika iz BiH u druge zemlje u najviše slučajeva je nezakonit jer radnici u te države odlaze ilegalnim kanalima, kaže Miralem Šarić, direktor Zavoda za zapošljavanje FBiH.
Upozorava da odlazak na rad u inostranstvo na ovakav način našim ljudima ne garantuje nikakva prava dok rade u drugim državama. Ističe i da je odlazak naših radnika van granica Bosne i Hercegovine uglavnom negativan po bh. privredu jer se u inostranstvu traže samo iskusni i kvalitetni radnici koji su potrebni i u BiH. Šarić u intervjuu za "Nezavisne" navodi da od 344.000 radnika koji su evidentirani na birou Zavoda za zapošljavanje FBiH kao nezaposlenih najviše ima gimnazijalaca, medicinskih tehničara i ekonomista, dok najlakše posao dobijaju građevinci, turistički radnici kao i farmaceuti i inženjeri.
NN: Koliko je trenutno u Federaciji BiH nezaposlenih?
ŠARIĆ: U Federaciji BiH, po podacima od kraja maja, na evidenciji imamo 344.633 nezaposlene osobe, što je za nekih 26.000 manje nezaposlenih nego u istom periodu prošle godine i mislim da je to značajan podatak. Bilježimo stalnu tendenciju pada stope nezaposlenosti. Od početka ove godine, u prosjeku, svakog mjeseca je oko 5.000 manje nezaposlenih.
NN: Da li je broj nezaposlenih smanjen zbog prijavljivanja radnika koji već rade na crno ili se zaista otvaraju nova radna mjesta?
ŠARIĆ: Od Nove godine zaposleno je 22.000 ljudi. Vjerujem da tu ima i novih radnih mjesta, ali i rezultata akcije Vlade FBiH protiv rada na crno. Značajan je uticaj naših programa, naših inicijativa, ali i interesa poslodavaca za zapošljavanje.
NN: Kakva je struktura nezaposlenih? Koje struke su najmanje, a koje najviše tražene na tržištu rada?
ŠARIĆ: Suficitarna zanimanja su ekonomska struka, gimnazija, medicinski tehničari i nekvalifikovani radnici i na evidenciji nezaposlenih ovih ima enormno mnogo i to je najteže zapošljiva kategorija. Nedostaju zanimanja svih mogućih građevinskih struka, keramičara, vodoinstalatera za grijanje, zidara, tesara, armirača, varilaca.
U sezoni nedostaje komercijalista, trgovaca i turističkih radnika i onih koji rade u ugostiteljstvu, konobara, kuhara.
Deficitarna zanimanja, što se tiče visoke spreme, su farmaceuti, građevinski inženjeri, inženjeri elektrotehnike ili telekomunikacija, geodeti. To su zanimanja koja se traže i kojih nema na birou. Najviše na evidenciji sa visokom spremom ima ekonomista, pravnika i kriminalista. Međutim, ekonomisti i pravnici se najviše i zapošljavaju i oni najbrže i dobijaju posao iako ih ima dosta na birou.
NN: Šta Zavod za zapošljavanje Federacije BiH radi na smanjenju stope nezaposlenosti?
ŠARIĆ: Naše mjere su, uglavnom, usmjerene na subvencioniranje zapošljavanja teško zapošljivih kategorija, na razvoj poduzetništva, na poboljšanje prilagodljivosti nezaposlenih osoba promjenama na tržištu rada. Imamo dosta projekata od kojih su najvažniji sufinansiranje zapošljavanja dugotrajno nezaposlenih osoba, sufinansiranje mladih bez radnog iskustva, projekat zapošljavanja osoba starijih od 40 godina, sufinansiranje prekvalifikacije i sticanja novih znanja i vještina. Imamo i projekte pripreme i obuke nezaposlenih za pokretanje biznisa, kao i programe samozapošljavanja i zapošljavanje povratnika. Organizujemo i berze rada i druge projekte za zapošljavanje mladih.
NN: Da li će ove godine Federaciji BiH trebati sezonskih radnika i u kojim oblastima?
ŠARIĆ: Najaktuelnija zanimanja u sezoni su građevinski radnici, trgovci, radnici u ugostiteljstvu i turizmu. Sada u ljetnom periodu je intenzivna građevinska sezona a s obzirom na razvoj turizma ti radnicu su izuzetno traženi i najinteresantnihi poslodavcima.
NN: Kakva je potražnja susjednih zemalja za radnom snagom iz BiH?
ŠARIĆ: Znamo da je potražnja izuzetno velika za zanimanjima koja su deficitarna i kod nas ovdje, a to su radnici iz građevinske i turističke struke. Svi ovi koji su vani traženi, u Sloveniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i nekim zemljama Evropske unije su radnici koji trebaju i u BiH. Međutim, kada se traže radnici za druge zemlje svako traži radnike sa iskustvom. Niko neće radnika koji ne zna raditi, ko je tek završio školu i ko je na našoj evidenciji. Njega neće niko primiti. Tek kad pripremimo takve radnike možemo ih slati vani da rade. Pozitivan primjer je projekat zajedničkog ulaganja na edukaciji varilaca koji smo uradili zajedno sa Talijanima. Njih 60 je nakon obuke dobilo posao u Italiji i imaju ista prava i obaveze kao i radnici koji su u Italiji.
NN: Da li je odlazak radnika iz BiH na rad u inostranstvo dobar ili loš za domaću privredu?
ŠARIĆ: Tu ima i pozitivna i negativna strana. Negativno je što uzimaju najkvalitetniju radnu snagu koja je potrebna i u BiH. Loše je i to što strani partneri i države ne žele ulagati u edukaciju radnika niti surađivati sa zavodima za zapošljavanje. Oni uzimaju samo gotovog radnika, gotov proizvod, radnika koji ima iskustva i kvalitete.
Međutim, to ima i pozitivnu stranu da našim poslodavcima stave do znanja da je to kadar koji je tražen na svjetskom tržištu i da naši poslodavci moraju malo više povesti računa o radnicima koji su deficitarni i koji mogu naći i posao vani. U suštini, odlazak ljudi da rade van BiH je negativan, ali mi se moramo pripremati za EU kada će biti slobodno tržište u cijeloj Evropi.
NN: Kako je regulisano zapošljavanje naših radnika u drugim državama?
ŠARIĆ: Ako se strani partneri jave prako Zavoda za zapošljavanje FBiH, mi za radnike obezbijedimo mišljenje da li se radi o kvalitetnom partneru ili je riječ o nekoj zloupotrebi ili prevari.
Vrlo je riskantno u ime državne institucije slati u neku drugu državu radnika ako sa tom državom nisi potpisao neki sporazum. Onaj radnik kojeg mi pošaljemo vani stiče prava po tom sporazumu isto kao i onaj domaći radnik. Za sve drugo mi ne želimo da snosimo rizik niti imamo na to pravo jer se može desiti neka nesreća ili povreda. Teško je pratiti sve odlaske u inostranstvo i nije naša obaveza da pratimo ta kretanja radnika. Naša obaveza je da vodimo računa da li je taj neko otišao vani raditi i ako je otišao da ga brišemo sa evidencije zavoda za zapošljavanje.
NN: Da li je ikako regulisan odlazak radnika iz BiH u rizična područja?
ŠARIĆ: Mi ne šaljemo radnike ni tamo gdje je mirno, a kamoli u rizična područja, niti imamo namjeru dok ne potpišemo bilateralni sporazum. Nemamo nikakvu evidenciju kako ljudi odlaze raditi u te zemlje. Ljudi su vam kao droga. Švercuju se. Odu zaraditi koru hljeba na svoj rizik. Mi nemamo te podatke i pratimo samo da li je neko na evidenciji jer ako imamo informaciju da je otišao vani raditi onda može izgubiti pravo na registraciju kao nezaposlena osoba u BiH.
NN: Postoji li način da se spriječi odlazak radnika iz BiH u rizična područja poput Iraka ili Avganistana?
ŠARIĆ: Ako ljudi samoinicijativno idu, kao što su nekad bježali u druge zemlje putem nekih firmi koje hoće da ih angažiraju, to je teško spriječiti. Ne znam ko tim firmama daje te podatke i informacije o osobama koje žele raditi vani. Ne znam kako uopšte dođe do kontakta između naših radnika i tih firmi.
NN: Konkursi za odlazak u ove zemlje bili su javni. Da li je bilo nekih inspekcija prilikom ovih intervjua za odlazak u rizična područja i može li se to zakonski urediti?
ŠARIĆ: Svaki taj poslodavac koji dolazi u BiH trebalo bi da se prijavi. Često oni otvore ovdje kćerku firmu i izvoze naše ljude. To su forme i dosjete se svih mogućnosti. Međutim, vrlo rijetko firme traže informacije preko federalnog zavoda. Kad su u pitanju rizična područja, nemamo nikakve informacije. Ne znamo koliko je ljudi otišlo, a da znamo automatski bismo ih skidali sa evidencije. Za nas je ovo što se radi u Iraku i Avganistanu ilegalan rad ako su ti ljudi ujedno na evidenciji Zavoda za zapošljavanje.
NN: Znači posao Zavoda je samo da se oni skinu sa evidencije nezaposlenih, a radnička prava i njihovi životi nisu Vaš problem?
ŠARIĆ: Tako je. Problem je što države neće da sklapaju legalne sporazume u kojima bi bili regulisani prava i obaveze radnika. Ne znamo ni koliko je radnika u Hrvatskoj i okolnim zemljama, a kamoli za ove u Iraku i Avganistanu. To je teško kontrolisati.
NN: Ko brine o tim ljudima?
ŠARIĆ: Oni su sami sebi prepušteni. On je potpisao da ide na rizično područje. Potpisao je ugovor pod uslovima u kojima radi, skoro bez ikakvih prava. Mi insistiramo da potpiše bilateralni sporazum sa nekom državom pa da zajednički možemo zaštiti prava radnika. To smo do sada uradili samo sa Njemačkom.