Bosna i Hercegovina ima izvanredne prirodne potencijale za razvoj turizama i prava je šteta što mi te resurse nedovoljno koristimo, kaže Nevenko Herceg, federalni ministar okoliša i turizma.
Ističe da je BiH već poznata po vjerskom turizmu i da ima velikih potencijala u eko-turizmu i zimskom turizmu.
Očekuje da će strategija razvoja turizma u FBiH, koja bi uskoro trebalo da bude završena, pomoći u poboljšanju imidža zemlje, podići nivo usluga i osigurati dovoljno kvalitetnih smještajnih kapaciteta, ali i primjenu strožih mjera zaštite okoliša.
Govoreći o aktuelnoj situaciju u vezi vodopada u Jajcu tvrdi da nema nikavog straha zbog njegove ugroženosti.
NN: Vodopad u Jajcu je nekoliko dana bio bez vode, što je javnost uznemirilo. Da li je vodopad u Jajcu zaista ugrožen i kako teče njegova sanacija?
HERCEG: Prije par dana sam zbog toga održao sastanak s predsjedavajućim Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Dubravkom Lovrenovićem i Zoranom Milašinovićem, stručnim konzultantom Projekta "Sanacija korita i slapišta rijeke Plive" u Jajcu.
Zaključak sastanka je da je sanacija korita pod punim nadzorom i da nema nikavog straha zbog ugroženosti vodopada u Jajcu. Šestog i sedmog prosinca usljed obilnijih kišnih padalina iz akumulacijskog jezera HE Jajce 1, ispuštena je veća količina viška vode, tako da je voda probila privremeni nasip u koritu rijeke Plive, te s lijeve prešla na desnu stranu korita. To je dovelo do toga da je vodopad nekoliko dana bio bez preljevne vode, što nije dovelo do oštećenja vodopada, ali je očekivano prouzročilo uznemirenje dijela javnosti. Desetog prosinca stanje je sanirano te su radovi nastavljeni po utvrđenoj dinamici. U zadnjih sto godina zabilježeno je nekoliko velikih poplava 1932, 1959, 1995, 1996. i 2004. godine. Očekivali smo ovakvu situaciju budući da je Elektroprivreda HZ HB, zbog jačih padalina proteklih dana i dosezanja kritične točke vodostaja, najavila ispuštanje većih količina vode iz hidroakumulacije. Radovi se odvijaju sukladno utvrđenoj dinamici, a nakon smanjenja dotoka vode na slapište i sanacije privremenih nasipa došlo je do usmjeravanja vodotoka u željenom pravcu čime je omogućen nesmetan nastavak radova.
Projekt sanacije provodi se pod punim i stalnim stručnim nadzorom što doprinosi i kandidaturi Jajca za upis na listu UNESCO.
NN: Što je to što FBiH može ponuditi i po čemu može postati prepoznatljiva u turizmu?
HERCEG: Da bi postali prepoznatljivi, najprije moramo poraditi na stvaranju pozitivnog imidža što je zadaća kako državnih, entitetskih i nižih struktura tako i nevladinog sektora, eksperata, ali i svakog građanina ponaosob. Prepoznatljivi smo već kao destinacijama vjerskog turizma. Međugorje je odavno naše najpoznatije turističko odredište. Naša šansa na turističkom tržištu su agroturizam, avanturistički, kulturni, zdravstveni, ekoturizam. BiH ima izvanredne prirodne potencijale za razvoj turizma i prava je šteta što mi te resurse nedovoljno koristimo.
Svjetska turistička organizacija na proljetos održanoj konferenciji o turizmu u Mostaru, jasno nam je poručila da je naša razvojna šansa upravo u još relativno očuvanoj prirodi i autohtonoj tradiciji i kulturi. Drugo je pitanje zašto mi to ne prihvaćamo čak i kad nam to kažu svjetski turistički autoriteti i još važnije zašto to ne znamo dovoljno kvalitetno ponuditi svijetu. Za zimski turizam BiH ima gotovo idealne uvjete. Austrija od zimskog turizma ostvaruje polovicu turističkih prihoda, odnosno pokriva 50 odsto europskog zimskog tržišta. U isto vrijeme naše olimpijske planine Bjelašnica, Jahorina i Igman, skijaški centri na Kupresu i Vlašiću, ali i novi skijaški centri Blidinje, Rostovo, Brusnica, Busovača, Oštrelj, Smetovi, Ruište tek traže svoju poziciju na tržištu zimskog turizma.
NN: Da li će biti riješen problem neprijavljivanja gostiju, lošeg kvaliteta usluga, loše kategorizacije smještajnih kapaciteta?
HERCEG: U zadnje vrijeme i u tom dijelu smo napravili pozitivan iskorak. Ne samo zbog neujednačenih kriterija između entiteta, nego i zbog zaostajanja za europskim standardima, potrebno je ujednačiti kategorizaciju smještajnih kapaciteta, jer to direktno vodi poboljšanju kvaliteta proizvoda u hotelijerstvu. Ne bih se složio da se kategorizacija radi bez reda i plana. Prije bih rekao da je postojeći pravilnik anakron i da ga žurno treba mijenjati uvažavajući sugestije hotelijera i turističkih radnika, koji najbolje znaju očekivanja gostiju, ali i strukturu branše. Također, treba stati u kraj praksi nekih hotelijera koji samovoljno stavljaju zvjezdice što šteti našem turizmu. Evidentno je da postoji problem crnog turističkog tržišta i izbjegavanja prijavljivanja prihoda od turizma. Međutim, nije to samo slučaj u turizmu, od manjka financijske discipline boluje gotovo cjelokupno domaće gospodarstvo. Recept za borbu s ovim problemom je vrlo jednostavan: dosljedna primjena zakona i postojanje institucija za njegovo provođenje što u praksi znači kadrovsko popunjavanje i intenziviranje rada svih inspekcijskih službi i na svim razinama, od općine do županije i Federacije BiH.
NN: Uskoro bi trebalo da bude gotova i strategija razvoja turizma FBiH, šta očekujete od nje?
HERCEG: Strategija treba odrediti mjere koje će se sustavno provoditi u cilju ostvarivanja vizije razvoja kvalitativnog turizma na temeljima održivog razvoja, što znači i učinkovitije korištenje i upravljanje turističkim potencijalima. Naš je cilj implementacijom ovog strateškog dokumenta poboljšati imidž zemlje, podići razinu usluga na razinu razvijenih članica Europske unije, osigurati dovoljno kvalitetnih smještajnih kapaciteta, ali i osigurati primjenu strožih mjera zaštite okoliša. Očekujemo kako će ovaj strateški dokument pomoći ključnim nositeljima turističkog razvoja, prvenstveno na lokalnoj razini, u izradi lokalnih strategija razvoja turizma, marketinških planova i ostalih dokumenata lokalnog turističkog razvoja.
NN: Šta je urađeno do sada u uspostavljanju Nacionalnog parka UNA, koliko je novca planirano uložiti i da li će ovaj nacionalni park u budućnosti moći biti samoodrživ?
HERCEG: Sredinom godine donijeli smo Zakon o NP UNA, Odluku o utemeljenju javnog poduzeća NP UNA sa sjedištem u Bihaću i osigurali početni kapital u iznosu od 100.000 KM, kako bi se mogla izvršiti registracija javnog poduzeća i obezbijediti sredstva za početak rada poduzeća. Sukladno zakonskim propisima imenovani su i članovi privremenog Nadzornog odbora čime je, do okončanja procedure javnog natječaja za izbor članova NO, omogućeno zakonito funkcioniranje javnog poduzeća. Također, na rok od šezdeset dana imenovan je i direktor JP NP UNA. Cilj je očuvanje i konzerviranje biološke raznolikosti područja nacionalnog parka, svakako uz samoodrživo korištenje resursa prirodnih bogatstava područja. To će biti zadatak menadžmenta koji će biti u obvezi donijeti plan upravljanja. Ministarstvo će pomoći uspostavu institucija NP UNA do njegove održivosti, ali će i sukcesivno pomagati razvojne projekte koji su u skladu sa zakonom, a kojih prema studiji izvodljivosti ima mnogo. Posebno u oblasti eko-turizma, organske poljoprivredne proizvodnje, drugih tradicionalnih aktivnosti, kulturno-povijesnih sadržaja i slično.
NN: Odnos vlasti prema prirodnim bogatstvima BiH ogleda se i kroz višegodišnje odugovlačenje proglašenja nacionalnih parkova "Igman - Bjelašnica - Treskavica - kanjon Rakitnice" i "Prenj - Čvrsnica - Čabulja - Vran". Ko koči proglašenje ovih područja nacionalnim parkovima?
HERCEG: Prognozirati kada bi ova područja mogla biti proglašena nacionalnim parkovima vrlo je nezahvalno zbog složenog ustavnog uređenja države. Problem je u podijeljenoj nadležnosti Federacije BiH i županija te smo mi u obvezi dostaviti Nacrt zakona na mišljenje županijama koje se u u roku od čak tri mjeseca moraju očitovati o prihvatljivosti ponuđenog Nacrta zakona. Kao i u mnogim drugim oblastima, vrlo je teško postići da ponuđeni Nacrt zakona bude prihvatljiv svima. Čak i ako se to dogodi, što je nažalost vrlo rijetko, Prijedlozi dugo prolaze parlamentarnu proceduru, čak i prvo čitanje. To potvrđuju i ovi primjeri. Ministarstvo je skoro prije godinu dana u parlamentarnu proceduru uputilo Nacrt zakona o NP "Čabulja, Čvrsnica, Vran i Prenj" odnosno Nacrt zakona o NP "Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice". Vjerovali ili ne, do danas ova dva Nacrta zakona ne samo što nisu prošla parlamentarnu proceduru nego uopće nisu stigla na dnevni red domova. Ono što sa sigurnošću mogu reći je da ćemo mi s naše strane poduzeti sve što je moguće da se ove aktivnosti kvalitetno koordiniraju sa svim relevantnim institucijama, u cilju što skorijeg proglašenja ovih nacionalnih parkova.
NN: Ekolozi i arhitekti već godinama upozoravaju na uništavanje Bjelašnice i Igmana divljom i neplanskom gradnjom. Da li Ministarstvo za zaštitu okoliša i turizma može spriječiti tu gradnju?
HERCEG: Sprječavanje divlje i neplanske gradnje svugdje, a osobito u zaštićenim područjima, zadatak je inspekcijskih službi. Osobno držim istinitom krilaticu koja ističe da je prostor naš najvredniji razvojni resurs i nadam se da će ona vrijediti u budućnosti odnosno da ćemo prostor racionalno koristiti, a njegovu vrijednosti na pravi način kapitalizirati, vodeći pri tome računa o temeljnom zahtjevu zaštite prirode.
Rješenje ove, ali i svih sličnih situacija, jednostavno je, neka svatko radi svoj posao i preuzme svoj dio odgovornosti.
NN: BiH je jedna od rijetkih zemalja u kojima se ambalažni otpad ne reciklira. Da li je nešto urađeno na tom planu?
HERCEG: Zbog manjkavosti legislative o upravljanju otpadom, a još više zbog potrebe smanjivanja otpada koji se odlaže na odlagališta i zbog praćenja europskih trendova, Ministarstvo je pripremilo Prednacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravljanju otpadom. Ovdje je ugrađena obaveza donošenja propisa za ambalažni otpad, otpadne gume, stara vozila, baterije i akumulatore, otpadna ulja, električni i elektronski otpad, građevinski otpad, otpadni azbest... Međutim, kako se radi o ekonomski isplativim vrstama otpada tržište se samo organiziralo tako da se sve vrste otpada u određenim količinama prikupljaju i recikliraju što na domaćem tržištu tako i u susjednim zemljama.
NN: Zbog čega kasni izgradnja regionalnih deponija i kada očekujete završetak projekta?
HERCEG: Ovo je šesta godina implementiranja projekta upravljanja čvrstim otpadom. Sukladno sporazumu koji je potpisan sa Svjetskom bankom, do veljače ove godine potrošeno je osam milijuna dolara. Zbog vrlo izraženog problema deponiranja čvrstog otpada, koji je prisutan u oba entiteta, poduzeti su novi koraci, te je u razgovorima s predstavnicima Svjetske banke taj problem razmatran kako bi se osigurala dodatna povoljna kreditna sredstva za nastavak tog projekta. Strategija upravljanja čvrstim otpadom u BiH predviđa konačno dugoročno rješenje s pet većih regionalnih odlagališta u cijeloj BiH. Ti predloženi lokaliteti nisu i konačni lokaliteti regionalnih odlagališta, jer će se konačno definiranje utvrditi izradom tehno-ekonomske analize u sklopu studije izvodljivosti.
NN: Koliko u FBiH ima opasnog otpada i na koji način se on rješava?
HERCEG: U BiH se prema odredbama Bazelske konvencije o prekograničnom prometu opasnog otpada i njegovom odlaganju vrši kontinuiran izvoz opasnog otpada.
Samo u zadnjih sedam godina po Bazelskoj konvenciji zbrinuto je oko 44.000 tona opasnog otpada, koji je iz BiH odvezen u postrojenja za zbrinjavanje opasnog otpada u zapadne zemlje.