DERVENTA - Iako je rođen u Vojvodini, naš Prvoslav, kako je kršteno ime patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija, od malih nogu je svakog ljeta volio da dođe u okolinu Dervente, odakle vuče korijene, a vrlo rano je pokazao i ljubav prema knjizi i vjeri.
To u izjavi za "Nezavisne" pričaju mještani derventskog sela Crnča, gdje je rođen Radivoje Perić, otac Njegove svetosti, patrijarha srpskog Porfirija.
Radivoje i njegova supruga Radojka, koja je rodom iz derventskog sela Pojezna, poslije Drugog svjetskog rata su se odselili u Čurug. U Vojvodini su rođeni Prvoslav, njegov brat, a sadašnji sveštenik u Somboru, i sestra, koja je sad direktorica škole u Čurugu.
Prvoslav je kao dijete, tokom ljetnog raspusta, dolazio u selo odakle su mu korijeni - u Crnču. Tu smo razgovarali sa Slobodanom Perićem, Radivojevim bratom, odnosno patrijarhovim stricem, kojem od četvrtka ne silazi osmijeh s lica.
Perići, nastanjeni u Crnči, kažu da su radosni i ponosni te da je to što je Njegova svetost Porfirije izabran za patrijarha veliki događaj ne samo za derventski kraj, već i za cijelu Srpsku.
"Nisam mislio da će on postati patrijarh, pošto je mlad čovjek, ali svakako je to zaslužio. Moj dragi Prle, kako ga ja zovem, cijeli život je posvećen vjeri. Kako je naš Prvoslav proglašen za patrijarha, svi nas zovu, telefon stalno zvoni", priča ponosni stric Slobodan Perić u izjavi za "Nezavisne novine".
U kuću potom dolazi i Bore Perić. Bore i Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije su djeca od dva brata. Rasli su zajedno.
"Patrijarhov otac je obavezno koristio godišnji odmor ovdje, tako da je i djecu naučio da tu dolaze. Svaki ljetni raspust je sadašnji patrijarh provodio ovdje i tu je praktično odrastao. Družili smo se i volio je doći. Dolazio je i u posljednje vrijeme kad god stigne. I sad, kad god se čujemo, pita za svu familiju i da li nešto treba. Humanitarnim radom se dugo bavi. On je bio mitropolit zagrebačko-ljubljanski, Hrvati o njemu imaju jako pozitivno mišljenje i to dovoljno govori kakav je čovjek. Da nam živi 100 godina", priča Bore Perić.
Kada bi došao u Crnču, kao dječak, novoizabrani patrijarh je bio omiljen među vršnjacima. Imao je, kažu, liderski duh.
"Svako ljeto, sigurno do 15-16. godine, dolazio je ovdje. Kasnije, kad su stigle obaveze, dolazio je svake godine pa makar samo na dan. Jednom, na Veliku Gospojinu, mi smo vodili kravu da je prodamo u Derventu. On je u to vrijeme pročitao knjigu idući do Dervente, pješice", priča nam Bore Perić.
U tinejdžerskim danima se pojavila i velika ljubav prema jednoj djevojci u Crnči. Kasnije će, međutim, Prvoslav otići putem vjere. Dok god je Borina majka bila živa, kada bi tadašnji monah, a kasnije i vladika Porfirije dolazio u Crnču, imao je jednu molbu...
"Govorio bi: 'Strina, ima li uštipaka i domaćeg sira'. Ta navika mu je ostala još iz djetinjstva", prisjeća se Bore.
Noć prije nego što se upokojio patrijarh srpski Irinej, posjetio ga je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije.
"Možda je dobio blagoslov od Irineja da on bude patrijarh", priča Bore.
I ostali mještani Crnče ne kriju ponos i sreću.
"Svi smo ponosni, naravno. On je oduvijek bio posvećen vjeri i zaslužio je da bude patrijarh", priča mještanin Nenad Perić.
Momir Vukičević, šef Mjesne kancelarije Crnča, priča nam da su mnogi očekivali da Porfirije bude patrijarh.
"Oduševljenje je to, radost i veselje, ne samo za Crnču, već i za cijelu Derventu, pa i šire. To je čovjek s kojim sam imao priliku nekoliko puta da razgovaram. U pitanju je vrlo jednostavan i pametan čovjek. On uvažava svačije mišljenje", kaže Vukičević.
U susjednom selu Osinja takođe su ushićeno primili radosnu vijest iz Beograda.
"Jako me obradovalo to što je naš Prvoslav izabran za patrijarha", priča nam Snježana Perić, matičarka u Osinji.
Mještani Crnče naglašavaju da svi sa nestrpljenjem čekaju da novoimenovani patrijarh najavi svoj dolazak u Hram Svete Petke Paraskeve u Crnču, gdje će ga dočekati kako dolikuje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
