Milorad Janjetović, vlasnik je banjalučke firme "Tamaris", vodeće kompanije u RS u oblasti projektovanja i izgradnje zelenih površina.
Ovaj, višestruko nagrađivan biznismen, u svakodnevnom životu uzoran je otac i jednostavan čovjek. Svoje uspjehe, kako kaže, mjeri uspjesima svojih kćerki Milice i Tamare, te svojim dobrim djelima.
Ipak gotovo cijeli svoj dan Janjetović provodi radno, a nekoliko dana prije našeg susreta vratio se iz Kine, gdje je poslovno boravio devet dana.
Iako njegov radni dan traje čak dvanaest sati Janjetović se nikada ne žali na poslovne obaveze i nedostatak slobodnog vremena.
Energičnost i brzina ga ne napuštaju ni u šezdesetoj godini, a zahvaljujući osobini da sve dobro i besprijekorno organizuje tokom dana stiže baš sve, pa i da nađe vremena za razgovar s novinarima.
Od posla se nikad ne umori
"Obično prethodnog dana planiram šta bi drugi dan trebalo da radim. U šest sati ustajem i u pola sedam sam u kancelariji. Dočekam saradnike s kojima razgovaram o poslu toga dana, pogledam poštu, obavim sastanke koje imam, a najviše vremena provodim na radilištima, gdje god moji radnici rade, na rasadniku ili u gradu", priča Janjetović. Dodaje da, i pored toga što značajan dio posla obavljaju kćerke Tamara i Milica, s radom završava tek oko pola sedam uveče.
Iako takav tempo rada malo ko može da izdrži, Janjetović kaže da ni nakon trideset godina nije umoran od posla, nego naprotiv, najbolje se osjeća onda kada ima najviše obaveza.
"Svaki dan radim po dvanaest sati i nikada mi nije naporno. Što je više posla, bolje funkcionišem i jako mi je neobično kada nemam obaveza, zato mi je najgore nedjeljom kada nema radnika", priča Janjetović.
Posljednjih godina kćerka Tamara je preuzela značajan dio poslovnih obaveza na sebe što mu je u velikoj mjeri olakšalo poslovanje.
"Zahvaljujući Tamari, koja me je dosta zamijenila u poslu, sada radim mnogo manje. Ne prisustvujem većini poslovnih sastanaka, kojih je jako mnogo, ali kada imate žensku djecu to je i izazov, jer se uvijek plašite šta će biti poslije vas i da li će imati ko da ih zaštiti", kaže Janjetović.
Dvije kćerke i troje unučadi Nikola, Andrej i Ivona, najzaslužniji su za to što je danas sretan čovjek, koji je u potpunosti ostavario svoje snove, a jedina želja mu je, kaže, da su mu potomci živi i zdravi.
"Drago mi je što moja djeca rade, pomažu mi i uvijek nastoje da me zamijene u poslu. Zahvaljujući njima zadovoljan sam i sretan, a samo zadovoljan i sretan čovjek može biti i uspješan", kaže Janjetović.
Nedjelju najradije i provodi s kćerkama i unucima, kojima nastoji posvetiti svaki svoj slobodan trenutak, a s obzirom na to da radi mnogo, nakon naporne sedmice svoj jedini neradni dan iskoristi i boraveći na svom imanju u Aleksandrovcu, gdje se opušta plivanjem u bazenu, boravkom u sauni ili vježbajući u teretani.
"Malo vremena sam imao i za svoju djecu, al' za unučiće imam još manje. S druge strane, meni je šezdeset godina, tako da više nemam ni snage da duže vremena brinem o unucima, jer djeca nemaju mira i zato bi trebalo da ih odgajaju samo mlađi ljudi. Ja ih nastojim podržavati i pružiti im sve što mogu", kaže Janjetović.
Veliki humanista
Bez obzira na broj obaveza koje ima tokom dana, Janjetović svakodnevno obiđe svoje radnike koji u njegovom rodnom selu Bistrica, nadomak Banjaluke, već tri mjeseca grade crkvu čiji su ktitori samo Milorad Janjetović i njegove dvije kćerke.
S Janjetovićem smo toga dana posjetili crkvu, koja je smještena u blizini groblja na kojem su sahranjeni njegovi roditelji.
"Sve što sada imam, djeca mogu umnožiti ili prodati, ali crkvu neće, ona ostaje, zato sam odlučio da u svom rodnom selu, u znak sjećanja na moje pokojne roditelje, oca Novaka i majku Rosu i brata Miloša, izgradim crkvu, koja će biti posvećena svetom ocu Nikoli, mojoj krsnoj slavi. Imam veliku imovinu i mnogo posla, ali mi je najveće zadovoljstvo graditi ovu crkvu", kaže Janjetović. Dodaje da je otvaranje planirano za 22. maj iduće godine.
Janjetoviću je vjera mnogo bitna, što dokazuje i činjenica da je prije nekoliko godina posjetio i Sveti grob Isusa Hrista u Jerusalimu, što je kako kaže, bilo neopisivo iskustvo.
Ovaj biznismen do sada je izašao u susret mnogim siromašnim ljudima, o čemu ipak ne voli da se hvali, a izgradnja velike kuće jedanaestočlanoj porodici, samo je jedan od njegovih humanih gestova.
"Moje kćerke su humane i zaista žele pomoći ljudima, a uspjeh za svakog oca je kada odgojite dijete da ne bude pohlepno, nego je spremno pomoći i drugima", priča Janjetović.
Jednom prilikom, gledajući televiziju, saznao je da se pozivom na broj skuplja 8.000 KM doborovoljnog priloga za liječenje jednog dječaka.
"Pitao sam se kada će ljudi skupiti te pare tako po marku, pa sam odlučio da uplatim sav novac koji je bio potreban za liječenje", kaže Janjetović.
Put do uspjeha
Janjetović, s kojim u poslu samo rijetki mogu da se porede, počeo je od nule radeći kao referent nabavke i prodaje u banjalučkoj firmi "Cvjećar", u kojoj je za veoma kratko vrijeme ostvario ogroman napredak.
"Po ugovoru koji sam imao s firmom osam odsto od robe koju prodam i dvanaest odsto od robe koju ugradim pripadalo ju meni. Tada sam zaradio 15 plata za jedan mjesec, a preduzeće mi je, nakon zasijedanja Upravnog odbora i Radničkog savjeta moglo isplatiti samo dvije plate, jer je bilo neshvatljivo da radnik za mjesec dana zaradi toliko", prisjeća se Janjetović perioda, nakon kojeg se odlučio samostalno baviti hortikulturom.
Nakon što je prisustvovao jednom kongresu stručnjaka iz oblasti hortikulture Janjetović je odlučio da napusti firmu u kojoj je radio i da se samostalno počne baviti tim poslom.
"Počeo sam sa proizvodnjom malih nadgrobnih vijenaca. U to vrijeme, kada bi prodali stotinu tih vijenaca, imali bi platu, kao tadašnji direktor "Željezare" Zenica, a ja sam pravio i po 4.000 vijenaca. Svi mi, koji smo postigli mnogo u privatnom biznisu, značili smo nešto u firmama u kojima smo prethodno radili", priča Janjetović.
Njegovi prijatelji i danas se sjećaju kada je od "Cvjećara" kupio stari kamion dajc, s kojim je dnevno zarađivao jednu sadašnju prosječnu platu, te je tako i osnovao danas uglednu kompaniju "Tamaris".
"Poslije toga sam počeo rasadničku proizvodnju, gdje sam angažovao stručnjake iz oblasti hortikulture i tim poslom se bavim evo već trideset godina", priča Janjetović, koji danas ima ogromnu prizvodnju, cjelokupnu prodatu za unaprijed pet godina.
Ljudi koji ga poznaju, imaju običaj da kažu "gdje god ga postaviš, on će izmisliti paru", a Janjetović kaže da su za njegov uspjeh dobrim dijelom zaslužni i njegovi saradnici.
"U firmi, ako nemate dobre ljude, ne možete napredovati. Ko zna odabrati saradnike, taj je sigurno uspio, a ja koliko vidim, u tome nisam griješio", kaže Janjetović.
Jedan uspjeh motiviše postizanje drugog
Ističe da ga sretnim i zadovoljnim čine brojne nagrade i priznanja, koje je dobijao u RS i BiH, ali i na međunarodnom nivou.
"Sve vas to i više obavezuje, a kada imate više obaveza, onda imate i bolju inspiraciju, tako da postižete uspjeh za uspjehom. Jedan uspjeh vas motiviše da postignete drugi, treći i nikada kraja. Neki misle 'ima svega, pa što radi toliko', a ja kada bih znao da ću sutra umrijeti, radio bih cijelu noć, jer jednostavno volim sve što radim i sve što sam postigao u životu, postigao sam zato što sam volio svoj posao. To je najvažnije za svakog čovjeka u svakom poslu", kaže Janjetović.
Plaketa grada, koju je dobio prošle godine, jedno mu je od najdražih priznanja. Prošle godine, Janjetović je proglašen i za najmenadžera decenije, a njegova kompanija izabrana je za najuspješniju iz oblasti hortikulture u srednjoj i jugoistočnoj Evropi. No i uprkos brojnim nagradama koje je godinama dobijao, Janjetović se ipak ni najmanje nije nadao priznanjima koja su 2006. godine u Briselu dodijeljena "Tamarisu".
"Kada sam krenuo u Brisel, razmišljao sam da mi iz RS, pogotovo moja firma, nema neki značaj za jedan takav ugođaj, jer baštovan, odnosno cvjećar i nije neko zanimanje", priča Janjetović.
Međutim, kada je devetočlani žiri od deset najboljih na međunarodnom nivou, prvo mjesto dodijelio kompaniji "Tamaris", Janjetović je bio više nego iznenađen.
"Očekivao sam da se nagrađeni prozivaju od posljednjeg mjesta prema prvom i kada su prvog mene prozvali, pomislio sam 'da sam bar deveti, da nisam deseti', a nisam ni pomislio da mi je pripala prva nagrada", sjeća se Janjetović, koji je tada dobio dva važna međunarodna priznanja i to Orden za stvaralaštvo i medalju za znak za razlikovanje sa geografskim porijeklom. Nakon toga, Janjetović je počeo saradnju s inostranim firmama, te danas može da bira s kojim stranim zemljama će uspostaviti saradnju.
Oaza u Aleksandrovcu najbolje mjesto za odmor
S obzirom na to da tokom godine zbog posla putuje jako mnogo, te je prošle godine boravio u Alžiru i Maleziji, a nedavno se vratio iz Kine, Janjetović zaista nema potrebu da igdje putuje na godišnji odmor. Njegovo imanje u Aleksandrovcu, prava je oaza mira i prirode, koja obiluje sadržajima za odmor i rekreaciju.
"Najviše volim da se odmaram kod kuće. Kada odem na more stalno su gužve, a kod kuće imam svoj mir, daleko je od buke i tu se najbolje opuštam uz saunu, teretanu i bazen", kaže Janjetović.
Kao dječak, volio je da igra fudbal i tenis, ali se nikada nije aktivno bavio tim sportovima. Ljubitelj fudbala ostao je do danas, te je sada predsjednik Skupštine Sportskog fudbalskog preduzeća "Borac", a kada ima vremena, tokom ljeta nekada s prijateljima na svom teniskom terenu rekreativno odigra tenis. Idealan ambijent za odmor u velikom dvorištu, ograđenom rasadnikom, dočaravaju paunovi, labudovi, zečevi i jedna srna.
Kada je lošije vrijeme, voli da čita knjige, a najviše stručnu literaturu.
"Obično čitam stručnu literaturu iz holtikulture, jer se u ovom poslu, kao i u svakom drugom morate edukovati", kaže Janjetović.
Kao i većina muškaraca, tako i Janjetović ne uživa u kupovini odjeće, nego taj posao radije prepušta kćerki Tamari. Kada se vrati s posla, veče obično provodi uz štampu i televiziju, jer voli da prati informativne emisije, pa i da pogleda dobar film, a na spavanje odlazi poslije zadnjeg dnevnika, oko 11 sati.
LIČNA KARTA
Datum rođenja: 5. mart 1948. godine
Horoskopski znak: Ribe
Mjesto rođenja: selo Bistrica
Obrazovanje: srednja i viša škola iz oblasti holtikulture
Karijera: uspješni bh. biznismen
Hobi: sport, plivanje
Bračno stanje: neriješeno