Više hiljada radnika u Federaciji Bosne i Hercegovine tokom ove godine je štrajkovima pokušalo da dođe do svojih osnovnih prava.
U Savezu samostalnih sindikata BiH (SSS BiH) ističu da podaci o broju štrajkova u ovoj godini nisu kompletirani, ali je sigurno da je štrajkovalo više od stotinu preduzeća i institucija u FBiH.
"Do kraja godine nećemo imati kompletirane podatke, ali sigurno je da su hiljade radnika štrajkovale. Štrajk je posljednji način da se pažnja javnosti skrene na problem i da se učini nešto na zaštiti radnika", kaže Edhem Biber, predsjednik SSS BiH.
Giganti propali, radnici ostali
Biber ističe da najčešće štrajkuju radnici firmi koje su ranije bile u vlasništvu države i čiji novi vlasnici nisu ispunili uslove koje su preuzeli prilikom privatizacije.
"Za 90 odsto štrajkova kriva je pljačkaška privatizacija. Uglavnom štrajkuju radnici državnih firmi, firmi koje su nekada bile giganti i koje se nisu snašle u tržišnoj privredi", objašnjava Biber.
Svaka obustava rada, bilo da se radi o jednostranom prekidu proizvodnje ili štrajku upozorenja, po zakonu se tretira kao štrajk te je teško doći do cifre koliko ih je zaista bilo. Biber kaže da nije bilo skoro nijednog dana da neko nije štrajkovao u FBiH.
"Feroelektro" Sarajevo, KTK Visoko, "Sarabon" Sarajevo, "Livteks" Livno, "Orao" Sarajevo, "Zrak", "Šipad" Zavidovići, "Sateks", "Azot" Goražde, Geodetski zavod BiH samo su neke od firmi čiji su radnici ove godine štrajkovali.
Za razliku od razvijenih ekonomskih zemalja gdje radnici štrajkuju zbog povećanja nadnica ili uslova rada, radnici iz BiH štrajkuju samo kada im mjesecima ne isplaćuju plate i kada drugog načina za borbu nema.
"U zemljama sa funkcionalnim institucijama vlasti nezamislivo je da neko radi a da za to ne prima platu ili da ga ne prijavljuju za socijalno i zdravstveno osiguranje. Nažalost, kod nas je to skoro pa normalno", dodaje Edhem Biber.
Štrajk glađu nije rijetkost
Radnici sarajevskog "Feroelektra" već nekoliko sedmica štrajkuju i od Uprave preduzeća zahtijevaju isplatu zarađenih plata i toplih obroka.
"Dužni su nam četiri plate i pet toplih obroka. Mi smo u maju imali štrajk upozorenja, ali ni nakon toga nisu udovoljili našim zahtjevima. Plate nismo dobijali i mi jednostavno nismo imali drugog izlaza", tvrdi Emin Kadić, čelnik Sindikata u firmi "Feroelektro".
Kadić ističe da je štrajk i nedolazak na posao jedini način da radnici ostvare svoja prava, ali ni to ne znači da će uspjeti u svojim namjerama.
"Od 141 zaposlenog u 'Feroelektru' nas je oko 90 u štrajku. Ostali, oni koji rade, su uglavnom dovedeni u firmu kada je novi gazda preuzeo preduzeće. Sramotna privatizacija je glavni razlog potpunog kolapsa našeg preduzeća. Novopečene gazde skoro za džaba kupe firme i umjesto da ih podignu na noge, oni žele samo uništiti i rasprodati što je vrijedno", naglašava Kadić.
Zbog neisplaćenih plata više od 400 radnika tuzlanske fabrike obuće "Aida" krajem prošle sedmice su stupili u štrajk glađu, još ekstremniji oblik traženja svojih prava. Tek nakon što je nekoliko radnica zbog zdravstvenih problema bilo primljeno u Hitnu pomoć, odgovoreno je na radničke zahtjeve.
"Uslovno smo se dogovorili sa resornim ministarstvom i sa čelnicima iz firme da nam se isplati 300 KM plate i naknade za prevoz. Počećemo s radom, ali ako to ne bude učinjeno ponovo ćemo u štrajk glađu jer drugog izbora nemamo", tvrdi Muhidin Okanović, predsjednik Sindikata "Aide".
Najteže u industriji
Za razliku od radnika u industriji, zaposleni koji su budžetski korisnici mnogo lakše ostvaruju svoja prava. Ove godine zbog malih plata štrajkovali su radnici u visokom i predškolskom obrazovanju Unsko-sanskog kantona, radnici u institucijama BiH, policajci u Hercegovačko-neretvanskom kantonu i radnici u Domu zdravlja u Žepču. Nakon ovakvih štrajkova nadležni su udovoljili zahtjevima štrajkača.
"Kada se štrajkuje u ovakvim institucijama uglavnom se udovolji zahtjevima jer radnici mogu da parališu normalno funkcionisanje društva. Nažalost, ispada da je najteže radnicima u industriji", ocjenjuje Edhem Biber, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH.
Sarajevski "Milkos", u kojem je proizvodnja bila stala, rijetki je primjer da je štrajk radnika dao dobre rezultate.
"Mi smo skoro četiri godine radili bez plate, bez ičega. Sve je bilo stalo. Sada je stanje puno bolje. Kanton je pomogao da se dugovi riješe, mi radnici maksimalno smo se odrekli svojih potraživanja, a i pronađen je partner za obnovu proizvodnje. Pokrenuta je proizvodnja, a i plate su redovne", priča Edina Džindo, bivša predsjednica Sindikata "Milkosa".
Ona ističe da je u borbi za "Milkos" imala mnogo odricanja, te poručuje da je najvažnije da su radnici jedinstveni u štrajku.
"Ne može se uspjeti ako ima i najmanjeg kolebanja među radnicima. Primjer naše firme pokazatelj je da štrajk može polučiti prave rezultate. Međutim, to je izuzetno teško jer su i štrajkači podložni raznim manipulacijama i čeka se i najmanja pukotina da bi se štrajk ugušio", dodala je Džindo.