Svaki dan mlade sarajevske glumice Nele Đenisijević, poznate i po voditeljskim angažmanima u kvizovima "Upitnik" na BHT-u i "Učilica" na OBN-u, u potpunosti je ispunjen.
Ako nije zauzeta kao spoljni saradnik u Narodnom pozorištu Sarajevo, Nela vrijeme iskoristi za druženje s prijateljima, časove gitare, za spremanje kuće, čitanje knjiga i slušanje muzike.
Svaki njen dan počinje tuširanjem hladnom vodom i crnom kafom.
"Moje jutarnje buđenje zavisni od dnevnih obaveza. Ako nemam obaveza volim da se naspavam i da radim sve natenane. Taj dan ustajem iz kreveta oko 11.30. Odmah idem pod tuš i pravim sebi kafu. To sve traje oko sat vremena. Obavezno se ujutro istuširam, imam nizak pritisak, pa ne mogu da se razbudim bez ledenog tuširanja. Ujutro volim da se tuširam što hladnijom vodom, a uvečer volim da se banjam uz mirišljave kupke. Uveče ide dekorativno tuširanje, a ujutro spartansko, luđačko tuširanje. To je jedini način da se razbudim jer mogla bih sat i pol da gledam u TV, ispijam kafu, telefoniram i to ne vodi ničemu. Poslije toga bih samo mogla opet zaspati", kaže Đenisijevićeva.
Jede tek kad počne drhtati od gladi
Nema naviku da doručkuje jer ujutro uopšte ne osjeća glad. Tek u popodnevnim satima voli nešto da pojede.
"Nisam od velikih doručaka. Možda nekad uzmem korfleks, orahe, neke grickalice. Nisam gladna u jutranjim satima. Tek kasnije u popodnevnim satima volim da jedem. Kad mi ruke počnu drhtati shvatim da nisam ništa jela. Inače, kako zađe sunce, pravo jedem. To je bezveze i to moram promijeniti", priznaje Nela Đenisijević.
Kada ima obaveza u pozorištu, nije joj mrsko i teško rano ustati iz kreveta. Na nogama je oko devete sati i prije nego što krene na posao obavezno popije kafu s mamom Dunjom.
"Jutarnja kafa s mamom mi puno znači. Spakujem tri majice, dva para čarapa, kapu za mokru kosu, šal i izlazim iz kuće. U principu, glumac gdje god da radi hladno je i propuh je tako da se moraš opremiti rezervnim stvarima, da ostaneš živ. Zato uvijek nosim veliku torbu ili tašnu. Ja, inače, nemam malu tašnu. To mi je veliki problem zbog neke premijere. Kupila sam crnu malu tašnu koja mi služi za sve moguće svadbe i sahrane", priča Đenisijevićeva.
Relaksacija uz snimanje pjesama u studiju
U zavisnosti u kojoj je fazi priprema predstave, Nela tako i ima dogovorene termine za uvježbavanje pozorišnog komada. Probe čitanja obično su u jutarnjim satima.
"Počnu oko 10 sati i završe se negdje u poslijepodnevnim časovima. Ali, to je faza koja prođe za 10 dana. E, kada izađemo u prostor, onda je bog te veselio, poslije se ništa ne zna. To sve zavisi od reditelja i procesa. Neki reditelji te znaju zadržati do pet sati ujutro, dok drugi traže da radiš i nedjeljom uvečer. Ali, u principu, taj dan prekrižiš za privatne obaveze", objašnjava Nela.
Uporedo s glumom pokušava da izgradi i pjevačku karijeru.
"To s muzikom je vrlo čudno. Ni sama ne znam kako to da objasnim, osim da je muzika za mene neki odmor od jedne vrste aktivnosti. Volim da odem u studio i pokušam da napravim neku pjesmu. Ta vrsta rada mi jako prija. Muzika mi je, bukvalno, neka vrsta mentalne rekreacije", objašnjava Đenisijevićeva.
Njen dan upotpunjava i druženje uz kafu s glumcima Rijadom Ljutovićem i Lanom Stanišić.
"Imam jedan uzak krug ljudi koji je meni obavezan tokom dana. To su moji prijatelji koji su, igrom slučaja, iz branše. Svaki dan u 69 sati mi imamo kafu u jednom sarajevskom kafiću pored zgrade Akademije scenskih umjetnosti Sarajevo. To je neka tradicija. Bez puno objašnjavanja znamo kroz šta ko prolazi jer se bavimo istim poslom", kaže Nela.
Uspijeva sačuvati prijateljstva iz gimnazije
Ističe da je veoma ponosna na svoja prijateljstva iz gimanzije. S Azrom, s kojom je dijelila školsku klupu, čuje se telefonom svaki dan.
"Ima još jedna djevojka iz razreda - Zahida. Ona već osmu godinu, od mature, organizuje tradicionalne proslave Bajrama. Ona nas okupi, tu saberemo ko se udao i oženio. Na ta druženja ja još nisam došla s nekim spektakularnim novostima iz privatnog života. Još nemam nekih prinova i babina da im se pohvalim", kaže Đenisijevićeva.
Iako zna da svira klavir, Nela je prošle godine upisala i časove gitare.
"To sam uradila čisto zbog toga da promijenim instrument jer klavir je meni ostao iz djetinjstva kao neko smaranje. Imala sam sedam godina kada sam ga upisala. Vrlo rano mi je krenuo neki tempo kao na Akademiji", priča Nela.
Svaki dan uspijeva naći vremena da bar pola sata razgovara sa svojom mamom.
"Mama mi je jako mlada, što je neki faktor u našoj bliskosti. Ja i danas kad odem na put odmah kupujem telefonske kartice da joj se javim. Neophodno mi je da imamo neki stalni kontakt. Volim da budem kod kuće kada se vraća s posla. To mi mnogo znači", ističe Nela i dodaje da voli maminu kuhinju, a ne voli da jede sama - to joj je dosadno.
Kućni karantin i plivanje u kadi
Ukoliko se bliži premijera neke predstave, Nela dan ranije ostaje u kući. Taj dan ona naziva "kućni karantin".
"Kada imam naredni dan premijeru, onda imam jednu vrstu kućnog karantina. Od neke nervoze i grča imam ta 24 sata rituala koje obavljam sama sa sobom. Plivam u kadi tri sata, stavim masku na lice, pojedem rižu jer je jako lagana. Svaki put izmišljam nešto drugo. Ali, to je kao taj dan. I ako ga ne posvetiš sebi, kao nešto neće valjati. Slušam neki CD koji sam premotavala nekoliko puta. Ali, to je kao nešto bitno što sam obavila", objašnjava.
Nakon brojnih dnevnih obaveza, Nela veče provede u stanu. Ne privlače je noćni izlasci, već preslušavanje muzike i čitanje knjiga. Priznaje da od svoje 17 godine nije zaspala prije tri sata ujutro.
"Nekad mi je to smetalo. Ali, naučila sam se da to vrijeme kvalitetno iskoristim. Tokom noći mogu slušati dva sata muziku. Takođe, mogu pročitati 200 strana neke knjige ili pogledati tri filma. Sve što ne stignem tokom dana, uradim u noćnim satima. Inače, imam muziku za dan i za noć. U noćnim satima volim da slušam laganu muziku. Što se tiče noćnih izlazaka s tim sam završila još u vrijeme studentskih dana", ističe Nela Đenisijević, dodavši da za noćne izlaske jednostavno više nema snage.