Postoji mnogo nagrada u svijetu nauke, ali nijedna se ne može porediti s onom čiji će nosioci biti objavljeni sljedeće sedmice. Nobelova nagrada za medicinu, fiziku i hemiju su najveće nagrade zbog kojih bi naučnici širom svijeta rado učinili sve što treba. Pored velikog kredibiliteta i nagrade od 10 miliona švedskih kruna, postoji još jedna beneficija za nosioce ove nagrade.
Prema studiji Univerziteta Vorvika, laureati za Nobelovu nagradu žive dvije godine duže nego obični smrtnici. U mnogim naučnim krugovima se već spekuliše ko bi mogli biti nosioci ovogodišnjih nagrada. Postoji mnogo kandidata za nagradu kao što je, između ostalih, ser Alek Džefris sa Univerziteta Lejkester, koji je razvio tehniku DNK otiska, ili ser Džon Pendri sa Kraljevskog koledža London zbog svog matematičkog proračuna uz pomoć kojeg stvari postaju nevidljive. Ili bi pobjednik mogao doći iz nekog izazovnog polja kao što je samoubistvo ćelija ili istraživanje enzima protiv starenje telomeraze. Da bi razjasnili ko bi mogao biti srećni dobitnik, mnogi su tražili mišljenje profesora Hansa Jornvalua sa Karolinska instituta Stokholm i ser Tima Hanta iz Istraživačkog centra za rak Velike Britanije koji je 2001. godine dijelio Nobelovu nagradu za medicinu s Amerikancem Lelandom Hartvelom i britanskim kolegom sir Polom Nursom.
Još od prve Nobelove nagrade koja je dodijeljena 1901. godine, procedura, nominacija i dodjela nagrada su godinama doveli do stvaranja velikog uzbuđenja oko same nagrade, ali i do kontroverzi i odbijanja kao u slučaju Žan-Pola Sartra 1964. godine koji je odbio nagradu za knjiženost i Le Duc Thoa koji je 1973. odbio nagradu za mir zbog svojih napora u zaustavljanju rata u Vijetnamu.
Potraga za potencijalnim nosiocima Nobelove nagrade, čija imena treba da budu objavljena sljedeće sedmice, je počela u maju 2006. godine. Prvo je pozvan naučni odbor da preda Švedskoj kraljevskoj akademiji nauka nominacije za fiziku i hemiju, a Univerzitet Karolinska da preda nominaciju za medicinu. `Mi pokušavamo da budemo što više objektivni`, kaže profesor Jornval, član naučnog odbora.
Navodi da je u istoriji Nobelove nagrade bilo trenutaka koji nisu bili naročito slavni, kao na primjer dodjela nagrade Antoniju Egasu Monizu koji je razvio lijek za mentalne bolesti, takozvanu frontalnu lobotomiju, kojom se ne samo uklanjaju simptomi bolesti, već pri tom pacijent gubi osjećaj za sopstveno tijelo i dušu.
Prilikom dodjela nagrada žene su često bile izostavljane, kao na primjer Lisa Mejtner koja je doprinijela otkriću nuklearne fisije 1939. godine. Neki kritičari nagrade potežu pitanje da li je pravedno da se nagrada dijeli među maksimalno troje kandidata kada mnogo više ljudi doprinosi otkriću. Stotine ljudi trenutno učestvuju u dekodiranju genoma i razbijanju čestica.
`Pravila su pravila`, kaže profesor Jornval. Oni pažljivo odabiraju kandidate i identifikuje najvažnije trenutke koji se dešavaju u nauci i ostalim oblastima i maksimalno tri osobe mogu ponijeti titulu jedne Nobelove nagrade.
Profesor Jornval donosi radosne vijesti pobjednicima još od 2000. godine i uglavnom ih zove samo pola sata prije nego što pobjednici budu javno predstavljeni. On kaže da je fenomenalan osjećaj kada im bude saopštena vijest. U momentu kada je saopštio Beriju Maršalu i Robinu Vorenu da su dobili nagradu za svoje napore u otkrivanju bakterija u želucu i njihove povezanosti sa čirom, oni su upravo organizovali večeru da bi se utješili što ih je komitet za Nobelovu nagradu zaboravio.
Kako izgleda biti laureat, pitaju se mnogi. Ser Tim, koji je nagrađen za svoj rad na ćelijama morskog nestaška, kaže da je znao da je nakon jednog eksperimenta došao do najvažnijeg otkrića u svom životu.
`Bio sam euforičan čitavu godinu zbog ovog otkrića`, kaže on. Dvadeset godina kasnije je dobio pozive. Bio je prilično skeptičan u pogledu nagrade.
Njegovo nepovjerenje je nestalo nakon što je na zvaničnom sajtu za Nobelovu nagradu vidio svoje ime. Poslije nekoliko dana je dobio impresivno pismo `debelo i ispisano zvaničnim pozlaćenim slovima`.
`Kada dobijete nagradu, onda dobijete i veliki teret za vaša leđa. Ovo je velika nagrada tako da malo ko može osjetiti šta u stvari znači biti njen nosilac`, ističe on.