Da li vam je ikad palo na pamet da se u trenutku napada možete odbraniti jaknom, novčanikom ili bilo čime što vam se nađe u ruci?
Dragan Pešić, profesionalno vojno lice i trener borilačkih vještina u Banjaluci, tvrdi da je to moguće jer je osmislio novi način borbe i nazvao ga `srpski stil`. Baziran je, kaže, na realnom preživljavanju na ulici i vojnom sistemu preživljavanja u kriznim situacijama. Pešić se deset godina bavio brazilskim džijudžicuom i tajlandskim boksom. Prema njemu džijudžicu je kao sport najkompletniji, a tajlandski boks najbrutalniji. Zato se odlučio da napravi sport sličan mješavini ta dva sporta, s tim da oni u svojim borbama ne koriste oružje, već samo rekvizitni materijal.
Do ideje da stvori novi sport, priča Pešić, došao je zbog mnogih tuča koje je viđao po gradu i na koje se ponekad krišom nasmijao jer su se momci borili kao djevojčice. Prije osnivanja borilačke vještine `srpski stil`, držao je časove samoodbrane, koje su pohađali mnogi momci i djevojke. Kada je osnovao `srpski stil`, mnogi su se opredijelili baš za njega, jer kažu da im je mnogo zanimljivije i da ima mnogo više praktičnih objašnjenja.
Jedan trening traje otprilike ovako: nakon zagrijavanja počinju sa tehnikom borbe golim rukama, onda borba improvizovanim sredstvima za koja ne biste ni pomislili da bi vam mogla pomoći u samoodbrani kao što su na primjer novčanik, jakna, torba ili obična plastična vrećica.
Tokom demonstracije napada jedna djevojka se uspijeva odbraniti novčanikom. Napadač joj prilazi i upire nož u nju tražeći joj novčanik. Ona odugovlači tražeći po torbi novčanik, dok napadač i dalje drži nož uperen u nju. Ona vadi novčanik i brzim pokretom njime napadača udara u grkljan. Napadač je iznenađen, a ona ga naglo udara u prepone, obara na zemlju i nastavlja udarati i dalje.
Rekli biste hrabro, ali borba na treningu traje i dalje. Pri drugom napadu, djevojka nosi jaknu preko ruke. Polako šeta ulicom, kad se odjednom ispred nje nađe napadač. Pošto je kao i u prethodnom primjeru tražio novčanik ili nešto vrednije, djevojka mu baca jaknu u lice i možda mislite da bježi što dalje, ali ne, ona udara napadača u prepone i postupa kao i u prethodnom slučaju.
Jedna od stvari kojima Pešić uči polaznike nove borilačke vještine je da se pred napadačem ne smije pokazati strah.
`Jednom mjesečno imamo časove u polumračnim prostorijama, da bih ih naučio na mogućnost napada u mraku. Tako im pomažem ojačati čulo osjećaja, ili kako ja volim da kažem šesto čulo, prema kojem se na neki način može unaprijed osjetiti napad. To radim i da bi naučili i anatomiju napadača, jer neće se desiti da ih svaki put napadne neko iste ili slične građe`, priča Pešić.
Entuzijazma za afirmaciju nove vještine ne nedostaje, ali ih muči što rade u neuslovnim prostorijama, sa dosta vlage. Neophodne su im strunjače, rukavice i sponzor, jer su jedini sa Balkana koji idu na Svjetsko prvenstvo svih borilačkih vještina u Italiji. Inače `srpski stil` je poznat u pet svjetskih borilačkih federacija. Njegovi predstavnici imaju u Indiji, Austriji i Njemačkoj.
`Mi pored 'srpskog stila' imamo i časove hemije, psihologije i realnog preživljavanja u prirodi, a nedjeljom i engleski. To je kao jedna manja akademija borilačkih vještina`, kaže Pešić.
Polaznici koje smo zatekli na treningu bili su u istoj odjeći, a to su maskirne pantalone i crne majice sa logom vuka.
`Odlučio sam se na taj logo jer je to srpsko odličje, ali to je i jedna od hrabrijih životinja, čemu i učim učenike na treningu - hrabrosti`, ističe Pešić.
Stefani Vuleta, jedna od polaznica, kaže da je trenirala karate u kojem ima narandžasti pojas, ali je odustala jer joj je bilo dosadno.
Ta trinaestogodišnjakinja smatra da kroz kurs samoodbrane, pa i `srpskog stila` treba da prođu svi jer bi se tako osjećali sigurnije, kao što se i ona sada osjeća.
`Do sada nisam bila napadnuta, ali smatram da bih, kada bi se to desilo, znala da se odbranim, jer sam ovdje naučila kako da savladam strah i ostanem pribrana u svakoj situaciji`, navodi Vuleta.
Polaznik Slaviša Babić kaže da je prije `srpskog stila` trenirao karate i kik-boks, a da je za ovo saznao od brata.
`On je prvi trenirao i meni se svidjelo. Više puta na takmičenjima sam mogao primijeniti neku tehniku, a pomoglo mi je u nekoliko sitnih uličnih tuča. S ovim znanjem i vještinom osjećam se sigurnije i preporučio bih svima da se uključe i nauče neke pokrete`, poručuje Babić.
On nije jedini koji se na ulici, u stvarnoj situaciji, uspio odbraniti. Pokušaj silovanja nedavno se desio u jednom banjalučkom haustoru djevojci koja je pohađala časove samoodbrane i koja je zahvaljujući upravo prevaziđenom strahu uspjela da se odbrani i pobjegne od napadača.
`To smatram svojim velikim uspjehom`, ubacuje se Pešić.
Borilačka vještina `srpski stil` se izvodi u Banjaluci u skloništu iza bioskopa `Kozara`, a treninzi se održavaju utorkom, četvrtkom i subotom od 19 časova. Mogu se prijaviti svi uzrasti, s tim što se sa djecom radi sportska varijanta, a sa odraslima ozbiljnije borbe. Cijena članske karte je 25 KM mjesečno. Ako nemate vremena da idete na časove, onda se strpite još malo, jer će, kaže Pešić, izaći DVD sa borbama `srpskog stila`.