BANJALUKA - Banjaluka i RS danas su obilježile dvije decenije od stradanja 12 beba, koje su tokom maja i juna 1992. godine, zbog nedostatka kiseonika, preminule u banjalučkom Univerzitetskom kliničkom centru.
Tih ratnih mjeseci ugašeni su životi djece čije su majke Dušanka Đukić, Živka Knežević, Fatima Dedić, Željka Tubić, Zilha Murica-Delić, Safeta Medić, Nađa Puška, Dragoslava Marić, Milena Sandić, Dragica Komljenović, Majda Ćuran i Grozda Rauš.
Narod ih je nazvao 12 zvjezdica, a ovaj događaj bio je povod da pripadnici Vojske RS počnu tešku bitku za oslobađanje koridora.
"Još jedan maj, ali sada je 2012. godina. Razmišljam, da li je moguće da je već prošlo 20 godina. Oni koji su tada mogli da nam pomognu okrenuli su glavu. Svaki novi dan ne liječi rane, već je podsjetnik na tugu koja nas prati cijelog života. Voljela bih da se svi zli ljudi pokaju za našu nesreću. Ne možemo da oprostimo, jer su naša naručja ostala prazna. Cijeli život pjesmice sam pjevala tišini i praznim rukama. Za to nema oproštaja", drhtavo kaže Željka Tubić, majka jedne od beba.
Svaki novi dan ne liječi rane već je podsjetnik na tugu koja nas prati cijelog života, kazala majka jedne od beba
Voljela bi, kako kaže, da se zna da na počinak nikada ne ode mirno.
"Svake noći pomislim na svoje usnulo čedo. Pomislim na svu onu ljubav i pažnju koju bih mu pružila da je ostao živ. Sanjam ga. Dok sam živa, pričaću i podsjećati ljude na strašan zločin, kako bi saznali koliko je nečovještva u stranim moćnicima. Meni ostaje samo bol i nada da bog vidi sve", tiho dodaje.
Bijelu ružu na Skulpturu života, posvećenu preminulim bebama, položio je i Stojan Kobas, otac 13. banjalučke zvjezdice Slađane, koja je 2006. godine izgubila bitku za život.
"Strašno je prisjetiti se tih dana. Moja Slađana uvijek je znala da će se brzo pridružiti ostalim bebama koje su rođene ratne 1992. godine. Uvijek je o njima pisala i crtala. Oboljela je od karcinoma i umrla. Moj bol vrijeme ne može da izliječi", rekao je Kobas.
Brišući suze, Banjalučane je na ratnu 1992. godinu podsjetio i gradonačelnik Dragoljub Davidović. Dvije decenije kasnije i on se pita da li je sve moglo da bude drugačije i zbog čega su ljudi tako surovi.
"Svima moramo da kažemo šta se tada dešavalo. To može da baci bar mali tračak svjetla na ono što se dešavalo na ovim prostorima. Moramo da ispravimo crno-bijelu sliku, po kojoj je samo srpski narod krivac. Istina mora da bude onakva kakva jeste. Moramo da održimo sjećanje. Gosti iz inostranstva moraju da znaju za ovo što se dogodilo nevino stradaloj djeci", kazao je Davidović.
Milorad Dodik, predsjednik RS, položivši vijenac u bojama zastave, rekao je da je 1992. godine svijet pokazao svu svoju nehumanost.
Moja Slađana znala je da će se brzo pridružiti ostalim bebama, kazao Stojan Kobas
"Ni danas ovdje nema tih moćnika. Trebalo je da samo jednim telefonskim pozivom odobre let i danas bismo slavili 20. rođendan ove djece. Taj veliki svijet ovdje nikada nije htio da razumije obične ljude i njihove živote. Ne smijemo da zaboravimo. Sjećanje i obilježavanje mora da bude veće i značajnije", poručio je Dodik.
Vijence na spomenik banjalučkim zvjezdicama položili su i predstavnici Vlade RS, boraca, nestalih civila i vojnika, nevladinih organizacija.
U maju i junu 1992. godne u banjalučkom porodlištu rođeno je 14 beba. Nažalost, nedostatak kiseonika za njih 12 bio je koban. Zbog ratnog okruženja kiseonik nije mogao da bude dopremljen kopnom, a Savjet bezbjednosti UN-a zabranio je letove iznad BiH.
