Dok zima steže ovih januarskih dana, zastaje nam dah dok prolazimo pored table koja nas vodi u Smrtiće. Ali ne radi se o ničemu morbidnom već stižemo u posjetu u prnjavorsko selo u potrazi za neobičnim nazivima sela i naselja u BiH.
Idući od Tromeđe lijevo na desetom kilometru od Prnjavora uzbrdo pa prema Šibovskoj jedno je selo neobično po imenu, a to su upravo Smrtići. Selo je razvijeno ali i pored toga omladina ga napušta, kao uostalom i druge ruralne sredine u našoj zemlji. Bolji život mladi pronalaze u susjednom Prnjavoru i drugim gradovima. U Smrtićima danas ima oko 500 domaćinstava.
Kuga pomorila selo
Među mještanima se i dalje prepričava legenda da je u 17. vijeku na ovom području bilo naseljeno mjesto kojem se ne zna ime, a kojeg je pomorila kuga. Ni jedan tadašnji stanovnik od opake bolesti nije preživio.
"Nakon izvjesnog vremena narod se iz Prnjavora i Dervente poče ponovo naseljavati. Međutim, tada su im komšije savjetovale da ne treba ići u to naselje jer se ide pravo u smrt. Ali narod se nije dao zbuniti već poče da se doseljava. Tako prve doseljenike prozvaše smrtići po čemu današnje naselje dobi ime", priča sedamdesettrogodišnji Mirko Milinković, mještanin ovog prnjavorskog sela.
Nekada je ovaj uzorni domaćin Smrtića bio delegat u prnjavorskoj Skupštini opštine. Smrtići su važili za poljoprivredno bogato selo, pa ih narod nije pamtio samo po neobičnom nazivu mjesta u kojem žive.
Poslije posljednjeg rata nova "boljka" muči ovo prnjavorsko selo, a to je pad nataliteta.
"Djeca se sve manje rađaju. Nekada je u školu išlo i više od 700 đaka, dok je danas jedva 300. Iz dana u dan dječjeg plača u selu je sve manje", kaže Milinković.
Milinković priča da za Srmtiće ima i duhovitih situacija ako se gleda na naziv sela i ime mještana, pa tako navodi da je u Smrtićima rođen njegov brat Živko, koji danas živi i radi u Prnjavoru.
Mještanin Živko Vinčić kaže da drugi nisu povezivali njegovo ime za Smrtiće.
"Vjerovatno ljudi i ne shvate odmah da sam ja Živko iz Smrtića", dodaje Vinčić.
Branislav Vračević, predsjednik Savjeta mjesne zajednice i direktor Osnovne škole "Sveti Sava", sjeća se priče starijih ljudi koji su prepričavali razne verzije o nastanku imena naselja.
"Jedna od verzija je i da su ovdašnji mještani sačekivali i otimali robu od Turaka za vrijeme Otomanskog carstva tako da su oni izbjegavali put kroz naselje i tako su ga prozvali Smrtići", navodi Vračević.
Zlatnica postala Blatnica
Iako se mnoga naselja zovu vrlo neobično, što i sami mještani priznaju, za većinu ipak ne znaju kako su dobila ime.
Tako Jelena Đurđević iz zaseoka Ždreban kod Modriče kaže da nikada nije čula po čemu je mjesto u kome živi nazvano, te ističe da joj se taj naziv i ne čini neobičnim.
"Pa mi smo ovdje navikli na ime Ždreban, pa nas nije ni zanimalo zašto se tako zove", navodi Đurđevićeva.
I u naselju Babaja kod Prnjavora naišli smo na sličan odgovor. Ni njegovi mještani nisu puno znali o porijeklu i imenu svoga sela.
Velko Prgonjić, jedan od starosjedilaca, kaže da nikada ni od koga nije čuo šta znači ime Babaja, ali da su, takođe, na njega navikli.
Ponekad, dodaje, ljudima sa strane bude neobično kad čuju kako se selo zove.
Da li je derventsko naselje Kostreš nazvano zbog nakostriješenosti njenih stanovnika iz prošlih vremena ili nečeg drugog, ostaće nedoumica.
Dervenćanin Pejo Cvjetković kaže da jedino zna da je tokom rata, kada je taj dio Dervente zauzela hrvatska vojska naziv naselja bio promijenjen u Koraće, ali da je po završetku rata ponovo vraćen nekadašnji Kostreš.
Ne baš veseo naziv Blatnica, teslićkog naselja, kako je čuo njegov mještanin Dragoslav Jokić, ranije je bio drugačiji.
Jokić navodi da postoji priča da je u tom, sada već asfaltiranom i nimalo blatnjavom naselju, ranije nađena neka ruda, zbog čega se zvalo Zlatnica.
Zašto je to prvo slovo promijenjeno u "B", mještani ne znaju.
Legenda o djevojci u Vragolovima
A sedamdesetpetogodišnji Nurija Muhić iz sela Vragolovi kod Rogatice još kao dijete čuo je od starijih ljudi legendu da je nekada davno, kada je u tom selu živjelo samo 22 stanovnika, zavladala kuga od koje su svi pomrli, samo je preživjela jedna djevojka.
"Priča kaže da je nakon te kuge vrag nanio jednog mladića da prođe tim putem, nađe tu djevojku i njome se oženi, te se tako selo obnovi. Zbog toga se, bar su tako meni pričali, selo prozvali Vragolovi", priča Muhić.
Zanimljiv je, isto tako, naziv rogatičkog naselja Karanfil.
Jadranko Nedić, mještanin ovog naselja, kaže da se ovo naselje ne zove zvanično tako, ali da ga svi znaju po tome, tako da i pošta koja je adresirana na to ime redovno stiže.
"Ne znamo odakle naziv Karanfil, ali kada sam bio dječak i kada smo učestvovali na nekim fudbalskim turnirima, uvijek smo se zvali Karanfil", navodi on.
Za razliku od Nedića, Blagoje Dolaš iz opštine Rudo ima vrlo simpatično objašnjenje zašto se naselje u kome živi zove Mokronozi.
Naziv je, priča on, dobilo zbog toga što u tom mjestu ima mnogo izvora, pa su ranije, kad ljudi nisu imali novca za kvalitetnu obuću, svi koji su tu ih posjećivali odlazili mokrih nogu. Tako ime mjesta osta Mokronozi.
Dušan Tomić kaže da ni dan-danas ne zna zašto mu se mjesto zove Donji Žabari. Ranije su, kaže, postojali i Gornji Žabari, ali je njihovo ime kasnije promijenjeno u Pelagićevo.
Žaba, kako se šali Tomić, nema više nego u ostalim mjestima.
Drakulić nazvan prema maškarama
Neobično ime nosi banjalučko naselje Drakulić, kao i prnjavorska naselja Skakavci i Gusak, laktaško Trn, višegradsko Pijavice, rogatičko Drobnići, trebinjsko naselje Rupe i mnoga druga.
Među imenima koje intrigiraju pažnju prolaznika su i nevesinjsko naselje Zovi Do, te rogatičko Zlatni Do.
Jedno od naselja koje nosi zanimljiv naziv je i banjalučko naselje Drakulić koje se nalazi na samo pet kilometara od grada. Nažalost, poznato je i po stravičnom pokolju koji su nad srpskim civilima izvršile ustaše ratne 1942. godine.
O imenu naselja govori Željko Dojčinović, predsjednik Savjeta mjesne zajednice Drakulić.
"Danas je Drakulić privlačno mjesto za doseljenike u Banjaluku. Atraktivno je sa svom potrebnom infrastrukturom za život. Ali kada dođu, svi pitaju zašto se baš zove tako. Prema kazivanju starijih ljudi, oko Božića i drugih praznika davno su bile popularne maškare. Stanovnici ovog naselje najčešće su koristili maske Drakule i od tada ih prozvaše drakulići. Nakon toga i selo se nazva Drakulić", rekao je Dojčinović.
Mještanin Drakulića Braco Petrović, rođen u Stanarima kod Doboja, 1998. godine doselio se u Drakulić. Priča da je svojim prijateljima često odgovarao na pitanja da li u tom naselju ima drakula.
"Sve ih je asociralo na grofa Drakulu i govorili su da kod njega ne smiju dolaziti po noći već samo po danu. Kako se naselje razvijalo, strah je jenjavao tako da mu prijatelji sada često navraćaju čak i po noći", kaže Petrović.