Darko Kučuk, kapiten Bokserskog kluba "Slavija" i jedan od najboljih bh. boksera, koji je prošle godine učestvovao na Svjetskom prvenstvu u boksu, živi zdravim načinom života, nema poroka, porodičan je čovjek i uspješan sportista.
Uz sve to, priznaje nam, nije mu teško ni da u kuhinji provede i po nekoliko sati spremajući specijalitete. Njegov dan podređen je treninzima, poslu i porodici.
Darko, koji živi u banjalučkom naselju Zeleni vir, kao i većina sportista, ustaje veoma rano, gotovo uvijek prije sedam sati ujutru, a hladno jutro obično iskoristi za trčanje. Nakon toga slijedi doručak sa porodicom, gdje najveću pažnju poklanja sinčiću Pavlu.
"Uvijek ustajem rano ujutru, oko pola sedam, kao što bi trebali i svi drugi sportisti. Nakon doručka se obično probudi i sinčić i ako nemam nekih obaveza, sa njim obično provodim vrijeme do prvog treninga", priča Darko.
Osvojio i "Zlatnu rukavicu"
Ovaj uspješni bokser, koji je dva puta učestvovao na izboru sportiste godine, te je jedini bokser u RS, koji je u posljednjih sedam godina osvojio zlatnu medalju sa takmičenja izvan okvira BiH, veliki je ljubitelj prirode.
"Volim šetnje uz rijeku, jer prirodu obožavam, pa naročito ljeti, kada imam vremena, često odem prema Poniru, Bijelom potoku ili negdje u šumu, gdje je mir i tišina. Tako se najbolje opuštam", priča Darko, koji na pripreme pred takmičenja odlazi na Borje ili na Drinić.
Dok su pripreme u toku, ustajem veoma rano. Poslije trčanja slijedi odmor, a u podne vježbe snage i na kraju dana večernji trening.
Darko Kučuk je 2000. godine osvojio prvo mjesto na Međunarodnom bokserskom turniru u Beogradu, a u novembru prošle godine odnio je zlatnu medalju i na Tradicionalnom međunarodnom bokserskom turniru "Zlatna rukavica" u Jagodini.
"Posljednjih godina mnogo više sam se posvetio boksu i turnirima, jer su iz ovog grada ostali poznati mnogi bokserski velikani, pa mi je želja da se jednog dana i ja svrstam sa njima", kaže Darko.
Dodatna zarada neophodna
Treninzi koji se održavaju jedanput ili dva puta dnevno, traju tokom cijele godine, a tokom priprema za takmičenja, koje obično traju desetak dana, Darko ima treninge i po tri puta dnevno.
"U avgustu imamo petnaestak dana pauze, kao i nekoliko slobodnih dana oko Nove godine i Božića. Dok smo na pripremama, ustajemo u šest sati ujutro i tada nam se sve vrijeme svodi na treninge i odmor između treninga", priča Darko, dodajući da najviše voli da na pripreme odlazi na Drinić, gdje je lokacija na kojoj treniraju dosta udaljena od okolnih mjesta, pa se u potpunosti mogu usmjeriti samo na treninge.
Darko trenutno svakodnevno ima trening koji počinje u pet sati popodne.
"Vrijeme prije treninga obično provodim kod kuće sa porodicom. Već u pet sati popodne sam u klubu sa momcima, gdje treniramo po planu", priča Darko.
Međutim, ističe da se od bavljenja boksom kod nas, ipak, ne može živjeti, nego da se uvijek uporedo mora nešto raditi, kako bi se zaradio novac.
Zbog toga, posljednjih godina povremeno radi i u obezbjeđenju noćnih lokala, što nekada, uz obaveze prema sportu, zna da bude veoma naporno.
"Često radim noću u obezbjeđenju klubova i tada se ne spava mnogo, pa je poslije takvog posla nezgodno odlaziti na treninge", kaže on.
Ukoliko ne radi noću, Darko veče obično provodi uz televiziju sa suprugom Rajnom, uz novine ili uspavljujući sina Pavla.
Fudbal u slobodno vrijeme
Pored toga što slobodno vrijeme rado provodi u prirodi, Darko takođe voli sa prijateljima da igra fudbal, a upravo fudbal je trenirao prije nego što se definitivno odlučio za boks.
"Boksom sam se počeo baviti 1997. godine, kada sam imao 16 godina. Kako su tada predrasude o ovom ekstremnom sportu bile izraženije nego danas, porodici i prijateljima se to baš nije svidjelo, pa sam odlučio da odustanem od boksa i da počnem trenirati fudbal, kao i većina mojih drugova. Međutim, to nije dugo trajalo, jer mislim da imam dvije lijeve noge za fudbal, pa sam se nakon kraćeg vremena opet vratio boksu i danas je boks sastavni dio mog života", priča Darko, dodajući da sada ima potpunu podršku za bavljenje ovim sportom.
Prisjeća se svog prvog odlaska u klub, kada ih se na treningu pojavilo oko 100 početnika, od kojih je danas u boksu ostao samo on.
"Sjećam se riječi našeg trenera koji nam je rekao da će biti veliki uspjeh ako samo jedan od nas postane šampion i tako je i bilo. Već nakon nekoliko godina od te ekipe ostalo nas je svega nekoliko, a danas, nakon deset godina i njih nekoliko je odustalo i jedino sam ja ostao da se aktivno bavim boksom", priča Darko, ističući da boks, od svih sportova zahtijeva najveća odricanja.
Rado gleda komedije
Prošle godine učestvovao je na svjetskom prvenstvu u boksu, koje se održavalo u Čikagu, gdje je ostao 15 dana.
"Iako nisam postigao nikakav rezultat, bilo je to jedno divno iskustvo. U tom kolu sam za protivnika dobio Bjelorusa i izgubio sam na poenima, jer koliko je uloženo, toliko se može i dobiti. Recimo, ja sam prije prvenstva na pripremama bio mjesec dana, dok su se na primjer, Hrvati pripremali po šest mjeseci, pa je normalno da i rezultat takve pripreme bude bolji. No i pored toga, ni oni ne postižu mnogo bolje rezultate od nas", priča Darko.
Ovaj uzorni sportista smatra da bi se mladi danas trebali više baviti sportom.
"Ne mora to biti boks, bitno je da žive zdravim načinom života i da kvalitetno provode svoje vrijeme, a trud vremenom sigurno daje rezultate", naglašava Darko, koji, kao i drugi domaći sportisti, iako nije imao adekvatne uslove za napredak, uspio je postići dobre rezultate.
I pored posla i obaveza prema sportu, Darko nađe vremena da pogleda neki film, a najčešće bira komedije.
"Ranije sam imao naviku da mnogo češće odlazim u bioskop, a sada obično filmove gledam kući. 'Sivi kamion crvene boje' i 'Mrtav ladan' su najbolji filmovi koje sam posljednjih godina gledao", kaže Darko.
Kada je hrana u pitanju, kaže da nije izbirljiv i da sam umije mnogo toga da spremi ako je dobro raspoložen.
Iako u gradu ne voli da provodi mnogo vremena, jer više voli prirodu, sa drugarima ponekad odsjeda u banjalučkom kafiću "Ex", kao i u nekim ugostiteljskim lokalima u Čelincu.