Oko jedan odsto djece u svijetu ima neku od nasljednih bolesti kardiovaskularnog sistema, a statistike pokazuju da su srčane mane najčešće urođene mane kod ljudi.
Prema riječima doktora Stevana Bajića, načelnika Klinike za dječje bolesti u Kliničkom centru u Banjaluci, broj rođenih sa nekom srčanom
manom i u BiH prati evopski i svjetski prosjek.
"Smatra se da broj urođenih srčanih mana u evropskoj populaciji, a tako i kod nas iznosi 0,8 odsto, odnosno da osmoro djece na 1.000 živorođenih ima neku od srčanih mana. To nije nimalo zanemarljiv broj i naravno da je potrebno znati da su urođene srčane mane mnogo prisutnije nego što to misle mnogi koji nisu doktori pedijatri i ne dolaze u kontakt sa djecom", navodi Bajić.
Ipak, dodaje, danas je broj djece sa urođenim srčanim manama koji zahtijevaju liječenje veoma mali.
"Na našem dječjem odjelu sa srčanim manama i stečenim oboljenima srca maksimalno leži do petoro djece. Ogroman broj djece živi normalno kod kuće, dolazi redovno i ambulantno se prati kao vanjski pacijent. Praktično ta djeca onoga trenutka kada bude potrebno da idu na operaciju, a najčešći oblik liječenja urođenih srčanih mana je operativni način, dolazi kod nas na Odjel", priča Bajić.
Onda ih, navodi, hospitalizuju, ispituju i šalju u kardiohirurške centre u Beograd.
"Ako su u pitanju izuzetno složene i teške srčane mane šaljemo ih u inostranstvo u veće evropske i svjetske centre", dodaje Bajić.
Ubrzan rad srca i gušenje
Petnaestogodišnja Maja Makivić rođena je sa srčanom manom i jedna je od pacijentica koja trenutno leži na Odjelu dječje kardiologije.
"Godišnje dva do tri puta ležim u bolnici kako bi doktori pratili moje zdravstveno stanje i detaljno me ispitali. Na to sam već navikla i ne predstavlja mi problem nekoliko dana provesti u bolnici na ispitivanju", priča ova učenica prvog razreda Ugostiteljske škole u Banjaluci. Iako je rođena sa jednom od najčešćih srčanih mana, tzv. Ventrikularnim septul defektom, Maja kaže da nema većih zdravstvenih problema, te da ne koristi nikakve terapije.
"Probleme osjetim u većoj gužvi kada mi zna ubrzano raditi srce, a ponekad osjećam i gušenje", navodi ona dodajući da je također na času fizičkog oslobođena nekih težih vježbi.
Prema riječima doktora Bajića današnji način liječenja pacijenata sa srčanim manama je potpuno različit od onoga kako je to nekada rađeno.
Ta su djeca, priča, nekada u našim bolnicama izgledala loše, bili su plavi, nisu mogli da se kreću i bili su hendikepirani svojom bolešću.
"Ranije je hirurško liječenje bilo vrlo često zakašnjelo i ta djeca su trpila velike probleme, jer su operacije vršene tek u šestoj-sedmoj godini života. Također, operativni ishodi su bili veoma neizvjesni, jer su kardiohirurške tehnike bile dosta zaostale, a kardiohirurški centri u Ljubljani i Beogradu bili su u razvoju. Veliki broj tih mana koje su trebale da budu blagovremeno operisane, znači u prvoj ili najkasnije u drugoj godini života, vršile su se mnogo kasnije. Ta djeca praktično su neblagovremeno dobijala zaštitu, odnosno potreban hirurški tretman ", ističe Bajić. Kardiohirurgija spada u oblasti koje su najviše napredovale u posljednjih 25 godina i mnogi kardiolozi se slažu da danas ne postoje neizlječive urođene srčane mane.
Doktor Bajić smatra da se upravo danas ranom dijagnostikom, kada je omogućeno da se već tokom trudnoće može ustanoviti urođena srčana mana u fetusa, djeca brzo dijagnostikuju i liječe na adekvatan način.
Sve mogućnosti fetalne kardiologije
Većina te djece, navodi, danas živi potpuno normalan život, čak i sa najkompleksnijim srčanim manama.
"Klinički centar u Banjaluci, Pedijatrijska klinika i Odjel za kardiologiju su danas osposobljeni da se bave i tim dijelom pedijatrijske kardiologije tzv. fetalnom kardiologijom. To znači da se mi
danas dijagnostički možemo nositi i sa problemima fetusa, odnosno sa njegovim problemima vezanim za kardiovaskularni sistem, prije svega za srce. Naš centar je osposobljen da pruža potpunu prenatalnu dijagnostiku i ultrasonografiju", navodi Bajić.
Podsjeća da je ovo jedini centar u BiH osposobljen da u punom obimu odgovori na zahtjeve fetalne kardiologije.
Prema njegovim riječima neka od bolesti dječjeg srca bilo da je u pitanju poremećaj srčanog ritma, urođene srčane mane, ili nekih miokarditisa, može biti dijagnostikovana već od 20. sedmice trudnoće. To je pogotovo vezano za one teške srčane mane koje danas možemo u našem centru dijagnostikovati već tokom najranije trudnoće, kada možemo potpuno jasno sagledati kompletnu strukturu srca i reći da li će se dijete roditi sa zdravim ili sa bolesnim srcem", navodi Bajić.
Postoji mogućnost da se vidi dječje srce u potpunosti, u smislu i funkcionalnog i strukturalnog, te da bude omogućeno da se bez lutanja u potpunosti odredi tačna dijagnoza kod djeteta.
Prema riječima doktora Saše Savića , šefa Odjela za patološku trudnoću u Kliničkom centru u Banjaluci, fetalna ehokardiografija se kod nas radi u onim slučajevima kada postoji rizična grupa kod majke ili oca na određena oboljenja kardiovaskularnog aparata.
"Fetalnu ehokardiografiju radimo u slučajevima kada su kod majke ili oca porodično postojale urođene srčane anomalije koje su operisane i kada postoji mogućnost da se one možda mogu pojaviti i kod ploda. Također u ugroženu skupinu spadaju i trudnice koje su u prethodnoj trudnoći rodile dijete s kongenitalnom srčanom greškom", navodi doktor Savić.
Prema njegovim riječima neke od bolesti dječjeg srca bilo da je u pitanju poremećaj srčanog ritma, urođene srčane mane, ili nekih miokarditisa, se može dijagnostikovati već od 20. do 24. sedmice trudnoće.
"Ovom vrstom pretrage vrlo rano mogu biti otkriveni određeni defekti u međukomorskim i predkomsrskim pregradama kao što je naprimjer vertikularni septalni defekt. Takođe mogu biti otkrivene i određene minoranomalije , znači one minimalne anomalije ", objašnjava Savić.
Sportske aktivnosti postaju dostupne
Nakon sumnje na urođenu srčanu anomaliju kod ploda odlučuje se da li će se kod novorođenog djeteta vršiti operativni zahtjev.
Doktori naglašavaju da svako dijete sa srčanom manom predstavlja slučaj za sebe, te da se zbrinjavaju na način koji je najbolji za dijete. Tako jedno dijete odlično podnosi čak i najtežu srčanu manu, dok drugo dijete, sa znatno manjim oblikom srčane mane može imati velike zdravstvene probleme.
Za razliku od ranijeg stanovišta da se osobe sa urođenom srčanom manom ne smiju baviti sportom, danas postoji stanovište da mogu potpuno jednako parcipitirati u fizičkim aktivnostim zajedno sa zdravim osobama.
"Konzervativna pedijatrijska kardiologija je do prije deset-petnaest godina stajala na stanovištu da praktično djeca koja imaju urođene srčane mane u ogromnoj većini ne smiju da participiraju , odnosno da učestvuju u bilo kakvim fizičkim aktivnostima. Ta djeca su na neki način bila hendikepirana u startu", kaže doktor Bajić.
Danas se to stanovište, na sreću, u potpunosti promijenilo i veliki broj djece sa urođenim srčanim manama može potpuno normalno da učestvuje u sportskim aktivnostima.
U većine osnovnih škola navode da su učenici sa urođenom srčanom manom djelimično oslobođeni nekih aktivnosti na času fizičkog vaspitanja.
Prema riječima Mirjane Predragović, pomoćnika direktora banjalučke Osnovne škole "Aleksa Šantić", svi učenici s urođenom srčanom manom koji pohađaju ovu školu, pohađaju nastavu fizičkog vaspitanja, ali su oslobođeni težih aktivnosti na času.
"Po zakonu ni jedan učenik ne može trajno biti oslobođen nastave iz fizičkog vaspitanja, odnosno ne može ostati neocijenjen. Tako su i naši učenici koji imaju urođene srčane mane djelimično oslobođeni nekih aktivnosti, dok, u za njih manje zahtjevnim aktivnostima, aktivno participiraju sa drugim učenicima", navodi Predragovićeva.
Operacije veoma skupe
Na prostorima RS ne postoji kardiohirurški centar, tako da se dosta pacijenata šalje na operacije u dva kardiohirurška centra u Beogradu, na Univerzitetskoj dječjoj klinici i na Institutu majka i dijete.
S obzirom na to da je dječja kardiohirurgija jedna od najskupljih, cijene operacije srca su veoma visoke. "Cijene operacija zavise od kompleksnosti urođenih srčanih mana. Ukoliko se radi o jednostavnim srčanim manama, operacija sa kompletnim tretmanom, naravno ukoliko se situacija ne iskomplikuje, iznosi do 10.000 evra. Kod kompleksnih srčanih mana cijena operacije je mnogostruko veća i ona se kreće od 25.000 evra pa nadalje", navodi doktor Stevan Bajić.
Podsjeća da Fond zdravstvene zaštite RS u potpunosti snosi troškove liječenja djece u kardiohirurškim centrima u Srbiji sa kojima imaju odličnu saradnju.
Nažalost, ističe, problem u velikoj mjeri nastupa sa djecom koja ne mogu da budu operisana u kliničkim centrima u Beogradu.
Naime, određeni broj slučajeva sa najkomplesknijim srčanim manama ili nekim problemima zalistaka srčanih valvua ne može biti operisan u Beogradu, tada djeca moraju da idu u najrazvijenije kardiohirurške centre u Evropi i svijetu. Operacije u ovim centrima su veoma skupe, a problem predstavlja što veći dio troška moraju snositi roditelji djece.
"Prema najnovijim odlukama Fond snosi 30 odsto od tih operacija i to je praktično cijena koja se mora platiti unaprijed kardiohirurškom centru u kojem će biti vršena operacija . Putem refundacije roditeljima se refundira taj novac uz, naravno, našu potvrdu da dijete nije moglo biti operisano u Beogradu. Ostali dio plaćanja spada na teret roditelja ili na humanitarni način prikupljanja sredstava, čime smo mi zaista krajnje nezadovoljni", navodi Bajić.