Održavanje elektronskih sjednica Vijeća ministara BiH trebalo bi da počne od novembra, što je prva faza u realizaciji strategije informacionog društva u BiH, kaže Božidar Škravan, savjetnik ministra za promet i komunikaciju BiH i šef IT tima pri Vijeću ministara.
Objašnjava da će održavanje sjednica na ovakav način onemogućiti ministre da blokiraju rad Vijeća ministara BiH svojim fizičkim odsustvom.
"Sada se često događa da neki ministri ne žele da se neka odluka donese i samo isplaniraju put za vrijeme sjednice, ne bude kvoruma i propadne odluka. Ubuduće će svaki ministar uzeti laptop i nema isprike da ga nema na sjednici. Može raditi gdje god da se nalazi", objašnjava Škravan.
Procjenjuje da će do 2011. godine biti provedena kompletna strategija o informacionom društvu BiH, što će dovesti do velikog smanjenja procedura. Ističe da će se mnoge stvari za koje je danas potrebno čekati pred šalterima moći završiti preko Interneta. Ovim bi se ostvarile velike uštede, te smanjio administrativni aparat.
Škravan napominje da često nailazi na nerazumijevanje vlasti prilikom realizacije informatizacije društva.
"Mnogi iz državne uprave misle da je informatizacija u stvari samo hrpa kompjutera", ističe Škravan koji se žali i na sporo usvajanje zakona i mali broj ljudi koji pri Ministarstvu rade na informatizaciji BiH.
NN: Strategija za informaciono društvo je projekat koji su sastavili domaći stručnjaci, uz pomoć UNDP-a. Projekat je predstavljen u februaru 2006. godine i na prezentaciji je istaknuto da je od vitalnog značaja za BiH i da se realizacija ovog projekta može mjeriti s izgradnjom koridora 5c. Koliko se do sada uradilo na ovoj strategiji?
ŠKRAVAN: Trenutno privodimo kraju prvu od ukupno četiri faze ove strategije, a to je elektronska vlada ili e-goverment. Računam da ćemo do konca ovog mjeseca završiti ovaj dio u novoj zgradi institucija BiH u Sarajevu. Svi djelatnici Vijeća ministara, koji će raditi u novoj zgradi, imaće one osnovne servise, uključujući Internet, SMS poruke i biće umreženi. Ova prva faza podrazumijeva i elektroničke sjednice Vijeća ministara. Oprema je nabavljena i spremni smo da je upotrijebimo.
Najveći problem sada je oko obezbjeđivanja prostora koji su definirani za taj projekt. To je teški paradoks. Tehničko-tehnološki dio projekta gdje su tenderi, Evropska komisija, UNDP, Ministarstvo smo uradili, a mučimo se oko običnih prostorija.
NN: Kako je moguće da projekat koji podrazumijeva visoku tehnologiju zavisi od nečeg tako banalnog kao što je prostor?
ŠKRAVAN: Kod nas je to moguće. Najviše vremena sam izgubio oko tih odlazaka na jednu, na drugu, na petu, petnaestu stranu i adresu. Svako mi kaže da nije odgovoran. Međutim, važno je da smo sada došli do kraja. Uspio sam skupiti izvanrednu skupinu eksperata u Ministarstvu prometa i komunikacija. Osim zajedničke skupine eksperata UNDP-a i Ministarstva u tim sam još uključio naše najpoznatije stručnjake iz BiH, a to su sveučilišni profesori iz Sarajeva, Banjaluke i Mostara. Na taj način smo osigurali najvišu moguća razinu u tehničko-tehnološkom programu.
NN: Da li je strategija išla svojom dinamikom, kako je bilo i najavljeno?
ŠKRAVAN: Svi zakoni su bili sporni i to je usporavalo cijeli projekat. Prosto je nevjerovatno da donošenje zakona traje godinu ili godinu i pol. Vrlo bitan zakon u informatičkom sustavu je Zakon o ustanovljavanju Agencije za informacijsko društvo. Taj zakon je bio dopunjavan, dodavani su amandmani i na kraju balade uopšte nije bio usvojen. Onda sam ja bio imenovan za predsjednika Povjerenstva za izradu novog zakona.
Koristeći svoja iskustva napravio sam tanku konturu zakona i tražio mišljenja vlada entiteta. Sada je zakon prošao sva povjerenstva u Vijeću ministara i sad bi trebalo da dođe na sjednicu parlamenta. Pretpostavljam, s obzirom na to da sam uvažio sve zamjerke, da će proći u parlamentu BiH.
Odavno je usvojen Zakon o elektroničkom poslovanju i elektroničnom potpisu. Međutim, ovi zakoni se još ne primjenjuju jer nisu završeni svi podzakonski akti, što puno šteti prije svega gospodarstvu i bankarstvu. Informacioni sustav države podrazumijeva ne samo komuniciranje unutar sustava vlasti, već je to dvosmjerno komuniciranje sa građanstvom.
NN: Šta podrazumijeva razvijena faza e-govermenta i kada će BiH doći do tog nivoa?
ŠKRAVAN: Bio sam nedavno u Austriji i oni su najuspješniji u organizovanju elektronske vlade. Oni su to napravili za tri godine. Ali Austrijanci nemaju parlamentarne i Vladine probleme koje imamo mi. Za godinu i pol dana završili smo prvu fazu, računam da ćemo kompletnu strategiju provesti u 2010. godini ili prvoj polovini 2011.
U nekim evropskim zemljama poslije uvođenja informacionog sustava bilo je otpušteno oko 70 odsto administracije. Praktično nema šaltera.
Sada se često događa da neki ministri ne žele da se neka odluka donese i samo isplaniraju put za vrijeme sjednice, ne bude kvoruma i propadne odluka. Ubuduće će svaki ministar uzeti laptop i nema isprike da ga nema na sjednici. Može raditi bez obzira gdje se nalazi. Kada uvedemo ovakav način komuniciranja vlasti i građana, ostvarićemo nemjerljive uštede. Izračunajte samo koliko ljudi danas stoji i čeka u redovima. Neka je jedan sat 10 KM, a desetine tisuća svaki dan čeka u redovima. Kada sprovedemo strategiju potrebno će biti samo sjesti za kompjuter, prozvati općinu ili bilo koju instituciju, uzeti formular i odraditi posao. Bez redova i šaltera.
Informaciono društvo je puno šire područje nego što ljudi misle. Što je nekada bila industrijalizacija, pa su ljudi iz sela silazili u gradove te smo imali tvornice ili preduzeća sa desetinama hiljada radnika sada je informatizacija. Sada se ide obrnutim pravcem. Sad tamo nekih pet-šest klinaca sjedi za kompjuterom i radi super posao. Što je nekad radilo tisuću ljudi, sad radi 50.
NN: Koliko uplitanje politike u sve usporava informatizaciju u BiH?
ŠKRAVAN: Kada se permanentno politika uključuje u svaku moguću odluku, naravno da se to sve prolongira. Razgovarao sam sa ljudima iz Evropske komisije jer sam ustanovio da ljudi malo znaju o informacionom društvu. Tražio sam od EK da nam omoguće sredstva da napravimo serijal emisija da ljude educiramo šta je informaciono društvo. Mnogi ljudi iz državne uprave misle da je to hrpa kompjutera.
Nažalost, to je tako u skoro svim zemljama u tranziciji. U edukaciji je potrebno uključiti sve moguće funkcionere.
NN: Nakon prošlogodišnjeg potpisivanja regionalnog plana za razvoj informacionog društva u jugoistočnoj Evropi bilo je predviđeno da do 2008. godine sve škole moraju imati informatičke laboratorije i pristup Internetu. Imate li podatke koliko danas škola nema pristup Internetu?
ŠKRAVAN: Naravno da to nije sve završeno. Nemam podatke za škole, ali od ukupne populacije u FBiH i RS samo 18 i 20 odsto osoba ima pristup Internetu, a u Brčkom je taj broj gotovo dvostruki viši. To je izuzetno malo. U Austriji 95 odsto građana ima pristup i tome treba da težimo.
NN: Koliko su podaci građana zaista sigurni od hakerskih upada i zloupotreba ako znamo da je i sam sajt parlamenta BiH u zadnje vrijeme dva puta napadnut od strane hakera?
ŠKRAVAN: Znate da se događa da neki pametni klinci upadnu i u Pentagon. Mene su pitali šta ako se to i kod nas desi. Ja sam rekao da onda treba naći pola miliona dolara i poslati te mlade hakere na školovanje. Događaće se takve stvari, ali to je više slučajnost a ne neki veliki propust sistema. Mi smo uvrstili niz zaštita. Posebna je procedura ko gdje može imati pristup. Pažnju sigurnosti smo posvetili počevši od samog pristupa ključnim prostorijama, centrima veze, pa sve do informatičkih sigurnosnih programa. Problem sa zloupotrebom podataka CIPS-a nije problem informatičkog sustava, već je problem ljudi.
NN: Jesmo li mi spremni za popratni efekat informatizacije? Za sajber kriminal, pedofiliju na Internetu i ostale vrste kriminala koji se dešavaju korištenjem visokih tehnologija?
ŠKRAVAN: Dok ne iznesete robu na tržište ne znate kako će kupci reagirati. Sve su to realne pretpostavke i normalno da očekujemo da će biti raznih zloupotreba i kriminala. Međutim, mi prvo treba da pokrenemo te sustave uz ugrađene sigurnosne sustave, a uporedo se i boriti protiv takve vrste kriminala. Taj kriminal je više nuspojava i to su periferne stvari kojim će morati policija i pravosuđe da se pozabave. Naravno mi ćemo, kao Ministarstvo, uvijek biti na raspolaganju.