Iako je kod privatizacije industrijskih postrojenja u Tuzlanskom kantonu jedan od bitnih segmenata i obaveza strateških partnera da zadrži radnike, koji su zdušno dočekali da proizvodnja krene i da konačno mogu planirati mjesečne prihode, o radnicima, nakon što se potpiše kupoprodajni ugovor, više niko ne brine. A radnici, navikli da trpe i čekaju bolje dane, ćute ili između sebe negoduju. Tek kada im sve dođe do guše, onda dižu glas i organizuju štrajkove, ne bi li probudili kantonalnu vlast koja se kod prodaje preduzeća zaklinjala kako je to najbolji način da budu riješena dugovanja, da se pokrene proizvodnja i da radnici budu zaposleni.
Posljednji primjeri kako se stranci u ovoj državi, kada se dočepaju imovine, bezobzirno ponašaju, ignorišući ranije dogovore, su tuzlanski `Poliolcem`, formiran prije godinu dana, nakon što je poljska `Organika` kupila dio `Polihema` u stečaju, te kompanija `Global Ispat koksna industrija` Lukavac, nastala privatizacijom lukavačke koksare prije nekoliko godina.
FIRMA POSTALA LOGOR
Osamnaest radnika `Poliolcema`, koji su bez najave, od 1. januara ove godine otpušteni, tvrde da je ta firma postala kao logor, u kojem, ako mrko pogledaš direktora, letiš napolje. Radnici su radili sve što im je bilo naređeno, pa tako i čupali travu čak i izvan fabričkog pogona.
`Da nam je bilo samo da radimo, jer svi imamo djecu koja se školuju. U fabrici proizvodimo kiselinu zvanu hipo, kojom bi za dva dana mogli uništiti svu travu. Ali, nas je ostavio da mi rukama čupamo travu. Kad bismo našli koju lopatu u krugu, bili smo srećni`, ispričali su radnici.
A, kada su direktoru predložili da osnuju sindikat, zaprijećeno im je otkazom.
`Da te više nisam čuo da pominješ sindikat ili ćeš dobiti otkaz`, prepričava direktorove riječi jedan od otpuštenih radnika i kaže da su im u zlostavljanju od strane poslodavca jedino još falile batine. Na kraju su, tvrde, otkaze dobili bez najave.
S druge strane, njihov direktor Darius Goljan tvrdi da tih 18 radnika nije dobilo otkaz, već im je istekao tromjesečni ugovor, koji im neće biti produžen. On odbacuje sve njihove optužbe, kao i obavezu da ispuni obećanje koje je direktor `Organike` Maćej Navrocki u Tuzli javno dao, a to je da će svih 260 preuzetih radnika `Polihema` biti zadržano.
`Direktor grupacije nema pojma kakav kadar u Tuzli trebaju`, konstatuje Goljan.
U `Poliolcemu` ističu da oni uopšte nisu bili obavezni da preuzmu radnike, već su to učinili zarad dobrih odnosa s Vladom Tuzlanskog kantona. To ih, valjda, oslobađa i od obaveze da ispoštuju potpisani ugovor o zadržavanju radnika.
KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA
Kata Iveljić, potpredsjednik Sindikata radnika hemije i nemetala FBiH je konstatovala da je u `Poliolcemu` došlo do kršenja ljudskih i radničkih prava, zbog čega će obavijestiti i Međunarodni sindikat.
`Da je u 'Poliolcemu' bio formiran sindikat, do ovoga ne bi došlo, jer ne bismo dozvolili ugovore na određeno vrijeme. Vjerujem da će Goljan tražiti način da spriječi formiranje sindikata. Zbog svega toga sam tražila da se sastanem s ostalim radnicima`, navela je Iveljićeva. Ističe da u velikom broju privatizovanih preduzeća varaju radnike. Strateški partneri, za koje vlast tvrdi da su ugledne firme, stare radnike ostavlja na cjedilu i pravi od njih nove socijalne slučajeve. Iveljićeva, na primjeru radnika `Poliolcema` navodi da su radnici prijavljeni na minimalne plate, na koje im plaćaju doprinose, a sve to Vlada mirno promatra. Na taj način radnici nakon završetka radnog vijeka mogu očekivati minimalne penzije, što znači da će starost dočekati gladni.
A ministar industrije, energetike i rudarstva TK Mustafa Burgić potvrdio je da Vlada TK nije kontrolisala ispunjenje kupoprodajnog ugovora u slučaju `Poliolcema`, jer, kako je obrazložio, `nije imala razloga`. Krivicu za situaciju u kojoj se našlo 18 radnika prebacuje na radnike, jer nisu, kaže, imali sindikat i nisu obavijestili Vladu da potpisuju ugovore na određeno, umjesto na neodređeno vrijeme.
I INDIJCI PREVARILI RADNIKE
Sličan odnos prema potpisanom ugovoru je i u slučaju `Global Ispat koksne industrije` Lukavac, u vlasništvu indijske kompanije `Mittal Steel`, koja je bila obavezna da zbrine i 200 radnika u neprivatiziranom dijelu Koksno-hemijskog kombinata Lukavac. Radnici su, tek nakon višednevnog štrajka glađu, uspjeli natjerati Skupštinu TK da naloži Vladi TK da zbrine radnike, iako je to bila obaveza indijskog partnera.
Ministar Burgić je izjavio da strateški partneri imaju 45 miliona neizmirenih obaveza, što je dovelo do zaduživanja kod dobavljača i poslovanja s milionskim gubicima. Za 200 radnika KHK, koji su od 1992. godine na čekanju, nije uvezan radni staž, za što su Indijci trebali izdvojiti osam miliona KM. Radnici KHK tvrde da GIKIL neke od gubitaka nezakonito knjiži na imovinu KHK, što je utvrdio i stručni tim Vlade TK.
`Evidentno je kašnjenje izvršenja obaveza prema povjeriocima u iznosu od 12,5 miliona prema povjeriocima KHK, a koje je pruzeo GIKIL. Zbog neizvršavanja obaveza, KHK za posljedicu ima sudske sporove kojima se prijeti prodajom imovine i pokretanjem stečaja`, konstatovao je stručni tim.
Burgić stanje u lukavačkoj fabrici, GIKIL-u i KHK pripisuje lošem stanju na tržištu koksa, te nepokretanju 4. koksne baterije, na što su se Indijci obavezali. I za sve druge propuste i neispunjavanje obaveza, u Vladi TK pronalaze opravdanja. Interesantno je da se niko još nije sjetio da izvrši reviziju poštivanja kupoprodajnog ugovora i eventualno zaprijeti njegovim raskidanjem. Umjesto toga, kantonalna vlast nastoji da sredstvima iz budžeta TK riješi probleme s kojima se radnici suočavaju, a krivicu za postojeće stanje prebacuju kao vruć krompir.
Čak ni u slučaju fizičkih napada na radnike, koji samo traže svoje plate, niti Vlada TK, niti kantonalna agencija za privatizaciju TK nisu reagovale. Podsjetimo se, prije dva mjeseca direktor `Elira` Esad Softić pretukao je radnika Esada Zulića i udarcima šakom slomio mu nos. Jedino je reagovala policija, koja je pronašla dokaze protiv nasilnog direktora i Tužilaštvu u Tuzli proslijedila prijavu.