Da će biti frizer, Dado Kotur je oduvijek znao, jer je, kaže, još kao petogodišnjak svojim tetkama pravio pundže "a la Jovanka Broz".
"Nisam imao onaj odlučujući trenutak 'ja ću biti to'. Jednostavno sam oduvijek volio taj posao, od malih nogu. To je u meni, tako da su svi oko mene nekako znali da ću biti frizer", kaže Kotur.
On je jedan od uspješnih frizera koji dokazuje da to zanimanje nije rezervisano samo za žene. Stereotipne podjele da su neka zanimanja muška ili ženska ruše i vaspitači, vizažisti, cvjećari...
Dado Kotur, koji važi za jednog od najboljih banjalučkih frizera, tim poslom se bavi već 15 godina.
"Poznato je da su najznačajnije frizerske pravce, koji su danas nama poznati, počeli muškarci. Neću reći da su oni bolji u ovom poslu, nego su upečatljiviji. Žena se rodi s tim senzualnim osjećajima, koje muškarac gradi tokom posla. Između muškarca i žene nema ljubomore i zavisti. Takođe, na drugačiji način muškarci iznose svoje impresije. Uz to, drugačije prilaze svom poslu i problemima. Na primjer, muškarci drugačije gledaju na ljubavne probleme nego žene, koje su i mnogo brižnije", objašnjava Kotur.
Priznaje da mu, kao muškarcu, u početku nije bilo lako baviti se poslom u kome dominiraju žene, ali je ljubav prema tom poslu nadjačala sve drugo, pa tako i uticala na njegovu odluku da pred kraj školovanja napusti Gimnaziju i upiše Srednju frizersku školu.
"Kada je trebalo da upišem srednju školu, nije bilo frizerske, ali sam ja već od sedmog razreda osnovne išao na praksu u salonima. Upisao sam se u Gimnaziju i pred kraj školovanja na velikom odmoru sam čuo da ima Frizerska škola. Bez dvoumljenja odmah sam se ispisao i upisao u Frizersku školu, jer je to bila moja ljubav", priča Kotur.
Za uspjeh u svom poslu na početku je, kaže, bio zaslužan njegov talenat, a sada, poslije 10 godina, stoje rad i ličnost.
"Da bi bio uspješan u ovom poslu za muškarca to mora da bude stil života. Sebi ne smijem dozvoliti da budem bahat na ulici jer to sve moji klijenti primijete. To je ono što ja zamjeram mladim kolegama, što prihvataju svoj posao samo tokom radnog vremena", navodi Kotur.
Ističe da se muškarci danas mnogo više plaše biti frizer nego kada se on počinjao baviti tim poslom.
Njemu mnogo znači što je sa svojim klijentikinjama izgradio skoro prijateljski odnos, koji se temelji na povjeravaju.
A u banjalučkim vrtićima mnogi će da pohvale vrijedne vaspitačice, ali i čika Mladena. Mladen Majstorović je omiljeni vaspitač u vrtiću "Kolibri", što su nam i potvrdili mališana koje smo zatekli u ovom obdaništu.
"Od svih vaspitača, najviše volim čika Mladena jer je on najsmješniji", kaže nam četvorogodišnja djevojčica.
Za vrijeme studiranja Majstorović je bio jedan od tri muškarca koji su se opredijelili za studij nastavnika predškolskog vaspitanja, dok je na istoj godini bilo čak 60 djevojaka.
"Fakultet sam u Banjaluci završio prije 12 godina, a kao vaspitač u Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje radim već dvije i po godine. Tokom studija imali smo praksu, a ocjene su, što se tiče mog rada sa djecom, bile izvrsne, čak sam bolje prolazio nego koleginice", priča on.
Iako su ga djeca još na praksi odlično prihvatila, sve dok nije postao otac nije razmišljao da se bavi poslom vaspitača.
"Vodim mješovitu grupu i imam djecu od navršene tri do pet godina", priča Majstorović koji je po završetku rata bio prvi vaspitač u Centru za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. U vrtiću "Kolibri" radi već dvije godine.
"Ako muškarac može da bude dobar kuvar, a žena dobar vozač, zašto da ne? Ja sam definitivno odlučio da se bavim ovim poslom i sada se ne vidim u nekom drugom zanimanju", kaže Majstorović.
Pomadice, kreme, šminka s kojima se većina žena sreće svaki dan čine i profesionalni svijet Gorana Lazića. Interesovanje za kozmetičke preparate ovaj poznati vizažista imao je još u djetinjstvu, te je prije nego što je krenuo u osnovnu školu već znao da šminka svoju baku i njenu sestru. Kako je odrastao tako se i interesovanje za kozmetičke preparate i parfeme povećavalo.
Jedan od rijetkih muškaraca kome je profesija šminkanje, te izbor i preporuka kozmetičkih preparata i parfema, kaže da voli da radi svoj posao, te da je u početku mnogim njegovim klijentima bilo neobično vidjeti muškarca koji im preporučuje i bira parfeme i kozmetičke preparate.
"Kao vizažist efektivno radim šest godina i vjerovatno je u početku mušterijama bilo malo neobično, naročito u Banjaluci. Međutim, sada me svi već znaju. Najbitnije u mojoj struci je ne samo davati savjet nekome, nego ga i uvjeriti da je to za njega dobro, što se uvijek ispostavi da je tačno. Kada je klijent zadovoljan, on stiče povjerenje i dolazi ponovo, što mi je najbitnije", priča Lazić.
Najbitnije je, naglašava, da se posao radi s ljubavlju.
Ističe da još mnogi u našem društvu smatraju da zanimanja treba dijeliti na muška i ženska, dok on misli suprotno.
"Zbog fizičke spremnosti žene, koje su krhkije, ne mogu da rade neke poslove, a za sva druga zanimanja ne vidim da pripadnici jednog ili drugog pola imaju neku prednost", smatra Lazić.
Završio je srednju mašinsku školu, a zatim i kozmetičku školu, smjer vizažista.
Da se ne bavi ovim poslom, on bi vjerovatno bio slikar, budući da je talentovan za slikanje.
"Nisam ostao pri slikarstvu jer mi je više odgovarala ta komunikacija s ljudima, koju imam kao vizažista. Djelo koje ja uradim govori, tako da imam pozitivnu reakciju sa druge strane", navodi Lazić.
Pored šminkanja, njemu je profesija odabir preparative, odnosno preparativnog programa određenih visokoselektivnih preparativnih kuća, kao i odabir i preporuka parfema.
"Svaki parfem nosi neku svoju ličnu kartu te osobe. Uvijek imam tu istančanu nit da bi znao tačno kojoj osobi kakav parfem odgovara, odnosno da li jak, težak, svjež, oštar ili slatkast. Još ako mi osoba kaže koji je parfem ranije koristila, već mogu pretpostaviti koji bi parfem sigurno odgovarao toj osobi", objašnjava Lazić.
Goran Klindić, radnik u cvjećari "Klindić", već desetak godina radi kao prodavac u cvjećarskoj radnji u centru Banjaluke.
Radeći u cvjećari, on je nastavio posao kojim su se bavili njegov djed i otac. Taj posao, kako kaže, nikada nije vidio kao ženski, iako je činjenica da u Banjaluci u cvjećarama uglavnom rade žene.
"Kada odrastaš negdje gdje si stalno okružen tom vrstom proizvodnje, logično je da nastavite taj posao", objašnjava Klindić.
Stalne mušterije dokaz su uspješnog rada jer, kako Klindić kaže, svaka radnja treba da održi neku svoju originalnost.
"Aranžerski posao je specifičan, ukusi su različiti, ali posljednjih godina nema nekakvih primjedbi kojih je bilo na početku mog rada, kada još nisam bio vješt u ovom poslu kao sad. Vremenom postaneš dovoljno siguran u sebe dok radiš, još ako je posao kojim se baviš tvoj hobi, onda stvarno nema razloga da ti bude teško", priča Klindić.
Aranžiranje vjenčanih buketa, odnosno bidermajera je posao koji posebno voli da radi.
"Prvi moj buket je sigurno bio smiješan, ali sada sve ide mnogo lakše", kaže Klindić.