Devetogodišnjaci Bojan i Mladen Todorović iz čelinačkog sela Srednja Šnjegotina kako bi došli na nastavu u školu "Novak Pivašević" dnevno prepješače i po osam kilometara. Najteže im je, kažu, zimi kada na nastavu dolaze mokrih nogu i promrzlih ruku kako bi naučili školske zadatke.
"Zima je strašna. Dok dođem od kuće do škole sve mi noge budu mokre, a tako je i u povratku. Plašimo se i divljih životinja, ali zato se Mladen i ja držimo zajedno", kaže dječak Bojan.
Nada u opstanak života u ovom selu, koje se svakodnevno suočava sa odlivom mladih ljudi u potrazi za boljim životom, su upravo 23 učenika područne škole koja je nekada brojala više od 100 đaka.
Područna škola "Novak Pivašević" nedavno je proslavila 80 godina postojanja. Šezdesetih godina u ovu školu je išlo 110 učenika, dok ih je danas pet puta manje. O padu nataliteta u Srednjoj Šnjegotini govori podatak da je u prvi razred ove godine upisano samo tri prvačića.
"U posljednje vrijeme, na svu sreću, mladi se odlučuju za ostanak ovdje. Žene se i stvaraju porodice pa se nadamo da bi moglo da bude više djece. Trenutno u našem selu ima devet trudnica, što je veliki uspjeh i izračunao sam da ćemo u 2014. godini imati devet prvačića", kaže Draško Malićević, predsjednik Savjeta Mjesne zajednice Srednja Šnjegotina, ističući da će ipak boljeg života biti samo ako se nastavi ulagati u razvoj sela.
Fiksni telefon tek odnedavno
Selo Srednja Šnjegotina, koje stari ljudi nazivaju Karač, je smješteno na tromeđi Teslića, Čelinca i Kotor Varoša, podno planine Uzlomac, gdje već u novembru padnu prvi veliki snjegovi.
U maju ove godine jedan dio sela je dobio napokon fiksni telefon. Do tada im je jedini prozor u svijet i veza sa drugim područjima bila pruga Banjaluka - Doboj. Ovih dana intenzivirani su radovi na izgradnji puta Ukrina - Klupe, koji je, prema mišljenju mještana, od presudnog značaja za opstanak Šnjegotinaca.
Osamdesetdvogodišnji Slobodan Vuković, najstariji mještanin ovog sela, koji je nadaleko poznat po svom kovačkom zanatu, kaže da djeca generacijama unazad pješače dugo do škole. U selo je sedamdesetih godina došla struja, što je bio jedan od pozitivnih pomaka.
"Sjećam se da sam po povratku iz vojske 1949. godine zatekao isto stanje koje sam ostavio po odlasku u vojsku, ali što je žalosno, nije se radilo ništa ni u narednih 30 godina", sjeća se Vuković.
On nikada nije radio u državnoj firmi i sada nema penziju.
"Narod se prije bavio poljoprivredom zato što nije bilo prevoza za Banjaluku i Čelinac, a i ono malo ljudi što je radilo pješačilo je više od 69 kilometara", kaže Vuković.
"Starije generacije su živjele teško. Nije bilo telefona, puteva, a ljudi su pješačili kilometrima kako bi stigli do voza koji im je bio jedino prevozno sredstvo", kaže Malićević.
Nekoliko zaseoka u Šnjegotini i danas nema struju, vodu pije iz bunara i izvora, a o telefonu mogu samo da sanjaju.
Nada u seoski turizam
Književnici Momčilo Spasojević i Ranko Pavlović, inovator Mićo Gaćanović, projektant Milovan Vučić, kao i pilot Darko Vučić, neka su od značajnih imena koje je izrodila Srednja Šnjegotina. Zahvaljujući njima i drugim školovanim ljudima u ovom selu se uradilo nekoliko značajnih projekata. Zaživio je i FK Šnjegotina koji se takmiči u trećoj ligi RS, a izgrađen je i sportsko-rekreativni centar sa bazenom i terenima za male sportove.
"To je pozitivno za život mladih ljudi. Nekada na utakmicama bude i do 400 ljudi", kaže Malićević.
Mještani se nadaju da će seoski turizam da oživi. Selo Karač je na sredini puta između manastira Liplje i Stuplje. U selu je i 80 godina stara crkva svetog apostola Tome.
Istraživanja su pokazala da ovo selo leži na tri velika nalazišta mrkog uglja, magnata i veoma cijenjene i rijetke rude tufa.
"Pored nekoliko manjih pilana i mljekare, danas Šnjegotinci nemaju posla. Najviše se bave poljoprivredom. Kada bi se neko ozbiljno posvetio istraživanjima rudnika, a možda i eksploataciji, bilo bi posla", smatra Malićević.
Bolji dani će doći ako dođe do razvoja infrastrukture, prije svega izgradnje puteva. Put prema manastiru Liplje, koji je udaljen desetak kilometara, u veoma je lošem stanju. Mještani su prije tri godine prikupili nekoliko hiljada maraka kako bi taj put bio popravljen, međutim, kažu, lokalna vlast nije imala sluha prema njihovim zahtjevima.
Poštar Novak Maljurić sa Šnjegotincima se druži od 1984. godine. Ljudi se raduju zvuku njegovog tomosa, kojim po selu raznosi penzije, invalidnine i pisma...
"Na početku rada pješačio sam i do 10 kilometara da bih obavio svoj posao. Sada mi je lakše sa motorom, ali opet ne mogu nikuda bez čizama. Još kada padne snijeg... Ej, brate moj...", kaže poštar.