U moru problema u kaznenopopravnim zavodima u BiH, puput neuslovnih i pretrpanih ćelija, i zajedničkog smještaja duševno bolesnih sa "zdravim" prestupnicima, poštivanje vjerskih sloboda zatvorenika izdvaja se kao svijetla tačka kaznenog sistema.
`Gotovo pa da imaju veća prava nego oni koji su na slobodi. Praktikovanje vjere za zatvorenike je zagarantovano zakonom i do sada nije bilo žalbi da je nekom uskraćeno da obavlja namaz ili da ide na misu`, tvrdi Jusuf Halilagić, sekretar Ministarstva pravde BiH.
Sudeći prema izjavama zvaničnika u pravosudnom sistemu Bosne i Hercegovine svim zatvorenicima omogućeno je da slobodno praktikuju vjeru, bez obzira što im je zbog prijašnjih prestupa uskraćena sloboda kretanja.
Halilagić ističe da državno ministarstvo ima ingerenciju samo nad pritvorskom jedinicom u okviru Suda BiH.
`U našem pritvoru je samo dvadesetak pritvorenika. Međutim, i njima je omogućeno da im u posjetu dođe imam ili sveštenik. Koliko se sjećam, najviše zahtjeva ove vrste imao je Abduladhim Maktouf i redovno smo mu izlazili u susret`, priča Halilagić.
Dostigli evropski standard
Većina kazneno-popravnih zavoda u BiH u ingerenciji je entitetskih ministarstava pravde. Zakonom je propisano da se zatvorenicima i pritvorenicima omogući da praktikuju vjeru što se i poštuje.
`Mislim da smo u vezi sa ovim dostigli evropski standard. U svim većim zatvorima imamo odvojene prostore za vjernike sve tri velike religije u BiH. Posebne programe i pogodnosti imamo za zatvorenike prilikom vjerskih blagdana. Također, obezbjeđujemo i posebnu ishranu, odnosno omogućavamo zatvorenicima da poste`, tvrdi Rešad Fejzagić, pomoćnik ministra pravde FBiH.
Situacija o pitanju vjerskih sloboda u zatvorima slična je i u Republici Srpskoj. Zatvori imaju i referente za vjerska pitanja.
`Po zakonu bismo trebali imati prostorije za sve konfesije. Ukoliko je zatvor manjeg kapaciteta kao naš, postoji prostorija u kojoj se Bogu mole svi vjernici. Tako je i na Zapadu. Sveštena lica dolaze i obavljaju obrede. Posebne svečanosti pripremimo za vrijeme vjerskih praznika`, kaže Bojan Vileničić iz Kazneno-popravnog zavoda u Banjaluci u kojem je smješteno oko dvije stotine osuđenika.
U najvećem zatvoru u BiH u Kazneno-popravnom zavodu u Zenici, u kojem je trenutno oko 800 zatvorenika od kojih su mnogi počinili najteža krivična djela, vjerski život izuzetno je dobro organizovan.
U jednom od blokova zeničkog zatvora nalaze se tri prostorije. Tik jedna uz drugu su katolička i pravoslavna kapelica te mesdžid za zatvorenike muslimane.
`Da nije vjere, čovjek bi poludio`
Prilikom posjete ovom zavodu ekipa `Nezavisnih` je prisustvovala džuma namazu. Stotinak zatvorenika, većinom u radnim odijelima, došli su i klanjali namaz i saslušali predavanje efendije koji dolazi iz Zenice.
`Ovo je odmor za psihu. Gledaš uvijek iste zidove, radiš naporno. Da nije vjere, čovjek bi poludio. Teško je sve izdržati i vjera dođe kao neko utočište. Ovdje dođem da napojim malo dušu`, rekao je Džemal Poturković, jedan od zatvorenika kojeg smo zatekli kako ulazi u mesdžid.
Dok opisuje šta je `teško izdržati`, Džemal, inače mlađi zatvorenik nabildanog tijela ali i prilično elokventan, rukom pokazuje na krug zatvora i radionice kao i livnicu gdje vrše najteže poslove.
Iako u današnjoj BiH većina problema počinje i završava s vjerom (najčešće lažnom), zatvorenici različitih vjeroispovijesti tvrde da miroljubivo žive jedni pored drugih.
`Što se tiče nas iz džamije, ali i ovih koji idu u kapelelu, tu nema neke priče niti problema. Piši o drogi u zatvoru. To je pravi problem`, savjetuje nas Dževad, ali ne želi, kao uostalom ni većina zatvorenika, da pristane na fotografisanje.
Ivo Šimić, koji u zeničkom zatvoru radi već 27 godina i koji je nadgledao zatvorenike dok su ovi odlazili u mesdžid, potvrđuje Poturkovićeve riječi.
`I naš glavni cilj je zadovoljan zatvorenik. Na raspolaganju im je sva literatura i ko se okrene vjeri ili je i ranije bio vjernik, u zatvoru nema prepreka. Danas je petak i došli ste u vrijeme džume ali utorkom u zatvor dolaze katolička časna sestra i pravoslavni sveštenik i tu bude puno zatvorenika`, tvrdi Šimić, koji se sjeća vremena kada je vjera bila zabranjena u zatvorima.
`To se promijenilo dolaskom demokratije. Sada se svako pa i zatvorenici mogu moliti Bogu kako hoće`, dodaje Šimić.
Kardinal i reis navraćali u zatvor
Priča da ima puno slučajeva kada zatvorenici, koji ranije i nisu bili neki vjernici, u zatvoru u vjeri pronađu utjehu i počnu je praktikovati.
`Osim redovnih vjerskih obaveza, zatvorenicima omogućavamo i da se bave drugim 'duhovnim' poslovima. Postoji radionica za izradu vjerskih predmeta, kao što su levhe ili ikone. Također, redovno nas posjećuju visoki vjerski službenici. Kardinal Vinko Puljić je posvetio kapelicu, a i reis Cerić je navraćao u ovaj zatvor`, ističe Šimić.
Nakon završetka džume iz mesdžida zeničkog zatvora izlazi stotinak vjernika. Većina ih žuri na radne zadatke, dok oni bez obaveza ostaju nekoliko minuta da proćaskaju. Među vjernicima prepoznajemo i neke `slavne` zatvorenike, poput Muamera Topalovoića, Abduladhima Cesura i Mirsada Bektaševića, sa dugim bradama ali i Abduladhima Maktoufa.
`Prije zatvora rijetko sam išao u džamiju. Od Bajrama do Bajrama. Ali, kako sam ovdje puno mi znači taj odnos sa Bogom. Kad god nemam velikih obaveza, dođem u džamiju`, kazao je Mirsad, jedan od zatvorenika, istakavši da je zatvorski džemat, uprkos prisustvu `bradonja` jedan od najsložnijih u BiH.
`Jedino kod nas nema vehabija`, našalio se Mirsad.