TUZLA - U okviru projekta "Sigurni zajedno" u mjesnoj zajednici Šibošnica, kod Čelića, Udruženje "Vive žene" iz Tuzle sa ženama Šibošnice radi protiv stigmatiziranja žrtava rata i žrtava nasilja u porodici.
Ovaj projekat je dio Protokola o saradnji između Udruženja "Vive žene" i vjerskih zajednica s područja TK.
Kako su kazali iz Udruženja, primjetno je da postoji velika potreba ujedinjenja i razmjene informacija, a sve kako bi se ženama pružila što adekvatnija podrška.
"Također, dobili smo informaciju i od žena s terena da im je potrebno više podrške, više rada, razgovora, da imaju potrebu s nekim podijeliti svoj problem. Mislim da je ovaj projekat pun pogodak, da se žene imaju u što kraćem periodu nekome obratiti, a u ovom slučaju je to vjerski službenik, koji ima adekvatnu informaciju o radu Sigurne kuće, uslugama koje pruža naša organizacija, o tretmanu u Sigurnoj kući, brojevima SOS telefona", pojasnila je Selma Tufekčić iz ovog udruženja.
Projekat je tako postao višestruko značajan za žrtve rata i žrtve nasilja u porodici, posebno kada se govori o Šibošnici, koja je tokom ratnih dešavanja bila linija razgraničenja i mjesto velikog razaranja, mjesto gdje su u ratu žene i muškarci morali napuštati svoje domove, a mnogi su bili odvođeni, zatočeni u logore i zadržavani po nekoliko mjeseci.
"S dvoje male djece protjerana sam iz svoje kuće. Imala sam 28 godina, a muž je morao ostati. Ostali smo bez svega. Danas konačno mogu govoriti o toj traumi, a nisam možda ni znala da me to iznutra izjeda i razara", kazala je Nizama, jedna o korisnica projekta.
I druga sagovornica Ramiza kaže da i danas ima traume jer je cijeli rat živjela u Šibošnici.
"Ovaj projekat mi danas puno pomaže, da izađem, razgovaram, donese mi neki mir u duši. Nama je ovdje posebno teško, jer nas nema mnogo, nema društva, nema prijatelja. Međutim, ako neko dođe na ovaj program, posveti pažnju tome, sluša, zaista puno znači. Stalno razmišljam o sljedećem susretu, šta ćemo da pričamo, da dovedemo do nečeg lijepog. Neka negativno ostane po strani. Tako sam ja ovo doživjela", kazala je ova žena.
Nekima su se traume ponovo vratile sa slikama rata u Ukrajini, poput gospođe Marice, koja je sa djecom bila u izbjeglištvu tokom rata u BiH.
"Meni se sve slike vraćaju, kako sam ja sa svojom djecom morala bježati. To je na mene ostavilo trajne posljedice straha, neizvjesnosti, nesigurnosti. Dobro je da nas se konačno neko sjetio, da s nama razgovara, ohrabri nas", zaključuje ona.
Vjerski službenici koji učestvuju u projektu pokušavaju pojasniti da nasilje nikada nije i ne može biti opravdanje za bilo šta, a posebno skreću pažnju na pogrešno tumačenje vjerskih poruka.
"Između ostalog, imamo kuranski ajet, gdje se kaže: 'Žene vaše su njive vaše'. U biti tu se misli na prostranstva. Ljudi su sebi to tako bukvalno preveli kao njive i tako se i ponašaju prema svojoj supruzi. Mislim da je jedan od ključnih problema pogrešno koncipiranje, prevođenje kuranskih ajeta i hadisa", kazao je Senahid efendija Mujčinović iz džemata Nahvioci, Medžlisa Islamske zajednice Čelić.
On poručuje da kada se dešava nasilje nad ženama, žrtva je cijela porodica. Po njegovom mišljenju, nasilje, posebno vršnjačko, ne treba rješavati samo u školama, nego treba da krenemo od porodice.