Dobar menadžer može biti samo sposobna osoba, nezavisno od toga da li je žensko ili muško.
Samo moram dodati da žene imaju duplo radno vrijeme, poslovno i porodično, pa otud i započinje odlika da su žene bolji menadžeri, jer su u tom drugom muškarci oslobođeni, priča Jasminka Krivokuća, direktorica "Pošta Srpske" i jedna od žena u BiH iza koje su veliki poslovni uspjesi i odlični rezultati.
Ova uspješna žena pripadnicama istog pola koje su u krizi ili sumnjaju u sebe poručuje da sve bude i prođe.
"Bitna je istrajnost i vjera u bolje sutra. Treba biti uporan, vjerovati prvo u sebe pa i u dobre ljude. Ne činiti drugom zlo, ko tebe kamenom ti njega hljebom. Najgore je biti zarobljenik negativne energije. Iskreno žalim takve ljude", kaže Jasminka Krivokuća.
Početak karijere
Svoj pohod ka uspješnoj karijeri započela je marta 1987. godine, kada se zaposlila u Fabrici za proizvodnju tkanina i konfekcije "Svila" iz Čelinca. Treba reći da joj nije bilo teško putovati iz Banjaluke u ovaj grad punih pet godina, jer je vjerovatno predosjećala da je upravo to put njenog uspjeha, što se ispostavilo kao tačno.
"Bila sam presretna što sam počela raditi, da rasteretim kućni budžet roditelja, prosvjetnih radnika. Od pripravnika i stručnog saradnika napredovala sam do direktora za komercijalno-finansijske poslove ili drugog rukovodioca u preduzeću", otkrila je Jasminka svoj poslovni uspjeh i dolazak na rukovodeću poziciju, koji je postigla znanjem i upornošću, osobinama koje je i danas krase, po kojima je prepoznatljiva.
Međutim, najveći poslovni uspjeh joj je donijela sadašnja pozicija direktora "Pošta Srpske", gdje radi 13 godina.
"Radila sam i na mjestu stručnog saradnika, direktora Sektora za investicije, a od 2006. godine obavljam funkciju direktora", priča Jasminka.
Ona smatra da su rat i migracije stanovništva učinile svoje, te da se tada nije poznavao radni angažman mnogih.
Bila sam direktor kad su neki bili referenti, a sada su dobili visoke funkcije, ali poznato je da je sada lakše doći do funkcije nego u vrijeme Jugoslavije, kada su kvalitet rada i rezultati bili uslov za napredovanje, kaže ona
"Dok su jedni ostali po strani, drugi su isplivali na raznorazne funkcije, a da za to nemaju sposobnosti. Zato ja često kažem da sam bila direktor kad su neki bili referenti, a sada su dobili visoke funkcije, ali poznato je da je sada lakše doći do funkcije nego u vrijeme Jugoslavije, kada su kvalitet rada i rezultati bili uslov za napredovanje u preduzeću", rekla je Krivokuća. Porodica je najvažnija ovoj uspješnoj ženi, a kaže da bi bez njihove ogromne podrške bilo zaista teško raditi ovaj posao.
Najveći ponos
O sebi i svojim ličnim osobinama ne želi da govori, jer rezultati sami za sebe govore. Ipak, otkriva da je samokritična, te da analizira svoje poteze, u smislu da li je nešto dovoljno dobro uradila, ili je mogla bolje. Jasminka ističe da je, gdje god je radila, ostavila iza sebe rezultate, te da je napredak bio očigledan, ali i da ima dosta događaja kojima se ponosi.
"Posebno sam ponosna što sam se kao prvi menadžer 'Pošta', sa svojim saradnicima, izborila za međunarodni poštanski kod", istakla je Jasminka.
Ona kaže da je za nju svaka nova pozicija novi izazov i pokretačka snaga, te da lično smatra da su svakom dovoljna dva mandata na jednoj rukovodećoj funkciji, jer se smanjuju izazovi, pa se posao počinje raditi rutinski.
"Do sada sam bila na odgovornim funkcijama, pa mogu reći da imam određeno iskustvo kako privredno, tako i političko i možda je vrijeme za neke druge poslove", istakla je Jasminka.
Otkriva nam da bi voljela biti u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti pa čak i diplomatiji, jer bi to bio potpun spoj dosadašnjeg iskustva.
Osvrnula se Jasminka i na radnike, pa kaže da joj je isplata plata uvijek na prvom mjestu. Otkrila je i da je davala i otkaze, ali po okončanju disciplinskih postupaka.
"Postoje situacije u kojima bih pojedinima jednostavno dala otkaz, ali Zakon je drugačije regulisao prava i obaveze... U preduzeću kao što su 'Pošte Srpske', postoje ljudi koji ne zaslužuju raditi ovdje", ističe Jasminka i objašnjava da takvi ljudi koriste Zakon.
Ona ih zove "vreće soli", jer rade malo ili ništa, a primaju platu. Njen stav je da je potrebno zakonom stumulisati rad i kvalitet, a s druge strane sankcionisti nerad i loš kvalitet rada.