BANJALUKA, SARAJEVO - U BiH i dalje veoma mali broj osoba sa Daunovim sindromom nađe zaposlenje, inkluzivno obrazovanje je slabijeg kvaliteta, a problemi ovih osoba se ne rješavaju sistemski.
Rekli su ovo sagovornici "Nezavisnih novina" povodom Međunarodne sedmice osoba sa Daunovim sindromom, navodeći manjkavost sistema kada je riječ o pravima i položaju ovih osoba.
Međunarodni dan osoba sa Daunovim sindromom trebalo bi da bude obilježen širom BiH 21. marta, kada će svi koji žele da daju podršku ovim osobama nositi čarape različitih boja, što je prepoznatljiv simbol podrške osobama sa Daunovim sindromom.
Sevdija Kujović, predsjednica Udruženja "Život sa Down sindromom" Sarajevo, kazala je da je položaj osoba sa Daunovim sindromom u BiH u pojedinim sektorima društva popravljen, ali da još nije doneseno sistemsko rješenje.
"Iz godine u godinu akcentiramo nedostatak rane intervencije, kao programa koji bi pružio podršku porodici", rekla je Kujovićeva.
Dodala je da roditelji djece sa Daunovim sindromom imaju određenu podršku od organizacija osoba sa invaliditetom ili stručnih organizacija, te da je pozitivan pomak što je porastao broj djece koja su uključena u inkluzivno obrazovanje, mada je ono i dalje nekvalitetno.
"Važno je spomenuti da nam škole i dalje nisu pristupačne, u protekle dvije godine smo akcentirali važan momenat, a to su tranzicije osoba sa Daunovim sindromom, a tu prije svega mislim na tanziciju u školstvu. Bitno je da se tu dijete uključi u planiranje te tranzicije", navela je Kujovićeva.
Željka Perišić Ninković, direktorica Centra za podršku porodicama djece i osoba s poteškoćama "Dajte nam šansu - Zvjezdice", kazala je za "Nezavisne" da, kada se govori o problemima s kojima se suočavaju osobe sa Daunovim sindromom, teško je izdvojiti samo jednu dijagnozu, jer sve osobe s intelektualnim teškoćama i njihove porodice imaju dosta slične probleme.
"Jedan od problema s kojima se suočavaju jeste zapošljavanje nakon završenog školovanja. Vrlo mali broj osoba s poteškoćama u razvoju je zaposlen. Takođe, ono na čemu može da se radi je uvođenje usluga iz oblasti socijalne zaštite u svim opštinama u Srpskoj, jer sad imamo situaciju da u Banjaluci imamo dosta dobro razvijene usluge, dok u pojedinim opštinama nema ni terapeuta ni dnevnih centara", rekla je Perišić Ninkovićeva.
Istakla je da ono što nedostaje Banjaluci je usluga "predah", odnosno mjesto gdje bi roditelji mogli da ostave dijete na dan, dva ili više, naravno uz podršku stručnog osoblja, dok oni moraju da obave neke neodložne obaveze.
Zoran Jelić, direktor Daun sindrom centra Banjaluka (DSC BL), rekao je da su u ponedjeljak održali sastanak s predstavnicima Medicinskog fakulteta u Banjaluci, na kojem su osobe sa Daunovim sindromom, kao i njihovi roditelji, studente medicine upoznali s tim šta sve osobe s ovim sindromom mogu da učine.
Dodao je da je bitno pružiti šansu osobama sa Daunovim sindromom da one sebi dokažu da imaju potencijal, te da ojačaju samopouzdanje.
"U subotu ćemo imati okrugli sto, koji organizuje 'Daun said ap' iz Moskve, najveća Daun sindrom organizacija u Rusiji, gdje ćemo predstaviti program i zajedničku saradnju, a 21. ćemo online obilježiti Međunarodni dan osoba sa Daunovim sindromom", zaključio je Jelić.
Ranko Škrbić, dekan Medicinskog fakulteta u Banjaluci, kazao je da je veoma značajna saradnja sa DSC jer će budući ljekari lakše razumjeti potrebe osoba sa Daunovim sindromom.
"Medicinski fakultet i naši studenti već nekoliko godina aktivno sarađuju sa DSC s ciljem smanjenja stigme koja postoji u društvu kada su u pitanju djeca sa Daunovim sindromom. Ova saradnja će doprinijeti boljem razumijevanju budućih doktora osoba s poteškoćama, da im olakšamo komunikaciju, kao i bilo koji drugi problem s kojim se susreću", rekao je Škrbić.
Dodao je da je bitno što su dobili protokol o saopštavanju dijagnoze nakon rođenja djeteta sa Daunovim sindromom.