KLJUČ - Azra Blažević iz Ključa osnovala je prije deset godina Udruženje "I mi se budimo" s ciljem podrške osobama s invaliditetom i poteškoćama u razvoju u ovom malom krajiškom gradiću, tako da je i danas ovo jedino udruženje takvog tipa i ima veliku ulogu u društvenom životu te lokalne zajednice.
Blaževićeva je majka četvoro djece, među kojima i dvije djevojčice koje boluju od dječje paralize.
"Cilj osnivanja našeg udruženja bio je okupiti i izvesti u javnost djecu, mlade i odrasle osobe s invaliditetom i ukazati da oni treba da budu ravnopravni članovi našeg društva. U našoj lokalnoj zajednici njihov status je bio jako loš, a u međuvremenu se u posljednjih deset godina popravio, ali ne u onoj mjeri u kojoj bismo mi roditelji to željeli. Ipak, na sve načine pokušavamo svoju djecu uključiti u sve sfere života", kaže Blaževićeva za "Nezavisne".
Dodaje kako je Udruženje do sada realizovalo niz programa i projekata s ciljem socijalizacije, edukacije i pomoći svojim štićenicima.
Trenutno okupljaju dvadesetak osoba s poteškoćama u razvoju različitih starosnih uzrasta, počevši od djece do odraslih osoba. Radi se o licima koja imaju posljedice cerebralne paralize, Daunovog sindroma, autizma ili drugih fizičkih ili mentalnih oštećenja.
Udruženje "I mi se budimo" za svoje štićenike je svojevrstan prozor u svijet i mjesto gdje se mogu družiti i upražnjavati mnogobrojne aktivnosti te osjećati se spokojno.
"Okupljamo osobe s kombinovanim smetnjama, brojimo oko 25 članova, međutim neki naši štićenici su u institucijama na školovanju, tako da trenutno imamo 17 članova. Radi se o mladim osobama, a aktivnosti koje provodimo ogledaju se u organizovanju radionica kompleksne rehabilitacije u koje su uključeni volonteri, roditelji i socijalni radnici koji pružaju neophodnu stručnu pomoć", objašnjava Blaževićeva.
Udruženje "I mi se budimo" koristi prostorije stare škole u centru Ključa, a zahvaljujući vlastitom entuzijazmu i sredstvima, obnovili su ih i uredili.
Štićenici, njihovi roditelji i pratitelji, druže se jednom sedmično, a u radu s njima angažiran je i socijalni radnik, a često i drugi djelatnici.
Također, često organiziraju putovanja i ekskurzije koje njihovim štićenicima mnogo znače. Ljubav, razumijevanje, poštovanje i međusobna podrška osjećanja su koja smo mogli osjetiti tokom boravka i posjete ovome udruženju i njegovim članovima.
Kažu da imaju podršku lokalnih vlasti i zajednice, ali da bi ona mogla biti i snažnija, kako bi osobe s poteškoćama u razvoju pobijedile sve predrasude i u što većoj mjeri se integrisale u život društvene zajednice.
"Dosadašnja realizacija svih aktivnosti pokazala se veoma uspješnom. Naši štićenici su veoma zadovoljni, a samim time smo zadovoljni i mi. Oni imaju mnogobrojne aktivnosti, kao što su art i muziko terapija, izrada lijepih ukrasnih predmeta i slično. Ja sam krenula s vlastitom edukacijom kada je riječ o pisanju projekata, jednostavno izvlačim to iz duše, iz srca i uvijek krećem od potreba svojih kćerki i to je to. Pokušavam da predstavim realne potrebe osoba s invaliditetom, jer ja sam kući primorana biti i medicinska sestra, psiholog, defektolog i majka. Jednostavno, inspiraciju crpim od vlastite djece", kaže Blaževićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.