TUZLA - Amela Talića iz Tuzle, učenika četvrtog razreda OŠ "Mejdan", na putu do škole i nazad svakodnevno prati Begtada Mitrović, koja je sticajem okolnosti preuzela brigu o njemu kada je imao samo pet mjeseci.
"Nisam imala posla, pa sam dala oglas u novine kako bih pronašla porodicu kojoj bih čuvala djecu. Bio je početak 2003. godine kada je na moja vrata u naselju Gornji Mosnik pokucala nepoznata žena, koju nikad do tada nisam vidjela", počinje svoju ispovijest Mitrovićeva.
Priča da ju je nepoznata žena pitala da li bi joj čuvala petomjesečnu mušku bebu za novčanu nadoknadu od 200 KM.
"Rekla je da će ona obezbijediti pelene i hranu, a onda mi ponudila 300 KM mjesečno, ali da beba ostaje kod mene i na spavanju. Pored sebe imala je dvije djevojčice starosti sedam i devet godina. Pošto mi je novac bio neophodan, nisam dugo razmišljala i prihvatila sam njenu ponudu. Ona mi je predala bebu i od tada je više nikad nisam ni čula ni vidjela", govori ona.
Kasnije će Mitrovićeva saznati da je nepoznata žena Hajrija Talić, te da je beba u matične knjige rođenih upisana pod imenom Amel. Do ovog ljeta Mitrovićeva i njen suprug Petar, koji je i sam odrastao u domu bez djecu roditeljskog staranja, dobijali su socijalnu pomoć. No, rješenje je stornirano i čeka reviziju, a Mitrovićeva kaže kako njena porodica faktički nema šta da jede.
Pitala me da joj čuvam petomjesečnu bebu za 200 KM i nikad se nije vratila, priča Mitrovićeva
"Dok je Amel bio mali htjela sam ga ostaviti u Centru za socijalni rad. Međutim, meni su rekli da će mi policija Amela dovesti kući ako to uradim. Kada je Amel napunio četiri godine, dobila sam starateljstvo nad njim i sad ga ne bih dala nikom na svijetu. Prirastao je mom srcu kao rođeno dijete i zato me boli duša što je više gladan nego sit", kroz suze govori ona.
Od ponedjeljka do petka imaju jedan obrok u Narodnoj kuhinji, koji se sastoji od tri kutlače variva i jednog hljeba. Amel ima besplatnu užinu u školi, ali je problem vikend, kada ne dobijaju obrok iz kuhinje, a nemaju novca za hranu.
"Amel je dobar dječak i dobar učenik. Mene zove mama, a supruga babo. Ja sam teški dijabetičar i da mi nije Amela ne znam kako bih se sama izborila s bolešću. Pošto ne vidim dobro on mi priprema insulin koji sama sebi dajem. Othranila sam ga i zavoljela, tako da sad i kad bi se pojavila njegova rođena mati, ne bih ga dala", govori ona.
Otkako ga je ostavila, Amelova biološka majka nikad se više nije javila. Mitrovićeva kaže da je čula da se nalazi u Francuskoj.
"Ne znam ko mu je otac. Kada sam dobila njegov rodni list bilo je upisano ima majke, ali ne i oca. Pokušala sam stuputi u kontak s njenom porodicom koja živi u Tuzli, ali su mi i oni rekli kako ih dijete ne interesuje", priča ona.
Garderobu za dječaka obezbjeđuju komšiluk i dobri ljudi, dok je porodici Mitrović isključena električna energija zbog neplaćenih računa. Dolazi zima, a Mitrovići su bez ogrijeva, hrane i ostalih potrepština.