Koliko nestručno branje i konzumiranje gljiva može biti kobno po čovjekov život dokazuje stručni podatak da jedan klobuk zelene pupavke, otrovne gljive, može da ubije čovjeka od 120 kilograma!
Nepoznavanje gljiva često je uzrok trovanja ljudi u BiH, a nedavno je poslije `ukusne večere` četvoročlana porodica Burgić iz Banjaluke završila u bolnici. Usljed trovanja gljivama ova porodica primljena je u Klinički centar Banjaluka, gdje su odmah uključeni na intenzivni sistem rehidracije. Na svu sreću sve je proteklo bez većih posljedica.
Priča koja je mogla završiti tragično počela je branjem rumenih rudnjača u selu Ljubačevo. Borislav Burgić, koji već godinama bere gljive, nakon posljednjeg branja pozvao je prijatelja Zdravka Balabana, takođe gljivara, na konsultacije. Kada mu je Balaban potvrdio da je gljiva jestiva, pozvao ga je zajedno sa suprugom na večeru. Gljive je Borislav poklonio i svojoj snahi. Poslije nekoliko časova svi su se sreli u banjalučkom Kliničkom centru.
`Već 15 godina berem gljive i zajedno sa svojom porodicom često ih jedem. Uvijek mi je bilo smiješno kada neko kaže da je teško prepoznati otrovnicu. Sada sam siguran da je malo onih koji zaista poznaju gljive`, kaže Burgić.
Dodao je da se radilo o vrsti gljive koju poznavaoci nazivaju lažna rujnica.
Srećom, članovi porodice Burgić, njihov prijatelj i još petoro pacijenata koji su se unazad petnaestak dana na području Banjaluke otrovali gljivama, ljekaru su stigli na vrijeme.
`Apelujemo na građane da, ukoliko za to nisu kvalifikovani, ne beru i ne jedu gljive. Ponekad se čini da su gljive bezopasne, ali nevjerovatno je kakve komplikacije mogu da izazovu u organizmu čovjeka. Proteklih godina bilježili smo i smrtne slučajeve`, poručila je dr Gordana Jovičić, načelnica Klinike za unutrašnje bolesti KC Banjaluka.
Malo pravih poznavalaca gljiva
Iz Udruženja gljivara poručuju da je kod nas veoma malo pravih poznavalaca gljiva, te da je neophodna edukacija onih koji se žele baviti branjem gljiva.
`Moram reći da pravi poznavaoci gljive uopšte ne nazivaju lokalnim nazivima već latinskim. Zašto je to tako? Zato što svaki kraj ima svoj naziv za određenu gljivu koja je u narodu poznata, ali i zato što većina gljiva i nema lokalni naziv. Rujnica, kojom se u Banjaluci nedavno otrovalo nekoliko ljudi, u Mrkonjić Gradu se naziva blagva, u nekim mjestima jajara, jajčara, kajmakčara, kneginja, blagar, đordani, škripac, gospa, knez i kako sve ne... U stvari, riječ je o gljivi kojoj je jedini ispravan naziv amanita caeserea`, ističe Borislav Marić, predsjednik Udruženja gljivara i ljubitelja prirode Mrkonjić Grad.
Ta gljiva je naširoko poznata kao najukusnija gljiva koju su poznavali i stari Rimljani, a ime joj je vezano za rimsku carsku titulu cezar, od koje dolazi njen latinski naziv.
Lažna rujnica je najvjerovatnije gljiva iz istog roda, amanita muscaria var. aureola ili na jednom od lokalnih naziva ogoljena muhara. Gledajući ove gljive odozgo zaista postoji ogromna sličnost, ali žuto meso i staništa u toplijim hrastovim šumama karakterističnih za amanitu caesareu (rujnicu) nemoguće je zamijeniti sa potpuno bijelim mesom kod amanita muscaria var. aureola (lažne rujnice), koja isključivo raste u četinarskim šumama viših predjela. Slično je i sa sunčanicama i drugim dvojnicima. Dakle, ne postoje lažne i prave gljive, već lažni i pravi poznavaoci gljiva`, tvrdi Marić.
Kako kaže, neznanje, brzopletost i površnost će, nažalost, još dugo biti izvor novih trovanja, skupih kliničkih terapija za otrovane i povremenih porodičnih tragedija. Marić naglašava da je gljive potrebno dobro poznavati, biti vrlo oprezan pa tek onda pažljivo sakupljati.
Stare gljive najopasnije
`Ni slučajno ne treba sakupljati stare gljive, makar pripadale i najukusnijim vrstama, jer su u toj fazi poput pokvarenog mesa i mogu biti otrovne koliko i teške zmije otrovnice. Takođe, gljive imaju sposobnost akumuliranja teških metala pa ih zato ni slučajno ne treba sakupljati u blizini puteva, deponija, fabrika i sličnih zagađenih područja`, objašnjava Marić i dodaje da je najbolji primjer takvih trovanja Tuzlanski kanton, u kojem je samo 2004. godine zabilježeno preko 100 trovanja.
Kaže da ne postoji veliki broj smrtno otrovnih gljiva i da su njihove morfološke odlike takve da se lako otkrivaju. Uz stručno vođenje, literaturu i oprez, smatra, ne mogu se nikako zamijeniti sa jestivim gljivama.
`Zelena, bijela i smrdljiva pupavka (amanita phalloides, amanita verna i amanita virosa) sasvim sigurno spadaju u najotrovnije vrste među svim rastinjem na našoj planeti. Zelena pupavka je uzročnik 90 odsto trovanja sa smrtnim ishodom`, navodi Marić.
Stručnjaci navode da je otrov ove gljive snažniji od zmija otrovnica.
Marić kaže da je o broju gljiva u BiH teško govoriti precizno, pošto svakodnevno otkrivaju nove vrste.
`Do sada je naš najpoznatiji stručnjak za gljive Rade Gašić determinisao oko 1.300 vrsta gljiva na planini Lisini. I, evo, baš prije nekoliko dana je našao pet novih vrsta. Na sajtu našeg udruženja opisali smo i objavili 500 vrsta. Od ovog broja samo su 43 vrste svrstane u kategoriju otrovnih, dok su 243 vrste jestive, a ostale su nejestive, uslovno jestive ili ljekovite`, objašnjava Marić.
Smatra da veliki problem predstavlja što je u našoj zemlji zapostavljeno gljivarstvo, a samim tim i edukacija stanovništva kako bi razlikovali jestive gljive od otrovnih.
Udruženje gljivara i ljubitelja prirode Mrkonjić Grad je ekološko udruženje koje se bavi prvenstveno proučavanjem i zaštitom gljiva, ali i cjelokupne flore i faune na planini Lisini.
Najpoznatiji projekat ovog udruženja jeste manifestacija `Dani gljiva` u Mrkonjić Gradu, koju svake godine organizuju zadnjeg vikenda u septembru.
`Centralni događaj je izložba na kojoj bude izloženo oko 300 vrsta gljiva i na kojoj posjetioci mogu uživo uporediti sve dvojnike i sami pronaći razlike i riješiti dileme koje zadaju fotografije i opisi u knjigama`, navode oni.
Djelovanje otrova
Gljive se prema vrsti otrova dijele u tri grupe, a što kasnije otrov počne da djeluje, navodi Borislav Marić, manje su šanse da otrovana osoba preživi.
`Simptomi trovanja u ovakvim slučajevima mogu lako da se uopšte ne dovedu u vezu sa konzumiranjem gljiva, pa shodno tome i ljekarski tretman ne bude adekvatan. U slučaju kada osoba primijeti neke simptome trovanja najbolje je da pokuša povraćanjem što više isprazniti želudac, popiti što više vode, mlijeka i slično, a potom što prije potražiti stručnu pomoć ljekara`, savjetuje Marić.
Hranjive namirnice
Članove Udruženja gljivara raduje što se gljive počinju koristiti u ishrani, jer spadaju u visokokvalitetne namirnice i mnogo je zdravije i jeftinije nabrati gljive u okolnim šumama, nego kupovati skupu hranu punu aditiva i emulgatora u prodavnicama. Međutim, nimalo ih ne raduje površnost u pristupu gljivama.
`U Kini se u ishrani koristi oko 400 vrsta gljiva u posljednjih bar 2.000 godina, dok se kod nas koristi u prosjeku do pet vrsta. Neki ljudi jednostavno nisu svjesni da se vrste gljiva prelijevaju jedna u drugu i da je svaka, pa i najmanja, karakteristika bitna za dobru identifikaciju`, navodi Marić.