TESLIĆ - Na vrleti Vučije planine, u usjecima oko 500 nedirnutih planinskih izvora pitke vode nad Teslićem, u subotu se okupilo i staro i mlado.
Generacije naumiše da obnove tradiciju dugu desetinama godina, ali prekinutu prošlim ratom u BiH, te najjače ovnove izvedoše na megdan.
Svakom domaćinu čast je da ovna dovede na ovaj planinski vrh, jer, ako se okiti titulom najjačeg, i gazda će biti najjači.
Koristi ima i ovan, jer narod šaljivo kaže da su, nakon pobjede, sve ovce njegove. Ako pak izgubi u borbi, žal za pobjedom gazda neće pokazati, ali skrivene ljutnje uvijek će biti.
Ovih 1.250 metara nadmorske visine i vazdušnu planinsku banju narod voli da zove i tromeđom Zenice, Travnika i Teslića. Sa koje god strane da krenete, vijugavim planinskim putem stići ćete u jedan od gradova, pa i ne čudi što je oko 5.000 ljudi došlo sa svih strana, ne gledajući na vjeru i naciju. Ipak, najviše je onih koje zavičaj raširenih ruku dočeka iz inostranstva, pa se izljubiše Simo iz Austrije i Muharem iz Njemačke. Stigao je Stojan iz Slovenije, Danilo iz Italije, a planina izmami suze i onima koji su kao djeca krenuli put Srbije.
"Evo, našao sam starog prijatelja i upravo prepričavamo sve ono što nam se u životima događalo prošlih godina. Rat je učinio svoje, a vjerujem da je to iza nas'', rekao nam je Slaviša Trivunović.
Iz ovog kraja, još kao dijete otišao je Marinko Trivunčević, današnji zamjenik predsjednika srbijanske opštine Titel.
"Rođen sam pedesetak metara odavde, u šumici. Da su me pitali, verovatno bih tu ostao. Osećanja su pomešana i svaki put kada se popnem na planinu, zaplakao bih. Možete da živite bilo gde, ali samo je jedno mesto u kojem ste rođeni. Uvek tražim razlog da se vratim. Sada pravimo malu crkvu u selu da ima naš narod koji živi na planini, a ovakvo nešto nigde nećete videti. Ljudi su zdravi, čvrsti, lepi, a žene su još lepše. Nema ni nacionalnih obeležja, pa čak ni običaja. Valjda smo se opametili", priča Marinko.
Sa male prikolice, skriven iza bačvi domaćeg ovčijeg sira sa Vučije planine, sve je posmatrao Sidik Čeić. Kaže posao mu dobro ide, a kilogram ovog delikatesa kupuju uglavnom "stranci koji su davno otišli iz zavičaja".
"Prodajem ga za 10 maraka. Poznati smo po ovčarstvu, ali je sada mnogo manje stada. Od ovog posla se mora živjeti, jer nema drugog. Ko hoće da radi, nema čega da se boji", kaže nam i dobacuje: "Ne znam kakva će biti borba. Zanima me samo moj sir."
Pred borbu, malo sportske nervoze bilo je u redovima gazde Islama Kurjakovića. Kaže, ishod bodljavine je uvijek neizvijesan, jer svaki domaćin dovede najbolje iz tora. U borbu ide na sreću, a ističe da ovan mora da bude ljut, da ima dobar rog...
Uz Smaju Ćelenku, iz Nemile, kod Zenice, ponosno je stajao njegov mezimac. Uvijeni rogovi čekali su protivnika, a gazda reče da niko ne može da pretpostavi ishod borbe.
"Moj ovan je prvi put na takmičenju. Nema posebnih priprema, osim što se nekada pobode sa mnom. Moramo malo vježbati. Ako i ne pobijedi, doći ćemo i sljedeće godine", kaže nam Smajo.
Na planini smo zatekli i poznatog teslićkog instruktora vožnje Miodraga Perišića. Na pitanje kako se instruktor popeo na planinu, zaštitnički odgovara da je "put malo težak, ali zavičaj je zavičaj". Priča nam da su ljudi došli da se nadišu planinskog vazduha, a posebno ga raduje što je vidio i mnogo mladih.
I na ovoj manifestaciji bilo je mnogo zanimljivih sportskih takmičenja, među kojima i navlačenje konopca, kao i neizbježni fudbal.
Odjednom, sudariše se rogovi, planina na trenutak utihnu pred tom snagom. Oduševljeni narod poče da kliče.
Gazde se raziđoše kasno u noć. A prisutni su izrazili nadu da će se vidjeti i iduće godine.
Kasapović: Moramo obnoviti tradiciju
Savo Kasapović, načelnik opštine Teslić, uzbuđeno je govorio o tradiciji tog kraja. Istakao je da je on poznat po ovčarstvu i da treba sve učiniti da se obnovi tradicija.
''Nekada je ovdje bilo mnogo stada ovaca i mnogo domaćinstava i vjerujem da sve to možemo da obnovimo. Prošle godine obećao sam da ću pomoći da 'Ovnovijada' ponovo zaživi. Mnogo ljudi je prvi put došlo da vidi našu Vučiju planinu. Niko ne gleda na vjeru i naciju, a za ovaj kraj je karakteristično da ljudi vole da odmjere snage u bacanju kamena s ramena ili povlačenju konopca'', objasnio je Kasapović, koji je i glavni organizator ovog okupljanja.
Inače, manifestaciju su obezbjeđivali pripadnici MUP-a RS i Zeničko-dobojskog kantona.
