Mogao bi se standardni čitalac poslije ovakvog naslova zapitati: šta to ova osnovnoškolska tema sada traži na stranicama dnevne štampe, a u vrijeme kada nam je informativni prostor pretrpan i pregrijan sve samim važnim i veoma važnim informacijama. Nekima se, ipak, čini da se tema veoma neopravdano i rijetko pojavljuje u sredstvima informisanja, nikako da dobije "pravo građanstva", ma šta mi o njoj mislili.
Tematika ne spada, naizgled, ni u političke, ni kriminalističke, zabavnjačke, pa izgleda da u ovo vrijeme i na ovom prostoru nema ni publiku, nije atraktivna.
Tako ni novinari nemaju motivacije da se njome bave, pri čemu, da apsurd bude veći, ta tematika traži izuzetno angažovane i obrazovane novinare.
Posljednjih godina, neke s vremena na vrijeme, neke neprekidno i uporno, svojom pojavom i ozbiljnošću, prije svega zbog posljedica koje donose ili mogu donijeti, pažnju u informativnom prostoru ipak nameću barem tri za naš prostor veoma ozbiljne teme, slučaja.
Pored inače desetina drugih odranije, iz iste problematike, ovi slučajevi svojom tematikom, specifičnošću, ukazuju na cijelu jednu oblast života, čije oblike pojavnosti ne razmatramo, i ako su tu pored nas, svakodnevno, samo ih registrujemo. Zašto i do kada?
Spontano odabrani prema kriteriju ozbiljnosti i aktuelnosti slučajevi bi se mogli navesti sljedećim redom: a) moguće odlaganje radioaktivnog otpada u najbližem susjedstvu, u Hrvatskoj; b) svakodnevno zasipanje akumulacije Višegrad hiljadama tona čvrstog otpada porijeklom iz Crne Gore i Srbije, te c) dostizanje rekordnog, svjetski visokog nivoa zagađenosti vazduha u nizu gradova BiH!
Zajedničko za sve navedene slučajeve je da su u medijima registrovani bez mnogo razmatranja uzroka i posljedica, ali i bez pozivanja eventualno nadležnih, ako ih ima, da objasne pojave i ponude rješenja.
A da li je tu u pitanju samo nezainteresovanost novinara, nedostatak adrese "nadležnih" ili nezainteresovanost politike, najzad, za tu problematiku samo su neka od pitanja.
Jedno od konkretnih pitanja, naime, bi bilo: kojoj službi državne uprave, ovakvoj kakva jeste, bi pripadalo rješavanje i razmatranje ove vrste problematike?
Tu dolazimo do srži problema, koji na ovom prostoru traje decenijama, bez izgleda da sa ovakvom vladajućom pameću na ovom planu, još ne potraje.
Dosadašnja iskustva iz rješavanja pomenutih višegodišnjih "slučajeva" zaslužuju svaku pažnju "originalnošću" pristupa.
Dakle: a) Problem zagađenog vazduha na nivou svjetskog rekorda, u nekoliko gradova BiH tokom zimskih mjeseci, do daljnjeg ostaje na nivou registrovanja, a spas i rješenje se nalazi isključivo u "Božjim rukama", u gledanju u nebo i iščekivanju prirodne promjene meteo uslova; to je, ionako, nerješiv globalni klimatski problem!;
Za svu ozbiljnost zagađenja i opterećenja akumulacije HE Višegrad čvrstim otpadom saznali smo prije otprilike dvije godine. Tada je iz entitetskog ministarstva koje se smatralo pozvanim da taj problem rješava poslata u javnost poruka sa, otprilike, ovim sadržajem: "Riješićemo problem zajedničkim snagama" Ko i kako?! Rezultat je odavno vidljiv: nikako; a otpaci i "dalje plove, danju - noću".
c) treći od odabranih akutnih slučajeva - moguće odlaganje radioaktivnog otpada u graničnom području je možda najilustrativniji pokazatelj i primjer statusa i načina rješavanja za svu problematiku ove vrste, kako po odnosu političkog sistema prema toj problematici, tako i po načinu rješavanja, te odnosu susjeda i prema nama, ali i našem odnosu prema toj problematici. Jer, do sada Hrvatska se potpuno ignorantski odnosila prema upozorenjima iz BiH o ovom pitanju.
Međutim, koliko god nam to nije prijatno, ovakvo pošanje zapadnih susjeda je logičan odgovor na naše ponašanje prema toj problematici u BiH. Smjenjivale su se i bavile razne institucije države, već niz godina, ovim problemom i njegovim rješavanjem, da bi trenutno bio dat u nadležnost Ministarstva spoljne trgovine Vijeća ministara BiH! Po kojem kriteriju bi ovo ministarstvo bilo nadležno za to? Možda zato što se i ovdje radi o međunarodnoj razmjeni robe, istina neugovorene i specifične "robe" - radijacije!
U svakoj drugoj državi Evrope, pa tako, bogme, i kod naših prvih susjeda, na istoku i zapadu, sva tri slučaja, kao i desetine drugih iz iste problematike, ovdje nepomenutih ali "vrućih", rješavala bi, ovdje nepostojeća, nadležna dr ž a v n a v I a d i n a ministarstva - Ministarstvo za zaštitu životne sredine, odnosno održivost razvoja (okoliša). Postoje tu, neko će reći, neka "višenamjenska" ministarstva u vladama entiteta i sa takvom nadležnošću; bilo bi vrlo zanimljivo saznati predmet njihova rada na zaštiti životne sredine, a i domete i rezultate, ako ih ima; ono što je vidljivo je krajnja zapuštenost prostora BiH na ovom planu.
Zaštita životne sredine, da li vam to zvuči poznato? Iz govora zvaničnika ove države - političara, ekonomista, energetičara, programa vodećih političkih stranaka; možda nekolicine nevladinih organizacija, ono malo što ih ima ovog usmjerenja. Kao specifičnost našeg mentaliteta, društvene i kolektivne svijesti mogao bi biti utisak da motiv za bilo kakvo okupljanje i organizovanje u nas, u ovom vremenu može biti, dominantno, stranačko, odnosno političko okupljanje, zasnovano na nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti; stranke "zelenih" ovdje nemaju šta tražiti. Ono što je, ipak, razočaravajuće u ovom vremenu je izostanak glasa struke i nauke, bez obzira koliko je i da li je uvažavan. Pa spomenimo i razne odbore ovakve nadležnosti pri raznim institucijama države, te koliko se njihov glas čuje...
Agonija ideje o zaštiti životne sredine ovdje traje preko tri decenije. Za taj period ovde su bujali, u svoj svojoj raznovrsnosti i "bogatstvu" baš svi oblici ugrožavanja životne sredine. Upravo navedeni slučajevi ilustruju, kao tipični, ugrožavanje sve tri osnovne - vazdušne, vodene i kopnene sredine. Možda nam kao slikovita ilustracija opšteg stanja može poslužiti i podatak da je BiH u prošloj godini za uvoz vode za piće dala preko 200 miliona maraka. Zemlja Bosna!
Postavlja se, najzad, pitanje da li je zaštita životne sredine politička tema? Negdje, tamo po Evropi i svijetu, da, prvorazredna. Iseljavanje stanovništva i nizak natalitet u BiH su postali prvorazredni - politički problem; ako prvi problem želimo zaustaviti, a kod drugog stimulisati priraštaj, elementarno je pitanje kakav prostor za život budućim generacijama ostavljamo u amanet? Zašto politika ignoriše toliko važno pitanje.
O kandidatskom statusu BiH za EU dosta je rečeno, pa i to da se radi o "šarenoj laži". Laža, međutim, nije činjenica da se za taj prijem, ako smo iole ozbiljni, treba ispuniti 14 prioriteta, od kojih su podjednako rigorozni i oni iz područja zaštite životne sredine i zaštite prirode.
BiH, pak, kako se vidi, za sve vrijeme samostalnosti nema ni tog resora u sastavu Vlade, niti ga ko pominje, i tako tri decenije! Zvanični predstavnici EU se zgražavaju nad tom činjenicom, kao i realnošću našeg odnosa prema životnoj sredini.
Pa, srećan nam put u budućnost i EU.
Prof. dr Petar Grgić