BiH može da se ponosi brojem natprosječno inteligentnih građana, koji bi trebalo da imaju maksimalnu podršku na svakom koraku, ali se sve svodi na tapšanje po ramenu, dok za "finansijsku injekciju", kojom bi dograđivali znanje, te upotrijebili inteligenciju kojom raspolažu, u većini slučajeva nema novca.
Albert Ajnštajn, jedan od najvećih umova i najznačajnijih ličnosti u istoriji, imao je, vjeruje se, koeficijent inteligencije koji je iznosio 160, ali jedan mladić iz BiH, za kojeg je čuo svijet, ima značajno veći IQ. Zahvaljujući koeficijentu inteligencije od 175, Vedran Glišić (26) iz Bijeljine našao se na impresivnom 10. mjestu top-liste "World Genius Directory", koja okuplja 16 najinteligentnijih ljudi svijeta. Vedran govori engleski jezik, voli oblast koja mnogima nije omiljena - matematiku, ali i šah, koji je, inače, omiljeni hobi genijalcima. Kada su saznali za njegov koeficijent inteligencije, članovi porodice ovog Bijeljinca su se obradovali, jer smatraju da će mu ovo pomoći u traženju posla. No, BiH baš i nije toliko "široke ruke".
Naša država se ponosi ovakvim ljudima, ali treba i da ih, u svakom pogledu, podržava. Međutim, kada je potrebno izdvojiti novac nastaju probemi. Već u obrazovnim ustanovama, čini se, počinju prve greške.
Dvije opasnosti: "Odlika obrazovnog sistema u BiH, u zadnjih 20 godina, jeste to da favorizira prosječnost", riječi su kojima ovu problematiku otvara Jan Zlatan Kulenović, izvršni direktor Omladinske informativne agencije BiH.
Ovakva praksa je, ističe, potpuno suprotna najmodernijim teorijama i praksama u obrazovanju. Škole u BiH se, dodaje, brinu za one koji su ispod prosjeka, te se za njih organizuje dodatna nastava.
"Oni koji su prosječni imaju nastavu takvu kakva jeste, a oni koji su potencijali, odnosno talenti, e s njima niko i ne radi", upozorava on.
Primijetio je da se, za razliku od naše države, u većini zemalja talenti prvo pronalaze, a potom se radi na tome da se i "osnaže", jer se posmatraju kao veliki potencijal. Taj resurs je u BiH neiskorišten, jer se, prije svega, ne ulaže novac.
"Za to su potrebna i određena ulaganja. Vani, na primjer, imate nastavu za najbolje matematičare, one koji su talentovani u umjetnosti i slično", podsjeća Kulenović.
Štaviše, ističe, sistemsko rješenje da se bavi ovom populacijom u BiH gotovo da ne postoji. Postoje, kaže, samo izuzeci. Kulenović upozorava da to što se sistem ponaša pasivno donosi dvije opasnosti.
"Prvo, talente treba da identifikujete. Ako društvo nije kreiralo načine i alate da to učini, da ih stavi u određene programe, gdje će imati podršku, taj pojedinac nema šansu da se dalje nadograđuje, razvija. Veliki broj potencijala ove zemlje nikada neće biti pronađen. I to je jedna opasnost", argumentuje Kulenović.
Ostati ili otići: To, međutim, nije vrh ledenog brijega. Drugi problem ogleda se u tome što će se neki pokazati kao najpametniji, te će, sasvim sigurno, biti dobra meta za univerzitete izvan ove zemlje, koji to cijene i u njima vide finansijsku i razvojnu mogućnost.
"E, vidite, to će dovesti tu osobu u dilemu - da li ostati ovdje i biti dio prosjeka, ili otići", zaključuje naš sagovornik.
Nebrigom prema najinteligentnijim razočaran je i dugogodišnji profesor Stevan Milić, aktuelni predsjednik Sindikata obrazovanja RS, jer ovi ljudi, naglašava, nemaju adekvatnu podršku u društvu.
"Da, imamo momka koji je među 10 u svijetu kada je u pitanju IQ. Takođe, imamo u BiH brojnu djecu koja su položila testove MENSA programa. Te testove položi dva odsto populacije, a mi ih imamo mnogo. Ali, još niko nije dao prostora u ovoj zemlji da se radi s tom djecom", ogorčeno priča Milić.
Sve ovo, upozorava, dovoljno govori koliko smo zainteresovani za pamet, bez koje ne može da se napreduje. On kaže da je računica jednostavna - kada bi se odmah počelo raditi s tim ljudima, koji su sad tek djeca, korist bi za 20 godina bila nemjerljiva.
"Ja sam govorio - moraju najbolji ostati na fakultetima. Mislim da se to ne dešava, ni blizu. Kada čuju Amerikanci za pamet ovog mladića, oni će ga odvesti. E, pa i neka će! Nema ovdje perspektivu s takvom pameću", kritikuje Milić.
Kaže da bi ovakve mladiće, poput našeg genija iz Bijeljine, trebalo podržati finansijski, a pošto su oni odgovorni, spremni su da izvrše sve zadatke koji su pred njih postavljeni.
"Ako pametnog čovjeka, koji ima ambicije da bude značajna ličnost, na primjer naučnik, finansijski podržite, to je bitno, a toga ovdje nema ni mrvice. Toliko inteligentne djece, a toliko ideja, ali to niko finansijski ne podržava", zaključio je on.
Da obrazovanje u ovoj zemlji nije onakvo kakvo bi trebalo da bude, smatra i Lamija Tanović, bh. predstavnica u radnoj grupi za kontrolu primjene Bolonjske deklaracije. Ona ocjenjuje da BiH čak nema nikakav sistem kojim bi se utvrdilo koliko imamo natprosječno inteligentnih osoba.
"Obrazovni sistem je generalno prilično zapušten posljednjih 20 godina i jednostavno je nemoguće izboriti se za nekakav budžet za obrazovanje", istakla je Tanovićeva.
I ona smatra da se, zarad rješavanja ove problematike, ne ulaže dovoljno novca te podvlači da se, kada su u pitanju stimulacije za talentovane osobe, sve može svesti na nekoliko stotina stipendija, koje daju eniteti, opštine...
Međutim, iz Ministarstva prosvjete i kulture RS ističu da brojnim mjerama podstiču nadarene učenike i studente.
"Od ove godine imamo stipendije za studente prve godine studija koji su osvojili neku od nagrada na olimpijadama, a finansiramo i odalazak tih učenika na olimpijsko takmičenje", kazala je Branka Rogač, portparol Ministarstva.
Istikla je da u izložbenom prostoru "Koraci" prate rad talentovanih učenika te da su uspostavili nagradu "Branko Ćopić" koja se dodjeljuje za najbolji literarni rad.
"Pored toga, svake godine dodjeljujemo 1.074 stipendije, za šta se izdvaja 2,2 miliona maraka. Podržali smo kamp informatičara, a u planu je i kamp matematičara, koji ćemo vjerovatno podržati", kazala je Rogačeva.
Početi od vrtića: Kao značajno svjetliji primjer navodi Finsku, gdje je, kaže, sistem uređen na način da svaki razred u osnovnoj školi ima po dva učitelja.
"To je kod njih normalno - jedan učitelj održava klasičnu nastavu, a drugi nadgleda rad natprosječno talentovane djece. I od tog nivoa se i kreće. Mi bismo mogli jednostavno da utvrdimo broj natprosječno talentovanih tako što bismo sproveli testiranje po školama, ali na način da isti testovi idu i u FBiH i u RS", kaže Tanovićeva.
Dakle, griješimo u školstvu, a možda je čak i tada kasno, jer je trebalo da se djeluje i ranije. Tanovićeva smatra da natprosječnost treba da se prati od vrtića. Pritom u BiH nedostaje i prakse.
"U uređenim zemljama su, na primjer, laboratorije za hemiju, fiziku, biologiju i matematiku toliko uređene da učenici tu na licu mjesta sve vrlo jednostavno nauče. Mislim da bi tako i kod nas trebalo raditi, pustiti učenicima da svojim rukama, u laboratorijama, dođu do određenih saznanja, a ne da sve moraju naučiti iz knjige ili od nastavnika", kazala je Tanovićeva.
Pomoć stiže: Nadležni, sa druge strane, tvrde da pomažu. Sanda Desnica, službenik za odnose s javnošću u Ministarstvu nauke i tehnologije RS, kaže da Ministarstvo i Fond "Dr Milan Jelić", koji djeluje u okviru Ministarstva, dodjeljuju stipendije i sufinansiraju naučnoistraživačke, inovativne i obrazovne aktivnosti naročito talentovanih studenata.
"Ovi programi namijenjeni su redovnim studentima prvog, drugog i trećeg ciklusa studija koji studiraju na domaćim i inostranim univerzitetima", navela je ona.
Prema njenim riječima, pored direktnih podsticaja, značajna uloga u stimulisanju svakako pripada i intenzivnoj promociji naučnoistraživačkog rada, mjesta i uloge istraživača u razvoju društva, a koja je dio politike Ministarstva i cilj ostalih programskih aktivnosti.
Ulaganje u znanje i ljude koji su "superinteligentni" najbolje su investicije. Učinkovitije, prema tvrdnjama nekih stručnjaka, ne postoji. Vraća se višestruko. Odranije je poznat podatak da je procenat onih koji u BiH polože MENSA testove inteligencije, u odnosu na broj prijavljenih, daleko veći od svjetskog prosjeka. Taj test je u našoj državi dosad "prošlo" više od 150 osoba.
Postavlja se pitanje da li je tim ljudima pružena šansa da ovu zemlju, u kojoj su rukovodioci diplome sticali u svadbenom salonu, pokušaju da izvuku iz krize u kojoj se nalazi.
Računanje
Koeficijent inteligencije (količnik inteligencije, kvocijent inteligencije, IQ) je numerički indikator stepena razvijenosti inteligencije. Mjerenje se vrši primjenom testova inteligencije prilagođenih za određeni uzrast i populaciju i spada u domen rada psihologa. Rezultat testa je količnik inteligencije (IQ Inteligentiae Quotient), koji se dobija dijeljenjem umne (mentalne) starosti dobijene testom i dobne ili kalendarske starosti. Na primjer, desetogodišnje dijete koje na testu inteligencije postigne rezultat prosječnog trinaestogodišnjaka ima koeficijent inteligencije 130.