SANSKI MOST - Šire područje planine Grmeč obiluje mnoštvom pećina koje su oduvijek bile mjesta obavijena misterijama i tajnama, te legendama i mitovima koji su se ispredali o njima.
One su jedan od zanimljivih oblika koji nastaju u krečnjačkom prostoru neprestanim i strpljivim djelovanjem vode koja dubi i oblikuje krašku stijenu često stvarajući nadnaravne oblike.
S obzirom na specifičan sastav stijena, područje općine Sanski Most se može pohvaliti izuzetno velikim brojem kraških pećina i nakita u njima.
Jedna od najpoznatijih i većim dijelom istraženih je Hrustovačka pećina, koja se nalazi u selu Hrustovo, udaljena desetak kilometara od Sanskog Mosta. Njena unutrašnjost se ističe pojavom stalaktita, stalagmita, pećinskih stubova i zavjesa koji uljepšavaju podzemne prostorije.
Ova pećina je 1954. godine proglašena spomenikom prirode i pod zaštitom je države Bosne i Hercegovine.
Ulaz u pećinu, visoki svod u unutrašnjosti i prostranost doprinose njenoj impozantnosti i monumentalnosti.
Od ulaza se prema jugu, a potom u pravcu jugozapada proteže širok i visok spiljski kanal, nazvan veliki rov, dugačak 725 metara, a ukupna dužina do sada istraženih kanala iznosi oko 2.218 metara.
Ova pećina je oduvijek bila mamac za speleologe, ali i brojne avanturiste koji su dolazili i istraživali njeno podzemlje.
Glavni kanal u pećini je prostran i impozantan, na pojedinim mjestima svod je izuzetno visok, spilja je široka i njome se može bez problema hodati. Priroda se potrudila da na ovome mjestu stvori čudesne i različite oblike vajajući i oblikujući hiljadama godina čvrstu krašku stijenu, te je stvorila stalaktite i stalagmite kojih se ne bi postidjela niti jedna umjetnička galerija na svijetu.
Na mnogim mjestima posjetiocu ne preostaje ništa druge nego da zastane i divi se prizorima koji ostavljaju bez daha.
U njoj je i "soba totema" u kojima pećinski stubovi podsjećaju na indijanske toteme, a ako se dobro zagledate, mnogi oblici podsjećaju na skulpture životinja.
Mračne prostore ovog podzemnog svijeta nastanjuju kolonije slijepih miševa koji često u grozdovima vise sa pećinskog svoda i zidova, a naučna istraživanja su pokazala kako Hrustovaču nastanjuju četiri vrste ovih neobičnih životinja koje žive i opstaju jedino u mrklom mraku.
U sklopu ranijih istraživanja u pećini su pronađene kosti i ostaci pećinskog medvjeda, vrste koja je izumrla, kako se pretpostavlja, prije 24.000 godina.
Pećinski medvjed je bio veliki predator, veličinom za oko 30 posto veći od svojih današnjih rođaka, a kada bi se ispravio, njegova visina bi iznosila 3,5 metara.
Pored glavnog kanala postoji i nekoliko sporednih pravaca, nekima od njih moguće se kretati neko vrijeme, a potom se kanali sužavaju, poniru ili se uzdižu, pa je za dalje neophodna specijalna alpinistička oprema.
Prolazak ovim uskim i opasnim rukavcima ne preporučuje se osobama koje nisu obučene i opremljene za ovakve poduhvate. Arheološka istraživanja koja su vršili stručnjaci Zemaljskog muzeja iz Sarajeva neposredno pred Drugi svjetski rat, a potom i u godinama poslije njegovog završetka, otkrila su da je ulaz u pećinu nastanjivan u najranijim fazama postanka ljudskog roda.
Na tom prostoru otkriveni su kulturni slojevi iz različitih epoha čovjekovog bitisanja, kao što su prahistorijska ognjišta gdje se ložila vatra, a pronađeni su i raznovrsni alati, oružja i oruđa, te ostaci kostiju životinja kojima se hranio prvobitni čovjek.
Ulaz u pećinu bio je savršeno sklonište i zaštita za naše pretke od zime, vjetra i drugih vremenskih nepogoda. Obimna arheološka istraživanja otkrila su i ostatke grnčarije koji pripadaju vučedolskoj kulturi, čija je postojbina zapadna Slavonija i mjesto Vučedol nadomak Vukovara.
Smatra se da su pripadnici ove progresivne i napredne kulture tokom prahistorije migrirali u ove predjele i sa sobom donijeli vlastite civilizacijske tekovine.
Svi arheološki predmeti pronađeni tokom pomenutih istraživanja danas se čuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Najstariji pisani dokumenat o Hrustovačkoj pećini datira iz jednog austrougarskog speleološkog časopisa koji je izdat 1886. godine u Beču.
Na zahtjev Zavoda za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH, 1984. i 1987. godine izvršena su detaljna istraživanja Hrustovačke pećine kada je snimljen podroban tlocrt, uzdužni profil i više poprečnih profila njene unutrašnjosti, te predloženo turističko uređenje.
Do danas se to nije dogodilo, a Hrustovačka pećina predstavlja jedinstveno prirodno blago koje u budućnosti na adekvatan način treba zaštititi i možda učiniti atraktivnom turističkom destinacijom kako bi svi mogli uživati u njenoj ljepoti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
