Samo mali broj djece ne posjećuje popularne društvene stranice na Internetu, a roditelji nisu upoznati kako njihova djeca provode vrijeme za računarom, pokazalo je istraživanje Odjeljenja za sprečavanje visokotehnologijskog kriminaliteta MUP-a Republike Srpske koje je sprovedeno u cilju provjere stanja zaštićenosti djece na Internetu.
Svi su na Facebooku: Istraživanje je sprovedeno na području Banjaluke, a anketirano je 1.296 učenika starijih razreda iz osnovnih škola i 670 učenika iz prvih i drugih razreda iz devet srednjih škola.
"Poznata je rečenica 'danas su svi na Facebooku', tako da ni mi ne zaostajemo za zamljama u regionu. Tako 75,9 osnovaca i 87,7 srednjoškolaca posjećuje ovu stranicu. Između ostalog, tri odsto osnovaca i četiri odsto srednjoškolaca navelo je da posjećuju pornografske stranice. Pretpostavljamo da je taj broj veći, ali i da jedan broj ispitanika nije htio biti iskren zbog osjećaja srama", rekla je Mirna Šoja, portparol MUP-a RS.
Dodala je da je opštepoznato da danas "svaka kuća" ima malu web kameru, mikrofon i zvučnik, a ti uređaji olakšavaju iskusnim kriminalcima zloupotrebu djece.
"Pedofili na taj način nagovaraju naivnu djecu da naprave provokativan snimak samo za njih, a zatim ih tim snimkom ucjenjuju da naprave još snimaka", objasnila je Šoja.
Kroz anketu 31,4 odsto osnovaca i 45,8 odsto srednjoškolaca odgovorilo je da znaju nekoga od koga je nepoznata osoba preko MSN-a, Facebooka ili Skypea tražila da se dopisuju i da se gledaju preko kamere na Internetu.
"Na pitanje da li je ikada prilikom upoznavanju na Internetu traženo od vas da pošaljete svoje slike ili video-snimak 18,1 odsto osnovaca odgovorilo je potvrdno, a taj postotak kod srednjoškolaca je 35,7", rekla je Šoja.
Objasnila je da je odjeljenje MUP-a koje je sprovodilo anketu, nakon dobijanja rezultata, bilo jako iznenađeno kojom su lakoćom djeca i maloljetnici slali svoje snimke i slike nepoznatim osobama.
Susreti uživo: Djeca su u anketi odgovarala na pitanje kojim se pokušalo doći do rezultata o realizovanim sastancima s nepoznatim osobama i, kroz analizu tih podataka, došlo se do nekih nelogičnosti.
"Naime, dosta ispitanika izjasnilo se da nije od njih traženo da se susretnu uživo, ali na sljedeće pitanje davali su podatak o starosti osobe s kojom su se našli, ili o starosti osobe koja je od njih tražila sastanak davali su odgovor, što govori da je postojala želja da se takvi sastanci, po mišljenju radnika MUP-a RS, malo prikriju", istakla je Šoja.
Ona je objasnila je je od 9,7 osnovaca i 34,5 srednjoškolca traženo da se sastanu uživo s nepoznatom osobom. Na sljedeće pitanje o godinama koja je ta osoba imala 19,4 odsto osnovaca i 27,2 odsto srednjoškolca odgovorilo je da je ona bila njihovih godina, a 3,5 odsto osnovaca i 14,8 odsto srednjoškolaca rekli su da je ta nepoznata osoba imala više od 18 godina. Na pitanje "Da li vas je drug s Interenta, kojeg ne poznajete, zvao na ljetovanje ili vikend?" deset odsto osnovaca i 23,4 odsto srednjoškolaca izjasnilo se potvrdno.
"Kroz ovo pitanje nastojali smo utvrditi da li se pedofili koriste već ustaljenim smicalicama. Oni se služe provjerenim metodama i pokušavaju da namame djecu da dođu kod njih. U Evropi su poznati slučajevi da su pedofili putovali i u druge zemlje da bi iskoristili naivnu djecu", objasnila je Šoja.
Istakla je da, prema zakonima koji važe u Evropskoj uniji, je zabranjeno vršenje bludnih radnji, proizvodnja, posjedovanje i distribucija dječje pornografije, ali nije zabranjeno iznošenje svog mišljenja ili udruživanje u grupe istomišljenika.
Znakovi: "Ovo su iskoristili pedofili. Njihove interenet-stranice nisu javne, ali su polujavne i mogu im pristupiti članovi koji stiču članstvo tako što se lično poznaju ili preko posrednika, kao i istomišljenici ili ljubitelji djece, kako se sami nazivaju", kazala je Šoja.
Ona je rekla da korisnici takvih interenet-stranica nikad javno ne govore o svojim željama, a da bi mogli raspoznavati svoje stranice uveli su dva spiralna znaka.
"Kružni spiralni znak označava ljubitelje djevojčica, dok je spiralni trougao oznaka za ljubitelje dječaka", objasnila je Šoja.
Kroz anketu, djeca su ispitivana i o ovim znakovima, a oko sedam odsto i osnovaca i srednjoškolaca potvrdilo je da su vidjeli ove znakove na Internetu.
Šoja je napomenula da je nakon sprovedene ankete nad djecom i maloljetnicima urađena anketa s roditeljima i nastavnicima da se utvrdi koliko su oni spremni da otkriju ukoliko djeca naiđu na probleme prilikom korištenja Intereneta.
"Odgovore koje smo dobili nisu tako obeshrabrujući, ali smatramo da se kroz projekat zajedničke saradnje između djece, roditelja, nastavnika i policije može znatno unaprijediti zaštita djece od seksualnih predatora na Internetu, ali i kod svih ostalih neželjenih stvari", rekla je Šoja.
U anketi je učestvovalo 239 roditelja osnovaca i srednjoškolaca i 249 nastavnika iz osnovnih i srednjih škola na području Banjaluke, odnosno 179 roditelja i 193 nastavnika koji posjeduju računar priključen na Internet.
"S djecom o mogućim opasnostima na Internetu razgovara 66,1 odsto roditelja i 57 odsto nastavnika", objasnila je Šoja, dodajući da 37,7 odsto ispitivanih roditelja ne zna koje stranice djeca posjećuju.
Roditelji neinformisani: Ona je napomenula da su djeca potvrdila da su se dopisivala s nepoznatim osobama, a često su i odlazili i na sastanke uživo s njima, ponekad čak i odraslim osobama, ali da roditelji za to rijetko znaju.
"Poznato je da u školama kruže nasilnički ili pornografski snimci, ali i sami snimci seksualnog čina koje su načinile njihove kolege iz škole, a 94,6 odsto roditelja i 80,7 odsto nastavnika reklo da kod djece nisu našli nikakav sporan sadržaj na mobilnom telefonu ili računaru", rekla je Šoja.
Napomenula je da je nakon završene obrade ankete i dobijenih podataka ustanovljena veća potreba za zaštitom djece na Internetu i to kroz kućni, socijalni inženjering, zatim kroz obavezne predmete informatičkog obrazovanja u školama, gdje jedan dio nastave treba odvojiti za obradu teme o samozaštiti djece na Internetu.
Šoja je napomenula da postoji i treći način zaštite djece na Internetu koji je možda najnepopularniji.
"Kad se neki događaj desi potrebno je pravovremeno obraćanje MUP-u RS, kako bi šteta bila svedena na najmanju moguću mjeru, a počinioci nedjela što prije uhvaćeni", zaključila je Šoja.
Sociolog Ivan Šijaković je istakao da, kad je u pitanju zaštita djece na Internetu, roditelji moraju uložiti više pažnje, kao i nastavnici.
"Deci moraju da se predoče sve opasnosti koje vrebaju na Internetu. Vaspitna uloga roditelja i nastavnika treba da se reafirmiše, jer sad je veoma zapuštena", rekao je Šijaković.
Fotografije na Internetu: Napomenuo je da roditelji treba da nadziru djecu i moraju im objasniti šta će se dogoditi s njihovim fotografijama ako ih šalju nepoznatim osobama i ako ih "kače" na Internet.
"Maloletnici ne bi trebalo da imaju Facebook profil, Tweeter i druge komunikatore kako ne bi došli u opasnost da ih neko prati i krade fotografije", rekao je on.
Šijaković je napomenuo da maloljetnicima i djeci treba Internet predstaviti kao sredstvo u kome mogu naći nešto korisno za školu i znanje, ali i nešto kreativne zabave.
"Naravno, treba koristiti limitatore koje bi roditelji mogli staviti na kompjutere deci i tako vršiti selekciju linkova i stranica koje deca mogu posećivati. Provajderi bi takođe trebalo da obezbede mogućnost sprečavanja linkova i stranica iz kojih vreba opasnost za decu i maloletnike", objasnio je Šijaković.
Sanja Babić, profesorka informatike, istakala je da su djeca po našim školama veoma neinformisana i neupućena u opasnosti koje mogu nastati upotrebom Interneta, odnosno najčešće korištenja Facebooka.
"Početkom ove školske godine, svim odjeljenjima u kojima predajem, posvetila sam blok-sate o zaštiti i prevenciji problema koji mogu nastati u komunikaciji s nepoznatim osobama, posjećivanju neprimjerenih sajtova, te otkrivanju identiteta na bilo koji način putem Interneta", objasnila je Babićeva.
Napomenula je da je najveći problem dječja radoznalost i neiskustvo, što zlonamjerni i psihički oboljeli koriste.
"Učenike sam podsjetila na najčešće greške koje se čine pri korištenju Interneta, tako da sam im objasnila da nikada ne stavljaju svoje fotografije na Internet, odnosno Facebook", rekla je Babićeva.
Poziranje: Istakla je da je primijetila da učenice viših razreda na fotografijama poziraju neukusno i oskudno odjevene, te takve fotografije 'kače' na svoje profile.
"One su i najčešći mamac za pedofile i druge psihički bolesne osobe. Takve fotografije se putem Fotoshopa mogu ubaciti u pornografske filmove ili neke druge neugodne sadržaje. Na taj način djeca bivaju ucijenjena, te se njima manipuliše do tih mjera da ih dovode do teških psihičkih kriza, a potom nažalost i do suicida", napomenula je ona.
Babićeva je kazala da je objasnila maloljetnicima da svoj identitet nikada ne otkrivaju na Facebooku, što se odnosi na javno objavljivanje broja telefona, u koju školu idu, adresa gdje stanuju i slično.
"Kad je otkrivanje identiteta u pitanju, učenici moraju znati da nikako ne bi trebalo da objavljuju fotografije koje su snimljene pred školom ili zgradom", rekla je Babićeva.
Ona dodaje da komunikacija s nepoznatom osobom putem Facebooka iza fotografije dječaka ili djevojčice može kriti odraslu osobu koja hoće na bilo koji način da zadobije njihovo povjerenje.
"Učenicima sam podvukla da se nipošto, i ni po kakvu cijenu, ne sastaju sa osobom koju su upoznali putem Facebooka, da iza tih poznanstava vrlo često stoje pedofili", objasnila je Babićeva.
Napomenula je da trenutno na Internetu postoji oko 100.000 filmova pedofilskog sadržaja, a ne treba ni zanemariti organizovane grupe za kidnapovanje djece.
Strah i neiskustvo: "Naglasila sam im da osobu koja im se uporno javlja na Facebook i pored ignorisanja, obavezno prijave svojim roditeljima ili nama nastavnicima, a poželjno je da roditelji poznaju sve internet prijatelje svoje djece. Ukoliko su roditelji manje informatički edukovani, tu smo mi, nastavnici, da sa njima nađemo zajedničko rješenje", kazala je nastavnica informatike.
Babićeva je istakla da djeca i maloljetnici ne bi trebalo da sami rješavaju problem, jer neiskustvo i strah mogu da budu fatalni.
"Učenicima sam rekla da se bilo kakvo uznemiravanje, ucjenjivanje može prijaviti MUP-u RS, te da se takva osoba može identifikovati, a zatim i krivično odgovarati", napomenula je ona.
Babićeva je rekla da se pri objašnjavanju ovih problema služila životnim pričama, te našom i svjetskom statistikom.
"Djeca su shvatila opasnost i s velikim intetresovanjem su pratila moja izlaganja, vjerovatno znajući da su mnogi od njih napravili greške. Mnogi su mi se i povjerili. Zaista, u našem okruženju postoje osobe oba pola koja ugrožavaju našu djecu, te im šalju razne neprimjerene sadržaje i pozivaju ih na viđanje", kazala je Babićeva.
Objasnila je da su joj mnogi učenici poslije tog izlaganja rekli da su obrisali podatke, fotografije, identitet, te da su postali mnogo obazriviji.
"Roditeljima mogu savjetovati da svoju djecu ne okrivljuju unaprijed, kao što rekoh, djeca su radoznala su i neiskusna. Djeca i roditelji moraju da budu prijatelji, jer jedino tako možemo od djece očekivati da nam se otvore, a to je put njihovog spasa ukoliko se nađu u nekom problemu", zaključila je Babićeva.
Odgovornost: Svjetlana Janković, majka petnaestogodišnje tinejdžerke, je istakla da njena kćerka ima Facebook profil.
"Nisam upoznata sa svim opasnostima koje vrebaju na Internetu, ali moja kćerka je veoma odgovorna i vjerujem joj. Znam da ima dosta prijatelja s kojima se dopisuje preko Facebooka, ali većinu vremena koje provodi na računaru posvećuje vježbanju slijepog kucanja, jer ide u Ekonomsku školu", objasnila je Jankovićeva.
Napomenula je da bi roditelji trebalo da obrate pažnju na to šta im djeca rade na Internetu.
"Međutim, mislim da djecu i njihovo korištenje Interneta ne možemo u potpunosti držati pod kontrolom", rekla je Jankovićeva.
Programeri s kojima smo razgovarali kažu da postoji nekoliko jednostavnih načina kojima se djeci može onemogućiti pristup spornim sadržajima.
"Najlakši način je otvaranje posebnog naloga na kompjuteru koji nije administratorski, i na taj način, u nekoliko koraka, možemo imati kontrolu na internet-stranicama koje djeca posjećuju", rekao je jedan programer.
Dodao je da postoje i određeni besplatni "parental control" softveri koji se mogu instalirati da bi djeci bile ograničene stranice koje mogu da koriste na Internetu.