SARAJEVO - U svom hladnom sobičku i uz svijeću, brojeći konzerve koje je dobila u javnoj kuhinji, penzionerka Aiša Joldaš iz Sarajeva jučer je "obilježila" Međunarodni dan ljudskih prava.
Prema izvještaju Institucije ombudsmana za ljudska prava BiH, Aiša i gotovo pola miliona penzionera u ovoj zemlji okarakterisani su kao jedna od najugroženijih kategorija stanovništva. Uz njih na margini društva su osobe s posebnim potrebama.
"Zarobljena" u četiri zida svog stana, u kome je nekada bila veš kuhinja, Aiša nije ni znala da je jučerašnji dan bio posvećen njoj i svim građanima koji su, zbog nebrige vlasti i društva, dovedeni na rub.
"Nisam ni znala koji je danas dan. Poštujem sve", rekla nam je Aiša, kad smo je upitali zna li šta se obilježava 10. decembra.
Koliko društvo poštuje Aišina prava govori činjenica da u 21. stoljeću živi u stanu koji nije dostojan čovjeka; bez struje, vode i kupatila.
Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava, koji je u svijetu obilježen jučer, ombudsmani su istakli kako je gotovo trećina bh. stanovništva ugrožena.
Aiša Joldaš je samo jedna od njih, koja, bukvalno, preživljava od danas do sutra. Njena mjesečna primanja, od kojih izdržava i svoju dvadesetdvogodišnju kćerku Adisu, je penzija od 300 KM. Iz svog mjesečnog budžeta odmah potroši 100 KM, jer plaća ratu za drva, koja je kupila posredstvom Udruženja penzionera. Ostatak penzije potroši na kupovinu svijeća i baterija i ponešto garderobe za sebe i svoju kćerku.
"Moja Adisa je na birou. Zbog nje mi je najteže. Krenula je u srednju školu za slastičara. Završila je prvi razred i prekinula školu. Nisam imala od čega da je školujem", priča Aiša Joldaš, čiji je muž umro prije devet godina.
"Najgore mi je što nemam struje. Ne mogu nakupovati svijeća. Molila sam ih da mi priključe struju. Nisu mi dali zbog duga, a ja nemam čim da ga platim. Najradosnija bih bila kad bih dobila struju. Da ne sjedim u mraku. Upalila bih radio, da znam kakvo je vrijeme i šta se dešava", kaže Aiša, dodajući kako u stanu u kojem živi nema ni vode ni kupatila.
"Vodu u kanisterima dovlačim na četvrti sprat, a kupam se kod poznanika", rekla je Aiša, koja se hrani u narodnoj kuhinji.
Osim penzionera i starijih osoba, po izvještaju bh. ombudsmana, u posebno teškoj situaciji su osobe s autizmom. Predstavnici udruženja koja brinu o djeci i osobama s autizmom istakli su kako je bh. društvo u potpunosti "zakazalo". Tvrde kako je pomoć ovim osobama od zdravstva, preko obrazovanja, pa do socijalne zaštite i više nego siromašna. Roditelji su prepušteni sami sebi i u procesu pronalaženja rješenja nailaze na mnogobrojne probleme.
"Kada je riječ o obrazovanju osoba s autizmom prepuštene su specijalizovanim ustanovama, koje više služe za čuvanje nego obrazovanje. Poseban problem su odrasle osobe s autizmom o kojima brinu jedino njihovi roditelji", kaže Veselinka Moric, predsjednica Upravnog odbora Udruženja roditelja, djece i osoba u atističnom sektoru.
Tvrdi da zbog oskudnosti pomoći društva roditeljima ne preostaje ništa drugo nego da ne misle na to šta će biti s njihovom djecom, kad oni više ne budu mogli da brinu o njima.
Stanje ljudskih prava u brojkama
1,3 miliona bh. stanovnika ugroženo
750.000 starih osoba bez socijalne pomoći
600.000 penzionera marginalizovano
60.000 osoba s invaliditetom ostalo bez novčane naknade
3.300 žalbi građana ombudsmanima