Mi predviđamo vraćanje u zakon kategorije od 60, 70, 80 posto invalidnosti, uz uvođenje imovinskog cenzusa, najavio je Perica Jelečević, federalni ministar rada i socijalne politike, komentarišući ukidanje prava tih invalida prije devet mjeseci.
Jelečević je intervjuu za "Nezavisne" naglasio da to ministarstvo brine o milion ljudi direktno ili indirektno, od penzionera, preko neratnih invalida, do nezaposlenih i drugih ugroženih kategorija.
NN: Koliko je u ovom trenutku socijalno ugroženih u Federaciji BiH?
JELEČEVIĆ: Prije više od godinu dana sam tražio od kantona podatke o broju najsiromašnijh ljudi. Znači, onih koji ne mogu bez pomoći bilo koje razine vlasti egzistirati samostalno. I onda sam dobio spiskove da je to oko 200.000 ljudi. Međutim, mislim da to nisu realni podaci. Kada čujemo u medijima u Federaciji da je 50 posto ljudi malte ne gladno, to nije točno.
NN: A šta je tačno?
JELEČEVIĆ: Imamo istraživanja međunarodnih organizacija gdje su oni došli prije godinu i po dana do određenih zaključaka na temelju analiza na terenu da u Federaciji ima oko 17 posto siromašnog stanovništva. Međutim, nakon godinu i po je došla ova kriza, tako da se vjerojatno taj broj malo povećao.
NN: Prema tim istraživanja stiče se utisak da ima dosta foliranata?
JELEČEVIĆ: Pa, vjerojatno.
NN: Za koliko ljudi se Vaše ministarstvo brine po raznim osnovama?
JELEČEVIĆ: Milijun ljudi je u Federaciji za koje se skrbi ovo ministarstvo, bilo izravno ili neizravno. To su penzioneri, nezaposleni, invalidi i razne ugrožene kategorije. Sada je penzionera oko 360.000, nezaposlenih 340.000, i sa raznim invalidnim kategorijama ima oko milijun stanovnika, od ukupno 2,3 milijuna u Federaciji BiH. Međutim, nije odgovornost Federacije da rješava sve probleme tih populacija.
NN: Koliko je neratnih invalida u Federaciji BiH?
JELEČEVIĆ: Kroz našu bazu podataka o neratnim invalidima, otkad je zakon iz te oblasti stupio na scenu, od 2004. godine pa nadalje, prošlo je blizu 150.000 imena, sa tendencijom da to pređe i 200.000. I kada je taj zakon donesen, on je imao dobru namjeru. Da pomogne, zbrine one najteže invalide. Prije svega sa urođenim invaliditetom i teškim invaliditetom koji se stječe temeljom povrede ili neke teške bolesti.
NN: Kako komentarišete izmjenu zakona do koje je došlo u martu?
JELEČEVIĆ: Morali smo zaustaviti tu jednu eskalaciju i devastaciju proračuna Federacije. Zakon je bio omogućio svakom ko je imao u životu bolest i koja je ostavila posljedicu po zdravlje da ima temeljem toga, nalaza doktora, liječničkih komisija, pravo. Bez obzira na to kakvo je njegovo imovinsko stanje, da li radi ili ne. To su apsurdi naše socijalne politike.
NN: Koliko se uštedjelo u budžetu ukidanjem prava invalidima sa nižim stepenom invaliditeta?
JELEČEVIĆ: Da nismo donijeli taj zakon, na koncu ove godine dug Federacije prema neratnim invalidima bi bio oko 300 milijuna KM. A nama je odobren proračun od 152 milijuna KM. Znači, mi smo uspjeli i tim sredstvima prvo vratiti dobar dio dugova onima koji su uvedeni u prava, a to nije završena priča, i skrbit za najteže stopostotne i devedesetpostotne invalide. Ali mi predviđamo vraćanje u zakon kategorije od 60, 70, 80 posto invalidnosti, s tim što tu predviđamo uvođenje imovinskog cenzusa.
NN: Da li su pronađene nepravilnosti u toku revizije u posljednjih šest mjeseci za stopostotne i devedesetpostotne invalide u smislu lažiranja nalaza i potplaćivanja doktora?
JELEČEVIĆ: Imam neka saznanja, ali međutim to nisu zvanične informacije da postoje određene nepravilnosti. Razmišljam o jednom modalitetu da ministarstvo predloži vladi da se osnuje jedna ekspertska natkomisija koja bi mogla ad hok provjeravati određena rješenja. Ozbiljno razmišljam o tome da provjerimo nalaze. Po novom zakonu su dosta pooštreni kriteriji.
NN: Koji kriteriji na primjer?
JELEČEVIĆ: Za ostvarivanje prava, a pogotovu na pomoć i njegu druge osobe. Do sada smo imali enormno rasprostranjene slučajeve da ljudi dobivaju pravo na pomoć druge osobe, a normalno se kreću, što je apsurdno.
NN: Kako komentarišete činjenicu da penzioneri svaki mjesec strahuju od smanjenja penzija i većeg kašnjenja isplate?
JELEČEVIĆ: Pogledajte šta se u Republici Srpskoj dešava sa penzionim fondom, pogledajte druge države u okruženju. Sa ovakvim uređenjem i ovakvom ekonomskom potencijom, dobro da uopće funkcioniramo. Imamo relativno redovne isplate penzija, plaće za ovoliko administracije. Nama je stalo da zadržimo održivost penzionog fonda jer tu su ljudi zaista ugroženi. Radili su 40 godina, a primaju minimalne penzije od 296 KM, što je stvarno malo. Ali u RS je 160 KM.
NN: Smatrate li da su i nezaposleni ugrožena kategorija?
JELEČEVIĆ: Da. Njih ima 340.000 po statistici. Mada stvarno nezaposlenih je puno manje, oko 25 posto, što je opet vrlo visok indeks i to nema nijedna država u regiji. Na Zapadu je to četiri do pet posto, a ako raste iznad toga, onda je to alarmantno.
NN: Kako biste definisali trenutne uslove rada u BiH?
JELEČEVIĆ: Mi smo u fazi jednog tranzicijskog uređenja kada su u pitanju rad i radni odnosi. To je nekakva faza vulgarnog kapitalizma gdje imamo posljedice rata. Nakaradna privatizacija, nerazumijevanja novih društveno-ekonomskih odnosa, gdje često i poslodavci misle da mogu eksploatirati radnike kao da je to robovlasničko društvo.
NN: Šta je sa državnim mehanizmima zaštite?
JELEČEVIĆ: Nažalost, država nema kontrolne i zaštitne mehanizme u svim takvim slučajevima da može energično i brzo reagirati.
NN: Zašto?
JELEČEVIĆ: Evo jednog primjera kada su u pitanju rad i radni odnosi. U Federaciji je to na razini kantona gdje postoje inspekcije rada. A na federalnom nivou imamo tri inspektora rada. Postavlja se pitanje kako sa tri inspektora sve pokriti. Prvo, nemate ustavne kompetencije. Drugo, nemate administrativni kapacitet da možete u slučaju određenih pritužbi i nepravilnosti reagirati kako treba. Sa druge strane, naši radnici su organizirani u sindikate. Tu ima isto različitih interesnih grupacija.
NN: Kako komentarišete činjenicu da nema implementacije Zakona o zaštiti porodice sa djecom?
JELEČEVIĆ: Mislim da je napravljena pogreška u ranijim periodima funkciniranja ove vlasti. Ako je jedan zakon trebalo prvi da stupi na scenu na federalnoj razini, to je ovaj zakon. Jer on je razvojni po svojoj suštini, potiče demografijum, skrb za majku, djecu, omladinu. Međutim, kod nas se išlo obrnutim putem. Prvo su riješeni ratni stradalnici, pa neratni invalidi i civilne žrtve rata. I ovo je ostalo na repu događanja. Pokušavao sam u nekoliko navrata taj zakon ubaciti kao dio federalne razine odgovorosti. Međutim, zbog kompresije u proračunu, nije bilo manevarskog prostora.
NN: Koliko bi koštala njegova implementacija?
JELEČEVIĆ: Ovaj zakon kada bismo ga implementirali u kapacitetu kako je predloženo, mislim da bi nam trebalo pola milijarde KM. Predlagao sam opciju da kantoni, budući da je to podijeljena nadležnost, financiraju pola, mi pola. Međutim, zbog deficita proračuna i problema, jednostavno nismo došli u poziciju da taj zakon implementiramo.
NN: Da li je taj zakon mogao biti prihvatljivije urađen?
JELEČEVIĆ: Mogli smo u zakonu situirati recimo samo porodilje na nekoj razini koja je realna. Za vrijeme odsustva s posla ili koje uopće ne rade, i dječji doplatak situirati za djecu do sedam godina. Međutim, takva je situacija sada da zbog stanja u budžetu ne možemo taj zakon implementirati. Naravno, kantoni bi rado prebacili kompletnu odgovornost na Federaciju, s tim da se oni ne bi odrekli dijela kolača iz raspodjele javnih prihoda.
NN: Nedostatak novca za ugrožene kategorije je evidentan, ali kako onda komentarišete povećanje vaših plata?
JELEČEVIĆ: Nisu povećane. To su dezinformacije. To nije točno. Što se tiče osnovice, to je jedna varijabla koja je promjenjiva i ovisi od proračuna, ekonomske mogućnosti. Ovaj zakon o plaćama prvi put na sustavan način uređuje primanja, stvara okvir od predsjednice Federacije, do portira u nekakvoj ustanovi. Prema tome, kolike će plaće biti, apsurdno je iznositi.
NN: Smatrate li da treba da smo skromni na svim nivoima?
JELEČEVIĆ: Dobio sam plaću za oktobar u iznosu od 1.600 KM. Ako neko misli da federalni ministar treba raditi za te pare onda... Kao kirurg sam imao veću plaću i ponovo ću se vratiti u zdravstvo. Imamo pojedine državne službenike koji su privilegirani i koji imaju ogromna primanja. Ta razina vlasti je bila zadnja u BiH koja je podigla svoje plaće. Možda da su prvi podigli, ne bi bilo toliko frke.