Pero Dunjić, direktor Kazneno-popravnog zavoda Banjaluka, od trenutka kada je stupio na mjesto prvog čovjeka banjalučkog zatvora, maja 2008. godine, uveo je novine koje kao glavni rezultat imaju dvogodišnji mir, tišinu i toleranciju koja, za sada, caruje unutar zidina.
Pohvale vrijedna je činjenica da banjalučki zatvor više od dvije godine nije potresla pobuna, koja je ujedno i najpoznatije, ali i često korišteno "oružje" u rukama osuđenika!
KPZ Banjaluka je ujedno i prvi zatvor u BiH koji ima osuđenički savjet, sastavljen od 12 osuđenih osoba dobrog vladanja, koji se svaki mjesec sastaju i razgovaraju sa vodećim ljudima KPZ-a, a sve kako bi na vrijeme ukazali i riješili probleme zbog kojih su ranijih godina izbijale pobune, iz kojih su osuđenici, po pravilu, izvlačili "deblji kraj".
Privilegije, ali i kazne su jednake za sve, pa tako oni koji poštuju kućni red u KPZ-u Banjaluka, mogu nesmetano da se kupaju u vanjskom bazenu, vježbaju u teretani, koriste usluge informatičkog centra, budu zaposleni i zarađuju, te se hrane pa gotovo kao u najboljim restoranima.
NN: Koliko u Kazneno-popravnom zavodu Banjaluka trenutno ima osoba i kako su one klasifikovane?
DUNJIĆ: U KPZ-u imamo tri kategorije lica. Osuđena lica koja se nalaze na izdržavanju pravosnažnih zatvorskih kazni, pritvorena lica, osumnjičena da su počinila određena krivična djela. Na posebnom, izdvojenom mjestu, u okviru KPZ-a Banjaluka, je Odjeljenje Vaspitno-popravnog doma gdje dolaze vaspitanici maloljetnici, kojima je izrečena vaspitna mjera o upućivanju u VP dom u trajanju od jedne do maksimalnih pet godina.
Brojnost osuđenih lica se kreće u rasponu od 250 do 280, dok se u pritvorskoj jedinici može smjestiti od 80 do 100 pritvorenika, dakle, osoba koje se nalaze u istražnim, odnosno sudskim postupcima. Tu je, naravno, i 15 vaspitanika koje može da prihvati VP dom koji je fizički odvojen od dijela u kome borave osuđenici.
NN: Koliki je stepen bezbjednosti u banjalučkom zatvoru?
DUNJIĆ: Bezbjednost je na najvišem nivou. O bezbjednosti u Zavodu brine 108 policajaca, a trenutni omjer koji imamo jesu dva osuđenika na jednog policajca u Zavodu. Uskoro će biti izgrađene dvije dodatne stražarske karaule na zidinama zatvora, a sredstva ćemo dobiti od Vlade RS, odnosno Ministarstva pravde. Ove godine smo uradili projekat i trebalo bi da dobijemo građevinsku dozvolu da bi izvršili nadogradnju još jednog sprata u paviljonu za smještaj osuđenih lica, što će takođe još više doprinijeti da ukupna bezbjednosna situacija u KPZ-u Banjaluka bude na zavidnom nivou.
Naime, nadograđuje se još jedan sprat da bi kapaciteti bili srazmjerni broju osuđenika. Uposliće se još jedan broj službenih lica. Bezbjednost se ogleda i u tome da već dvije godine nema pobuna, što govori o tome na kakav način se radi u zatvoru. Međunacionalnih incidenata nema, a svi oni koji poštuju kućni red dobijaju unutarzavodske i vanzavodske pogodnosti. Svi oni koji ne poštuju red su pod drugim režimom. O tome kakva je ukupna bezbjednost u KPZ-u Banjaluka govori i činjenica da u posljednje dvije godine nismo imali nijedno bjekstvo.
NN: KPZ Banjaluka je zatvorenog tipa, poput zatvora u Foči, u kojem su smještene najokorjelije ubice i razbojnici. Koja kategorija osuđenika se smješta u Banjaluku?
DUNJIĆ: Na osnovu Pravilnika o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, u KPZ-u Banjaluka smještena su osuđena lica do pet godina zatvorske kazne. U KPZ-u su i svi povratnici u izvršenju krivičnih djela. Nezavisno od visine kazne, u KPZ-u Banjaluka su i svi strani državljani koji su osuđeni na teritoriji RS. Imamo i lica kojima su izrečene kazne od 10 i više godina zatvora, sve zavisno od vrste krivičnog djela, jer su KPZ Banjaluka i Foča ustanove zatvorenog tipa i smještaju rizične osuđenike, tako da mi sad imamo preko 40 osuđenih lica sa izrečenom kaznom od preko 10 godina, ali i preko 20 godina. Dosta je osuđenih za ratne zločine, ubistva, te razbojništva sa smrtnim ishodom.
NN: Od trenutka kada ste stupili na mjesto direktora Zavoda, barem zvanično, nije bilo nijedne pobune. Šta se to promijenilo?
DUNJIĆ: Na mjesto direktora KPZ Banjaluka stupio sam 15. maja 2008. godine i odmah preduzeo određene mjere na poboljšanju uslova. U prvom redu tu su bili sastanci sa osuđenicima. Jedna od novina koje sam uveo u rad KPZ-a, jeste da do svakog petog u mjesecu održim sastanak sa Osuđeničkim savjetom. Na tom sastanku osuđenici su u prilici da iznose svoje probleme i šta bi sve trebalo da se uradi kako bi se uslovi u Zavodu poboljšali. Sve ono što je u skladu sa zakonom, trudimo se da i uradimo, naravno, u skladu sa mogućnostima. Ukoliko se nešto odobri, damo i tačne rokove do kada ćemo uraditi ono što smo obećali.
NN: Spomenuli ste Osuđenički savjet. Ko bira taj savjet, koliko broji članova i kakvi osuđenici su članovi?
DUNJIĆ: Osuđenički savjet je, kao što rekoh, novina koju sam uspostavio po dolasku na mjesto direktora. To sam savjetovao i drugim kolegama, direktorima KPZ-a. Osuđenicima sam tačno stavio do znanja da sve probleme mogu rješavati isključivo preko osuđeničkog savjeta. Zajednički sastanci, u zavisnosti od zahtjeva osuđenika, mogu biti i češći. Na raspolaganju sam im 24 časa i mogu da razgovaraju sa mnom stalno, ali ako se ne budu pridržavali reda, od dogovora neće biti ništa. Osuđenici danas znaju da svoja prava mogu ostvariti isključivo svojim radom, ponašanjem i poštovanjem kućnog reda. Osuđena lica znaju da sam kategoričan prema svima i da za svaki prekršaj svi jednako odgovaraju, bilo da se radi o upućivanju u samicu ili oduzimanju pogodnosti u trajanju od tri mjeseca do pola godine. Privilegija nema i svi su jednaki. Sve dok tako budemo radili imaćemo rejting među osuđenicima i ne pada mi na pamet da remetim tako nešto. Osuđenički savjet, dakle, biraju osuđenici. U osuđeničkom savjetu svaki kolektiv ima svog predstavnika, njih 12 ukupno predstavljaju Savjet. Ako je neko odsutan mijenja ga njegov zamjenik, a ako se desi da neko izlazi, osuđenici biraju novog predstavnika u Savjetu. Naravno, u Savjet ne može biti izabran neko ko je često kršio kućni red Zavoda. Na posljednja dva-tri sastanka sa Osuđeničkim savjetom, utvrđeno je da u Zavodu nema problema.
NN: Kakvi su uopšte zahtjevi osuđenika. Na šta se najviše žale?
DUNJIĆ: Konkretno, zahtjevi se odnose na uslove u KPZ-u. Osuđenici tako imaju zahtjeve od mijenjanja posteljine, kreveta, dakle, uopšte o uslovima unutar Zavoda. Novina je i to da sada osuđenici aktivno učestvuju i u izradi jelovnika koji se mijenja svake sedmice.
Predstavnici Osuđeničkog savjeta su tako izabrali i predstavnike koji sedmično probavaju hranu i tek kada je oni probaju i potpišu se na poseban formular, ta se hrana dijeli ostalim osuđenicima. U zadnjih godinu i više dana nismo imali nijednu primjedbu na kvalitet hrane u Zavodu. Bitno je da svi učestvuju u izradi jelovnika od kuvara, osuđenika pa nadalje. Jelovnik se pravi za sedam dana i nisu dozvoljene nikakve promjene, bez potpisa direktora Zavoda. Hrana i jelovnik su dosta kvalitetni, a ankete međunarodnih organizacija i resornih ministarstava, te Crvenog krsta, koje su sprovodili među osuđenicima su jednoglasne da je kvalitet hrane na visokom nivou. Ako se slučajno desi da ima nekakva primjedba na hranu, odmah otklanjamo nedostatke.
NN: Kakve pogodnosti mogu koristiti osuđenici?
DUNJIĆ: U našoj ustanovi imaju tri klasifikacione grupe osuđenih lica. U zavisnosti kojoj grupi pripadaju, osuđenici mogu koristiti i pogodnosti, koje se dijele na one van i unutar Zavoda. Osuđena lica se tako klasifikuju od grupe A, u kojoj su osuđenici koji jedini mogu imati sve pogodnosti, zatim nešto lošija grupa B i najlošija grupa osuđenika, odnosno grupa C, u kojoj su lica koja konstantno krše kućni red i ona ne mogu koristiti ni unutarzatvorske niti vanzatvorske pogodnosti.
Kada govorimo o pogodnostima unutar zatvora, tu smo mnogo toga uradili. Osuđenicima su dostupni teretana, bazen, informatička, jezička, muzička i rezbarska sekcija. Jedna od novina koju sam uveo jeste sekcija stranih jezika, gdje svake sedmice u KPZ Banjaluka dolaze, po dva puta, profesori engleskog i italijanskog jezika. Uveli smo i informatičku sekciju, gdje smo za osuđena lica nabavili određen broj kompjutera.
Jako dobro smo uradili i prostoriju za vjerske obrede, gdje sve konfesije mogu da zadovoljavaju svoje vjerske potrebe. Dosta dobra saradnja je sa Katoličkom crkvom i Islamskom vjerskom zajednicom, čiji predstavnici redovno posjećuju osuđenike ovih nacionalnosti. U prizemlju imamo i sobe sa televizorima i to koriste lica koja su zaposlena.
NN: Da li u KPZ-u postoje osuđenici koji "normalno" odlaze na posao?
DUNJIĆ: Jedna od bitnih stvari jeste što u sklopu KPZ-a imamo privrednu jedinicu koja se bavi upošljavanjem osuđenih lica i što ih je više uposleno, to je disciplina u KPZ-u na višem nivou. Isprogramirane su mu obaveze, od rada, sportskih aktivnosti, sekcija, odmora i takvi ljudi nemaju vremena da se bave drugim, nezakonitim stvarima unutar Zavoda. Nažalost, sve veći je broj osuđenika koji su registrovani narkomani, pa tako nesposobni za bilo kakav posao, ali mi trenutno imamo oko 60 odsto, odnosno 690 do 140 osuđenika koji primaju platu koja se kreće od 40-120 KM.
NN: Sa kakvom "domaćom" proizvodnjom raspolaže KPZ Banjaluka?
DUNJIĆ: Imamo našu pilanu i ekonomiju, odnosno farmu svinja i farmu tovljenih pilića, koja je smještena u Glamočanima kod Trna. Tu imamo oko 45 rasplodnih krmača, a uvijek uzgajamo oko 200 svinja i od 300-500 tovljenih pilića za vlastite potrebe, te više od 300 koka nosilja, čije proizvode koriste osuđenici u KPZ.
Osuđenike angažujemo i u pilani, mada je sada teška situacija što se tiče drvne industrije, a jedan dio osuđenika je zaposlen i u građevinskim operativama.
Za ona lica koja ne mogu raditi vani, imamo u krugu zatvora radionice poput bravarskih, limarskih, automehaničarskih, stolarskih, gdje upošljavamo jedan broj osuđenika. Radi se po narudžbama, te sve ono za šta imamo narudžbu, i odradimo u našim radionicama.
Pored ovoga, ako se u ustanovi, recimo, pojave osuđenici koji nemaju završenu osnovnu školu niti zanat, a ovdje se pokažu poput pravih majstora, svake godine imamo odobrena sredstva koja koristimo da takvim osuđenicima omogućimo dovršetak kako osnovnog, tako i zanatskog obrazovanja.
NN: Ko kontroliše rad banjalučkog zatvora i kakve su ocjene inspekcijskih organa o stanju u KPZ-u Banjaluka?
DUNJIĆ: Svake godine u KPZ-u Banjaluka prisutne su inspekcijske kontrole Ministarstva pravde Republike Srpske, gdje inspektori vrše nadzor i kontrolu svih događaja u toku jedne godine koje se dešavaju u KPZ-u. Posljednji izvještaji kako inspektora Ministarstva pravde RS, tako i inspektora Ministarstva pravde BiH, o stanju u KPZ Banjaluka su pozitivni. Nismo imali nijednu primjedbu na rad ustanove, tako da je izvještaj bio uredan. Pored izvještaja inspektora i ombudsmani BiH, koji su u toku godine u više navrata posjetili ustanovu, su takođe dali pozitivnu ocjenu. Tu su naravno i izvještaji drugih međunarodnih organizacija poput Crvenog krsta, OSCE-a i Savjeta Evrope, te drugih institucija koje takođe pozitivno ocjenjuju ono što se radi u KPZ-u Banjaluka.