Ovih dana medije su preplavile vijesti o uspjehu jedne alpinističke ekipe, oformljene od planinara iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koja je uspjela osvojiti šesti po visini vrh svijeta Čo Oju ili preciziramo popela se na visinu od 8.201 metar iznad mora.
Jedan od `velikih` koji je uspio osvojiti Čo Oju i koji se na ovaj način upisao u zlatnu knjigu alpinizma je Petar Pećanac, član PAOK-a Banjaluka. Petar je i prvi alpinista sa teritorije BiH koji je uspio preći takozvanu magičnu granicu od 8.000 metara nadmorske visine. Možda zvuči nevjerovatno, ali niko iz ove zemlje još nije napravio ovakav alpinistički podvig.
Alpinisti su na ekspediciju krenuli 26. avgusta, a u Beograd su se vratili 10. oktobra, čime je zatvoren krug od ukupno 46 dana trajanja ekspedicije. Osmočlana ekipa je napravila gotovo stoodstotni učinak, naime svi njeni članovi, osim alpiniste Šime Grdovića, uspjeli su se uspeti na Čo Oju.
Vođa ekspedicije na Čo Oju bio je čuveni alpinistički `vuk` Dragan Jaćimović, koji se više puta godišnje penje na nadmorske visine od oko 8.000 metara. Ostali članovi alpinističke ekipe koji su uspjeli stići na vrh su: Dragan Rajlović, Marko Nikolić, Basar Čavorac, Ilija Andrejić, Dragan Petrić i Dragan Čeliković.
PETROVI UTISCI
Po povratku u Banjaluku Petru je bilo veoma teško da sabere sve utiske poslije nevjerovatnog uspona, koji je predstavljao jedan od njegovih najvećih snova, a za čije se ispunjenje izborio sam i najvećim dijelom sopstvenim sredstvima.
Za ekspediciju ovog zamaha, pored velikih priprema, neophodna su velika sredstva, tako da je Petar zaradio i izdvojio ukupno oko 10.000 dolara za ovaj poduhvat.
`Ovaj uspon predstavlja veliki uspjeh kluba iz kojeg dolazim i mene lično. Nisam mu se toliko nadao i na vrhu mi je bilo nevjerovatno pomisliti da smo stigli i da smo uspjeli`, rekao je Pećanac po povratku u Banjaluku.
U svijetu alpinizma uspjeh prelaska 8.000 metara nadmorske visine se ravna s osvajanjem olimpijske medalje.
Petar je tokom ekspedicije, pored misije osvajanja Čo Oju, imao i zadatak da ovaj događaj ovjekovječi fotoaparatom. Napravio je veliki broj fotografija, koje će svi zainteresovani posjetioci možda već uskoro moći vidjeti u nekom od izložbenih prostora grada Banjaluke. Možda zvuči kao kliše, ali ipak slika sama po sebi govori mnogo više od riječi.
Za vrh kaže da ne izgleda onako kako to većina nas laika zamišlja - šiljasto i strmo.
`Vrh Čo Oju je u stvari jedna velika zaravan, veličine fudbalskog terena. Kada smo konačno bili gore, bilo je veoma teško povjerovati da smo stigli, a još teže krenuti nazad`, rekao je Petar.
Sa vrha Čo Oju je moguće vidjeti sam Krov svijeta, Mont Everest, koji je samo 28 kilometara udaljen.
Radi lakšeg uvida u uspješnost ove ekspedicije važno je navesti i to da je od 47 ekipa, koje su krenule u istom periodu, malo njih u punom sastavu uspjelo stići do vrha.
`Prije nas su ovaj put stigli samo Rusi, koji su u neku ruku zaista nevjerovatni u svom ekstremnom nastojanju za uspjehom. Pustili smo ih da nam malo utabaju stazu da nam bude lakše da se penjemo`, kaže Pećanac uz smijeh.
Međutim, kada se šala ostavi po strani, velike uspone i poduhvate ovog tipa prati i veliki broj nepogoda i za njih je neohodno obaviti niz priprema.
`Problemi mogu nastati zbog aklimatizacije, naša ekipa se odlučila na varijantu uspona sa bocama kiseonika, zbog toga što je izvođenje uspona na ovaj način izvodljivije i nije toliko ekstremno kao bez njih`, rekao je Petar. Pećanac zajedno s Jaćimovićevom ekipom planira ekspediciju na Mont Everest u martu sljedeće godine. E, pa srećno!
VOč