Smješteno na jugoistoku Duvanjskog polja, okruženo brdima Ričina i Gudelj, selo Crvenice u tomislavgradskoj opštini vjerovatno je rekorder u BiH po broju ljudi koje nose isto ime.
U nešto više od 100 domaćinstava ovog pitomog sela najčešće muško ime je Petar. Od skoro 160 muškaraca u selu, prema podacima kojim raspolaže Mjesni ured u Tomislavgradu, u Crvenicama sa imenom Petar ih je 46. To znači da svaki četvrti muškarac u selu nosi isto ime. Gotovo svaka druga kuća ima po jednog Petra, a za njima ne zaostaje ni ime Jozo. Njih je, takođe, više od 40. U razgovoru sa ljudima u Crvenicama ekipa "Nezavisnih" provirila je u život i probleme njegovih žitelja, ali i u anegdote koje mogu donijeti isto ime, a najčešće i prezime.
Učestalost imena Petar pored znaka da se čuva tradicija i običaj starijih Duvnjaka donosi i probleme u razlikovanju ko je ko, jer pored toga što im je isto ime, Crveničani sa imenom Petar pretežno nose i isto prezime. Najčešće Radoš. Dovitljivoist starih ljudi seže do davanja nadimaka, pa tako oni postaju Zerkić, Lucić, Baja, Danić…
Nadimci su jedino rješenje
Na samom ulazu u selo, skrhanu godinama susrećemo Matiju Buljan (87) koju pitamo za fenomen imena Petar u Crvenicama. Baka nam odgovara da je davanje istih imena krenulo pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka kada se selo i počelo jače razvijati.
"Ne znam ti ja, sinko, o tome ništa. Znam da se moj muž zove Petar i dobio je ime po svom didu. Ali, znam da su ljudi davali djeci ime Petar i zbog svetog Petra, jer je narod ovdje puno pobožan", kaže baka Matija.
Surova sudbina i težak život mještana većine naselja u BiH nije mimoišla ni Crvenice. Mnogi ljudi su otišli na privremeni rad u zapadnu Evropu. Prva generacija ljudi otišla je u Njemačku, Švajcarsku i druge zapadne zemlje sedamdesetih godina prošlog vijeka. Trbuhom za kruhom otišli su i mnogi sa imenom Petar.
Prvi učeni čovjek u selu Petar Radoš Zerkić završio je srednju školu davne 1969. godine. Već 39 godina radi u prosvjeti, a od osnivanja područne OŠ "Ljubomir - Ljubo Radoš" radi u njoj. Sjeća se prvih dana ove škole, kako se nekada živjelo i fenomena imena Petar koji prati ovo selo.
"Škola je ovdje otvorena 1983. godine i tada je upisano 98 učenika. Taj broj se svake godine smanjivao tako da je bilo godina kada u školu nije upisivan nijedan učenik. Izračunali smo da u inostranstvu živi isti broj Crveničana koliko ih danas ima i u selu. U Crvenicama danas živi manje od 250 duša, a toliko ih je i vani. Ove godine od ukupno 27 učenika u prvi razred upisana su tri učenika", govori učitelj Petar Zerkić.
Učenika sa imenom petarje bilo je dosta i u školi, ali učitelj se snalazio kao i drugi Crveničani. Oslovljavao ih je s nadimcima.
Ispred škole igralište za fudbal i inprovizovani teniski teren. Učitelj Petar Zerkić otkriva vrlo zanimljivu anegdotu vezanu za ime Petar.
"Kada se u ljetnom periodu okupe svi Crveničani, obično se odigra i pokoja fudbalaska utakmica. Tada je obavezno da igraju svi sa imenom Petar zajedno, a izraženo je veliko nesporazumijevanje prilikom dodavanja lopte. Jer, kad se igra fudbal, dok vikneš dodaj Petre, dodaj imenjače, svi stanu, a loptu oduzme protivnik, jer svi nose ime Petar i imenjaci su. Sada se praktikuje da se oslovljavaju s nadimcima da bi se izbjegli takvi problemi", priča Petar Zerkić.
Od čukundjeda do unuka ime se prenosi
Nedaleko od škole nekoliko lijepih i velikih kuća. Zajedno sa učiteljem idemo u potregu za imenjacima i bez problema ih nalazimo. Prvi imenjak kojeg srećemo je Petar Radoš Lucić. Govori da u skoro svakoj kući u njegovom komšiluku ima po jedan Petar. A negdje čak i dva.
"Ja sam radio 35 godina u Njemačkoj i Austriji i ostavario sam mirovinu. Sada uživam ovdje, ali nekada se zna desiti da mi penzija ili pismo dođe u ruke drugog Petra Radoša. Ovi naši iz Tomislavgrada znaju da pored svakog Petra stave i nadimak, ali Nijemci ne znaju. Tako se zna desiti da mi pismo stigne otvoreno, jer kada moj imenjak i prezimenjak iz sela vidi da je iz Njemačke i da nije za njega, donese ga meni", priča Petar Radoš Lucić i dodaje da je nadimak Lucić dobio po majci Luci. Prekida ga uzvik:
"Gdje si, Petre imenjače…!" Oba Petra se okrenuše - i Lucić i Zerkić. Obojica digoše ruku i uz osmijeh prokometarisaše da ne znaju kome se obraća njihov komšija Petar Radoš Baja dolazeći nam u susret.
"Da nam nema ovih nadimaka, ne bismo se mogli sporazumijevati. Evo, ja kada sam bio mali, dosta sam puzao i majka mi je nadjenula nadimak Baja. Tako me danas svi i znaju u selu", kaže Petar Baja.
A, bogami ni poplava popularnih imena nije omela djecu naših sagovornika da svojim nasljednicima daju imena djedova, pa tako Petar Lucić ima dva unuka koji su dobili ime po njemu. I Petar Baja ima unuka Petra koji živi u Švajcarskoj, ali i bratića Petra Perišu koji živi u Crvenicama, a radi u Tomislavgradu.
Ime Jozo brani čast
U selu, međutim, ima i dosta žitelja sa imenom Jozo. Tako razgovor nekoliko ljudi po imenu Petar i veselu atmosferu prekida Jozo Radoš Joško. Dolazeći nam u susret govori da u Crvenicama ima dosta imenjaka, te da stiže "da spasi njihovu čast".
"Ma ništa ne zaostajemo za ovima koji nose ime Petar. Ima i nas baš puno i neka nas. Ali Crvenice su se pročule po imenu Petar, pa ću ovako ovog ljeta morati predložiti da se naprave ekipe sa imenima Petar i Jozo pa da odmjerimo snage. Vidjećemo ko će biti jači", šali se Jozo.
U školi zatičemo i dvojicu učenika sa imenom Jozo. Porodična tradicija nastavljana je i u 21. vijeku pa je Jozo Radoš koji pohađa četvrti razred dobio ime po djedu, ali i nadimak Brzi. Njegov kolega Jozo Miloš dobio je nadimak Josto, ime po djedu, a ponosan je na ime koje nosi.
"Baš je fino ime. Ipak, najveći problem nam je kada učitelj prozove Jozu, a ustanemo obojica. Onda učitelj kaže Brzi ili Josto i tada prozvani odgovara", kaže Jozo Josto.
Na kraju naše posjete Crvenicama trojica po imenu Petar zajedno nas ispraćaju. Kažu, lijepo je što će o Crvenicama biti napisana koja lijepa riječ. A oni ostaju da čekaju svoje unuke i imenjake da dođu iz inostranstva da bi odigrali utakmicu.